BOSANSKA KRUPA – U petak uveče u Domu kulture Bosanska Krupa dogodio se prvi kulturni događaj u bosanskokrupskoj općini poslije prestanka stanja nesreće usljed pandemije korone.

Krupljanke i Krupljani su, sa gostima iz susjednih općina upoznali se sa prvom autorskom zbirkom Atine Mušić, prosvjetne radnice koja je već dugo, uz svoju Unu, svoj grad, njegove ljude, zarobljena dobrovoljno svijetom poezije i kratkih priča, učestvujući na mnogim domaćim i regionalnim konkursima i pjesničkim druženjima. Za taj spisateljski rad, kroz godine pisanja, stigle su i brojne nagrade i zahvalnice.

Atinu je šira javnost upoznala još početkom ove godine jer se s’ kolegama iz Čave, na početku ove godine predstavila bosanskokrupskoj publici sa knjigom „Zlatne niti“. U toj knjizi Atina je posložila književne zapise nagrađenih pjesama učenika i učenica osnovne škole „Mirsad Salkić“ iz Čave u kojoj radi, a koje je skupljala gotovo dvije decenije. I već tada najavila svoju prvu autorsku zbirku pod nazivom „I ja sam Una“ koju je u petak, uz Svjetski dan okoliša, predstavila u velikoj sali Doma kulture, pod pokroviteljstvom općinskog načelnika Armina Halitovića i u tehničkoj organizaciji Centra za kulturu, obrazovanje i informisanje Bosanska Krupa.

Promocija Atinine prve autorske zbirke pjesama i priča pod nazivom „I ja sam Una“ bila je tako prvo osvježenje društvenog života poslije dvoipolmjesečnog života bez kulturnog događanja u Bosanskoj Krupi. Pjesme i priče iz duše, sjećanja obojena voljenom rijekom ovladala su kulturnim zdanjem u Bosanskoj Krupi.

S’ Unom se rađamo, s’ Unom trajemo provlačila se misao kao lait motiv svega zapisanog u ovoj Zbirci. Zato niko nije zažalio što je došao na ovo dvosatno predstavljanje, kako zbog oko stotinu Atininih pjesama, tako i zbog velikog broja popratnih kulturno-umjetničkih tačaka koje su obogatile promociju i djelo Atine Mušić iz Bosanske Krupe, jer uz stihove, sjećanja, mnogo muzike, plesa i kreativnosti vrijeme kao da je stalo da onim što jeste Bosanska Krupa napuni duše posjetilaca. Stihovi, priče, divni mladi ljudi koji su sa radošću prihvatili da u petak budu s Atinom bile su njene učenice koje su čitale njene pjesme, Sedija Fetić, Šeherzada Hodžić, Dalila Šahinović i Semina Pehlić, uz Irijana Halkića. Bila je tu i grupa mladih koju priprema profesorica Melisa Rekić s dvije muzičko-scenske postavke-zagrli moj grad i harmonika-Hana Porić, Dino Suljkanović i Amil Rekić. Svirao je na gitari i Faris Ramić.

Promotori Zbirke „I ja sam Una“ magistrica pedagoških nauka Azra Ičanović i spisateljica iz Bužima profesorica Alma Taletović. Gospođa Taletović je u svojoj recenziji, ali i na samoj promociji, kazala: „Knjiga koju imate pred sobom krije uobličenu i istančanu emotivnost, životnu metaforu i iskustva u kojima će se mnogi od nas, vjerujem pronaći. Poetski nježno i emotivno, manirom lirika, kroz stihove evocira sjećanja, ali i život“.

Poseban dojam je, prodirući  duboko u Atinino pisanje i njeno mjesto u rodno osviještenoj književnosti, ostavila gospođa Ičanović: „Zbirka pjesam i priča Atine Mušić zaista budi određena književno-teorijska pitanja, više književno-sociološka pitanja kojima bi se svakako trebali više pozabaviti. Postavljamo pitanje-kako nanizati riječi, pisati o Uni, a da tim pisanjem Una ne izgubi na svojoj jedinstvenosti. Atina je sugrađanka velikih pisaca od Branka Ćopića do Faruka Šehića, Bosanska Krupa je grad velikih umjetnika i zato pisati u Bosanskoj Krupi nije lako. Svi su pisali o Uni, nema nijednog književnika koji nije pisao o Uni, ali se moram složiti s recenzijom Alije H. Dubočanina koji kaže „da je malo pjesnika koji su svjesni da se jezikom stvara, da je pisanje stvaralački čin, a da Atinina poezija nosi tu naznaku. Atina jeste pjesnikinja i to dokazuju sve njene pjesme o Uni“, a ja bih tome dodala i Atininu specifičnu razigranost, vedrinu, iskrenost, narativu koja je pravo osvježenje na bosanskohercegovačkoj književnoj sceni…

