Nemoć deformiranog sistema: „Sve je pod kontrolom“ kao mantra nesposobnih – dok nasilje eskalira, bh. institucije samo posmatraju
Piše: M.D.
Nemoć deformiranog sistema; direktor policije USK-a Amel Kozlica: Napadač je pod kontrolom, isto je u Sanskom Mostu izjavio njegov politički šef ministar Adnan Habija nakon trostrukog ubistva u sanskoj Gimnaziji kako je „sve pod kontrolom“…
Teški zločin u Bosanskoj Krupi koji je počinio 15-godišnji maloljetnik kada je sinoć u Policijskoj stanici nožem ubio policajca Ognjena Marana i teško ranio njegovog kolegu Avdu Hasanovića ilustrira ne samo poraznu stvarnost bh društva nego i „nesavršenost“ sistema u kome je moguće da se naoružano lice ušeta u policijsku stanicu i iznenadi organe reda i sigurnosti.
Sreća u nesreći – da je maloljetno lice kojim slučajem imalo vatreno umjesto hladno oružje svjedočili bi o masakru sličnom onom iz Carpenterovog akcionog trilera „Napad na policijsku stanicu“ iz 1976. godine, stim što je u filmu policajac Austin Stoker branio policijsku postaju, a ovdje je nije imao ko braniti dok maloljetnik nije završio svoj krvavi posao.
Prije dva mjeseca u Sanskom Mostu domar u Gimnaziji Mehemed Vukalić ušetao se u srednjoškolsku ustanoivu sa automatskom puškom i ubio troje svojih radnih kolega. I ovdje su zakazale mjere sigurnosti, školska dvorišta i poslovni prostori su potpuno neobezbijeđeni i moguće je, nažalost, da ludak kao u američkim filmovima izvrši masakr. I tek tada se sistem sjeti da nešto ne valja.
Isti dan nakon krvoprolića u sanskoj Gimnaziji ministar unutrašnjih poslova USK-a Adnan Habibija sa patosm i ganućem izjaviće kako je sve pod kontrolom. Sinoć nakon masakra u Policijskoj stanici u Bosanskoj Krupi, direktor policije USK-a Amel Kozlica, prvi policiski komesar koga je direktno imenovala politika, izjavio je kako je napadač „pod kontrolom“. Šta je to pod kontrolom? Kakva crna kontrola? I kontrola čega? Policija nam objašnjava kako „kontroliraju“ ubice nakon što one završe svoje krvave poslove?!
Funkcionerska inteligencija smatra da je samom pojavom na mjestu zločina, a obično dođu službenim autom i naplate dnevnice da je načinila epohalno i moralno ljudsko djelo pa sebi mogu dozvoliti izjave o nekakvoj kontroli situacije. Bolje bi bilo da nisu rekli ništa, nego to. Iza te floskule „sve je pod kontrolom“ krije se opća nemoć, slabost, pasivnost, izgubljenost i inferiornost deformiranog sistema.
Unutar kantonalne većine ozbiljno se razmišlja o kadrovskom „resetiranju“ u policijskim strukturama ne samo na vrhu ledenog brijega na kome sjedi ministar Habibija, metaforički sa čašom viskija sa ledom, nego i u pojedinim policijskim stanicama. (etto.ba)