Mapiranja kulture nisu samo puka razgledanja spomenika i fotografisanje istih. Tu su u pozadini, duboka istraživanja o historiji i znamenitostima tog mjesta, koje traju satima i danima. Kaže Ibn Batuta: „Putovanje Vas prvo ostavi bez riječi, a onda Vas pretvori u pripovjedača“. Upravo to se mi i trudimo da uradimo. Da pripovijedamo o tim lokacijama. Budimo ponosni na našu historiju, na naše ljepote i na naše znamenitosti.

Budimo ponosni i na naše pisce i slikare. Sjetimo se da su najljepša djela Ahmeta Hromadžića, Skendera Kulenovića, Jovana Bijelića i Mersada Berbera počinjala i nastajala tu u gradu punom šarma i toplih ljudi koji su nastavili sa suživotom.

Upravo ti pisci i slikari inspirisani ljepotama i šarmom prirode su stvarali svoja djela koja ih učiniše vječnim. Svima su nama, još kao klincima, Patuljci inspirisani Bosanskim Petrovcem uljepšali djetinjstvo i pričali priče iz zaboravljene zemlje. Opisane onako kako je to i moguće vidjeti u okolini Bosanskog Petrovca. Možda će mala doza sličnosti sa istim se naći i ovdje, ali to je ta Zaboravljena zemlja gdje Zlatibor živi.

Za razliku od Sunčana i Pahuljice petrovčani znaju da postoje i druge zemlje i nažalost ih muči čežnja za daljinom i nedokučenim tajnama šta će biti ako pobjegnu od rodne grude. Da odu u svijet gdje će ih mučiti nostalgija i gdje neće biti zadovoljni, bezbrižni i slobodni kao ptice.

Mi Bosanci i Hercegovci živimo u zemlji punoj ljepota i šarma. Iako BiH nudi niz avantura možemo ih imati jedino ako hodamo otvorenih očiju jer vrijeme je kao brzi voz iz kojeg ne možeš iskočiti, niti se vratiti unazad. A kad smo već kod voza. Tamo negdje 12 km iznad Bosanskog Petrovca u sjenkama borova, u krilu planine, tamo je voz, ali onaj koji ima malo drugačiju historiju. Skriven u dubinama gdje kuckaju djetlići i prikradaju se iz gustih čestara divlje zvijeri. Tamo iznad njega prkosnog u granama se igra vjetar.

Ko u tu planinu zaluta imat će šta i vidjeti. Jer to je najčudnija planina na svijetu. To je planina koja krije Titov voz. Da, zeleni voz imena Proleterka koji je u vrijeme njemačke opsade uredno operirala prugama ex Yu koje nisu bile pod opsadom i nastanila se tu. Baš tu na Oštrelju, koji je bio označen crvenom bojom – nije u funkciji duboko u šumi, a opet tako primamljivo za znatiželjce. Voz je tu decenijama, a od prije par godina tačnije 2013. je proglašen i nacionalnim spomenikom. Upravo je taj voz jedan od simbola i turističkih potencijala koje nudi Bosanski Petrovac.

Rodni grad pisaca Skendera Kulenovića i Ahmeta Hromadžića, te slikara Jovana Bijelića i Mirsada Berbera nudi još mnoštvo znamenitosti. Među znamenitostima kojima se petrovčani ponose je i Muzej Jovana Bijelića. Sudbina se poigrala sa Jovanom tako da je i pored jake želje svoga oca da postane svećenik on otišao u drugom smjeru. I uistinu nije pogriješio.

Danas u centru svog rodnog grada ovaj umjetnik ima i muzej, a u muzeju se nalaze pored ličnih stvari i najznačajnije slike ovog slikara, kao i njegovih učenika. Ovaj muzej ne bi bio potpun da se u sklopu njega ne nalazi i bosanska soba. Onakva puna rahatluka u kojoj dominiraju daleko prepoznatljivi bosanskopetrovački ćilimi. To je zaštitni znak ovoga kraja i mještani se sve više vraćaju tkanju bosanskopetrovačkih ćilima. Njihovo isticanje vidljivo je svugdje od restorana, motela do prodavnica u gradu.

Grad smješten u zapadnom dijelu BiH između planina Osječenice, Klekovače i Grmeča kojeg čine prostrana polja je raskrsnica puteva Bihać-Jajce-Knin. U njemu su ispisane najsvjetljije stranice Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu. Izvršena je smotra najpoznatijih partizanskih-proleterskih jedinica, održana je Prva zemaljska konferencija Antifašističkog vijeća žena i Prvi kongres ljekara.

Sa Medenog polja poletjeli su prvi avioni Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Ime koje se svakako najviše veže za Narodnooslobodilačke borbe, a čija rodna kuća je danas pretvorena u biblioteku i muzej je Skender Kulenović. Muzej ima bogatu postavku ličnih stvari, zapisa, ordenja i knjiga jednog od sigurno najcjenjenijih pisaca BiH i Jugoslavije. U muzeju se nalazi i soba posvećena Ahmetu Hromadžiću.

Ima Bosanski Petrovac još atrakcija, ali vrijeme koje nam nije išlo u prilog nije dalo da na dan opštine (25. maja) prezentujemo runolist – rijetku i zaštićenu biljku, kao ni da obiđemo rodnu kuću Ahmeta Hromadžića, kao ni Stari grad Bjelaj, ali svakako da ćemo uskoro i o tim znamenitostima pisati. Uživajte u insertima koje smo pripremili za Vas. Armin BEČIĆ – posjeti.ba