Književni prvijenac autorice Atine Mušić „I ja sam Una“ realizira se kao zbirka koja u svojoj sadržini objedinjuje sentimentalno-pejzažnu liriku, s jedne, i intimnu prozu izrazitog (ali ne i pretjeranog) senzibiliteta i naglašene nostalgičnosti, s druge strane. Uzevši hrabar odmak od poetike postmodernizma i okrenuvši se tradiciji – poetici prethodnika od njena književnog tutora Dubočanina, preko Ćatića, Hume, Šimića, Muradbegovića i Ćopića – Mušićeva će zbirkom oslikati lirske akvarele Une i Bosanske Krupe u kojima se paralelno s uspostavljanjem jasnog odnosa dominantnosti pri kojem priroda nadvladava i manipulira čovjekom uspostavlja i specifična simbioza prirode i čovjeka čiji život (i identitet) teče uporedo s rijekom i oblikuje se baš kao onaj oblutak iz jedne od pjesama u zbirci. Pri tome svježina, jednostavnost, vedrina i razigranost koja obilježava zbirku „I ja sam Una“ svakako djeluje osvježavajuće u kontekstu savremene bosansko-hercegovačke  književne scene. Mušićeva je, situirajući zbirku u međuprostor različitih epoha, svoje djelo učinila ne samo dostupnim većem broju čitalaca već, također, izvanrednim medijem za ovaploćenje emocije. A upravo je u toj elementarnoj, čistoj, ženskoj emociji, koja se ostvaruje u svojoj samodostatnosti, ne samo suština već i veličina ove zbirke. U skladu sa svime rečenim, zaista se nadam da ova zbirka neće ostati usamljeno književno ostvarenje svoje autorice, a sigurna sam, poznavajući Atinu, da nas od nje tek čekaju brojne književne poslastice.

Književnik Idriz Hodžić, recenzirajući Atininu Zbirku je zapisao: „Atinina pojava u poetskom svijetu, zasigurno predstavlja još jednu treperavu zvijezdu u sazviježđu moderne boanskohercegovačke poezije, satkane od iskustva jednog života koja u punom sjaju nalaze svoje mjesto u čarobnim stihovima. Ona je opčinjena svojim rodnim gradom, njegovim ulicama i sokacima i jednom jedinom, neopisivo lijepom rijekom Unom, koja, moglo bi se reći, teče njenim venama“.

Posebno zadovoljstvo je bilo kada su djevojke s Une – Nađa Harbaš i Lajla Beširević, uz momka s Une  koji ih je znalački pratio na gitari-Muhameda Murića, po prvi put se predstavili s pjesmom „Una“ čije riječi potpisuje Atina Mušić, uz muziku i aranžman Saliha Suljanovića. Pjesma je to koja će obradovati svakog čovjeka  bosanskokrupskog.

Atina se u svom obraćanju zahvalila svima koji su bili uz njeno pisanje, uz dugogodišnju želju da objavi autorsku zbirku, te svima koji su pomogli izdavanje ove knjige, kao i svima posjetiocima na promociji, a bilo ih je, koliko je moglo zbog epidemioloških ograničenja, puna sala. Naglasila je da su njene ranije pripremljene zbirke pretočene u jednu knjigu pod nazivom „I ja sam Una“ kojoj je dodala i sedam svojih priča.

Zahvalila se Centru za kulturu, obrazovanje i informisanje i direktoru Almiru Ćehiću-naslovljenom izdavaču knjige, uredniku Bojanu Zec Filipoviću, lektorici Refiki Dedić, te Esmiri Farah Budimlić diplomiranoj dizajnerici koja je uradila naslovnicu i prelom Zbirke za štampu u cazinskom „Grafisu“.

Momci i djevojke su plesali, recitirali. Svi zajedno uživali. Nije prošla nezapaženo ni  prigodna izložba umjetničkih slika. Atina je poželjela, a želja joj se ostvarila, da to bude izložba slika bosanskokrupskog umjetnika Melisa Mašića.

Medijski pokrovitelj bio je Radio Bosanska Krupa, RTV USK-a, te FB TV u nastajanju NTV Čardak.

Kako smo saznali već su zakazane promocije u susjednim gradovima, a promocija ove zbirke Atine Mušić uvrštena je u program ovogodišnjeg „Bihaćkog ljeta“. Atina je najavila da uveliko piše i svoj prvi roman. Dževada ŠTANCL