BIHAĆ – Bivši maturanti bihaćke Gimnazije koji su svoje školovanje okončali 1991/92. godine, pred početak agresije na tadašnji Okrug Bihać i Bosnu i Hercegovinu obilježili su trideset godina svoje mature i susretom generacije sa svojim profesorima prisjetili se svojih školskih dana i lijepih uspomena na to vrijeme. Iako su mnogi udaljeni od svog rodnog grada vratili su mu se na trenutak doputovavši iz brojnih europskih država u kojima danas žive i rade.

Još su svježe uspomene

Još su svježe uspomene bivših maturanata bihaćke Gimnazije na školske dane. Bilo ih je tada oko stotinu i pedeset u pet odjeljenja a danas nakon trideset godina okupilo ih se znatno manje na prozivci u školskoj učionici koju su, umjesto njihovih razrednika, obavile profesorice Fatima Nikolić, Aida Sadiković-Kerstner i Slobodanka Ruždijić. Svako od nekadašnjih maturanata kazao je ponešto o sebi i koliko je postigao u životu ali i o kolegicama i kolegama koji nisu mogli doći, gdje su i što rade. Uspješna je to generacija čiji se pripadnici bave različitim profesijama i koji su izrasli u uspješne ekonomiste, ljekare, profesore, odgajatelje, novinare. Profesori Gimnazije iznijeli su samo riječi hvale za svoje učenike, bivše maturante. Aktualni direktor Gimnazije u Bihaću, Jasmin Hodžić jedan je od bivših maturanata ove škole. -Lijepo je ponovo biti u Gimnaziji u toj ulozi sada sa svojim drugarima iz školskih klupa. Moram reći da je Gimnazija tada bila mnogo, mnogo drukčija a i vrijeme, nažalost, u kojem smo mi Gimnaziju završavali su bila loša. To je već vrijeme kada se zahuktavao rat u Bosni i Hercegovini i kao što jedna od profesorica reče, mi smo školsku godinu završili ranije upravo i zbog ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini, kaže Jasmin Hodžić, bivši maturant bihaćke Gimnazije i njen aktualni direktor.

Generacija koja je morala brzo odrasti i privići se na nove okolnosti

Generacija je to koja je morala brzo odrasti i privići se na nove okolnosti ali su unatoč tome mnogi uspješni u svojim društvenim zajednicama. Bivša maturantica ove generacije je i novinarka Anita Ibradžić.

-Puno je nas upravo iz ove generacije u novinarstvu. Mi smo ona, kao što nam je profesorica Aida Sadiković-Kerstner na početku kazala, generacija koja je u životu puno oštećena. Preko noći smo morali odrasti, našli se u vihoru rata jer smo školske 1991/92. godine bili maturanti. Zbog rata u našoj zemlji polovina učenika je otišlo, polovina nas je ostala u Bihaću. U cvijetu mladosti bili smo na rubu egzistencije i u najtežem ratu. Drago mi je da smo se nakon 30 godina uspjeli okupiti. Zahvaljujem se svojim kolegicama i kolegama što su došli iz raznih dijelova svijeta. Danas smo probudili uspomene na te naše školske dane. Naša i djeca su pohađala, kao što smo sad čuli, Gimnaziju Bihać i svi smo ponosni na naše profesore, naše predavače, što smo bili dio onih generacija koje su bili Gimnazijalci bihaćke Gimnazije, kaže Anita. Predrag Popović došao je na susret sa svojim kolegama i profesorima u Bihać, iz Stare Pazove u Srbiji kako bi evocirao školske uspomene.

-Moje srce je zaista puno. To su jedni nezaboravni dani ispunjeni srećom i radosti gdje su svi imali razumijevanja jedni za druge, kako mi sami đaci, tako i ovi profesori u školi od kojih su neki već u penziji. Neki nažalost, nisu živi ali sam jako sretan i ponosan što sam danas ovdje, kazao je Predrag Popović, bivši maturant Gimnazije u Bihaću. Sanela Ilijazagić je čak iz Bruxelessa doputovala na godišnjicu mature kako bi vidjela svoje kolegice i kolege, te profesore i oživjela školske uspomene. -To su bila divna djeca koja su odrasla u divne ljude. To su divna vremena bila i pogledajte, nakon toliko godina, mi smo ponovo tu. Osjećamo se kao djeca. Ja sam uzbuđena. Fali mi riječi ali ovo je divan moment. Ne mogu vam opisati, kaže Sanela Ilijazagić, bivša maturantica bihaćke Gimnazije. Mnogima maturantima i njihovim profesorima su iz očiju potekle suze jer su se ovom prilikom podsjetili na lijepe zajedničke trenutke svoga školovanja ali i druženja. Bilo je to lijepo vrijeme, drastično drugačije od današnjeg u kojem nerijetko nemamo vremena jedni za druge. Samir TULIĆ