Piše: M.D.
“Martinovićeva ‘Livanjska misija’: Da li član VSTV-a pomaže optuženom Tuliću ili ubrzava legalizaciju Agraminvesta?”
“Političke igre ili legalni procesi?”
Pojavljivanje Davora Martinovića, advokata iz Mostara i člana VSTV-a BiH, na ročištu na Općinskom sudu u Livnu kao branitelja optuženog Adnana Tulića, suspendiranog zamjenika glavne tužiteljice Tužilaštva USK, koji je optužen za obmanu pri dobijanju kredita, pored Tulićevog advokata iz Sarajeva Sanina Pešte može se tumačiti višeznačno i u svakom od objašnjenja može se naći zrnce istine i teza o nimalo slučajnom dolasku u sud.
Verzija 1.: Institucionalni utjecaj
Prvo, asocijativno razmišljanje, ide prema Martinovićevom „institucionalnom“ utjecaju kao člana VSTV-a koji značajno može utjecati na karijere sudija pa tako i sutkinje Valentine Bunić koja vodi krivični proces protiv Tulića. Mnogo je primjera kako „uprava” VSTV-a sudbonosno usmjerava karijere tužilaca i sudija, pritom mislimo i na imenovanja i ocjene sudija i tužilaca i ovlaštenja u vezi sa njihovom disciplinskom odgovornošću.
O korupciji i „privatluku“ unutar ove institucije, o „potkivanju“ bivšeg predsjednika, direktoru Sekretarijata VSTV-a koji se predstavljao kao „vlasnik pravosuđa“, o jednom članu VSTV- koji je bio na privatnoj vikendici u Lohovu kod Bihaća u vrijeme dok je bila na snazi „prva“ suspenzija tužioca, vlasnika ove vikendice, kako je o tome pisao portal istraga.ba a niko nije demantirao…
Nije zanemarljiv ni „nevidljivi“ pritisak tzv. hrvatskog pravosudnog faktora kao mogućoj odlučujućoj prevalenciji u momentu konačnog odlučivanja o optužnici. Znate, sutkinja iz Livna, ugledni advokat iz susjednog Mostara. Naravno, ako do toga i dođe, teško će se to moći „iščitati“ iz presude. Sutkinja Bunić djelovala je impresionirana pojavom člana VSTV-a u „njenoj“ sudnici, da je čak, da budemo cinični, zaboravila obući sudijsku togu koja je obavezni dio odijevanja pravosudnih zvaničnika, osim ako nije na pranju ili se možda smočila prije ročišta.
Verzija 2.: Paradoksalne veze
Kontraverznost, čak i bizarnost Martinovićeve „odbrane“ Tulića ogleda se i u odranije poznatoj činjenici da je Adnan Tulić, svojevremeno dok je spektakularno hapsio po Krajini i o tome prvo obavještavao društvenu zajednicu preko Facebooka, u jednom trenutku u Službi za zapošljavanje USK-a uhapsio i Medinu Kurić, stručnu saradnicu u ovoj Službi za dokup staža, inače suprugu Damira Kurića, rukovodioca podružnice „Agraminvesta“ Mostar u Bihaću.
Ko zna pod kojim okolnostima Kurićeva je puštena, a iz tog perioda prepričava se kao anegdota u pravosudnoj zajednici USK-a da se Davor Martinović kao advokat ali i predsjednik Nadzornog odbora Euroherca, koji je u stvari temelj nastanka današnjeg koncerna Agram, izrazito negativno izražavao o tužiocu Tuliću. Nije tajna ni da šef podružnice bihaćkog „Agraminvesta“ Damir Kurić zbog privođenja supruge „ne može smisliti“ Tulića, barem tako pričaju njegovi dobri poznanici i stranački prijatelji (Kurić je član NiP-a).
Otuda čuđenje pa i svojevrsni šok u Bihaću kada je etto.ba objavio da je Martinović Tulićev advokat, da bi se ubrzo u gradu na Uni pojavila priča moguće i na nivou glasine, kako se Martinović „sasvim slučajno“ (!!?) pojavio u sudnici kao Tulićev advokat i kako je navodno objašnjavao pitaocima da uopće nije sporno hoće li Tulić biti osuđen (hoće), nego da li će morati ići u zatvor.
Verzija 3.: Slučaj “Komrad”
Treća verzija Martinovićevog dolaska na sud u Livno kao Tulićev (dodatni) advokat ima činjeničnu osnovu u nekadašnjem krivčnom predmetu „Komrad“ u Bihaću kada su pod tužilačkom dirigentskom palicom Adnana Tulića uhapšeni i optuženi sada već rahmetli gradonačelnik Bihaća Emdžad Galijašević, tadašnji direktor “Komrada” Hadis Jusić, sudski vještak Amir Delić, državne službenice Jadranka Redžić i Jasmina Ibrahimpašić da bi na kraju svi bili pravosnažno oslobođeni.
Slučaj „Komrad“ veže se za navodno nezakonitu prodaju zemljišta ovog javnog preduzeća „Agraminvestu“ a u Tulićevoj optužnici između ostalog stajalo je da su optuženi pribavili korist „Agraminvestu“ u iznosu od 555.500 KM.
Međutim, tokom sudskog postupka ovih pola miliona KM iz Tulićeve optužnice volšebno je nestalo (!?), a neki akteri ovog slučaja prepričavali su kako je advokat „Agraminvesta“ Davor Martinović u jednom trenutku za Tulića rekao da se radi o mladom i perspektivnom tužiocu. Rekao bih to i ja za 555.500 KM, bez obzira na sve što o njemu stvarno mislim.
Na kraju, nestalo je sve iz „čarobne“ Tulićeve optužnice, a „mladi i perspektivni tužilac“ pojavio se u Livnu kao optuženi kome je, čini se, neophodna pomoć od strane njegovog nekadašnjeg navodnog glorifikatora.
Verzija 4.: Zakulisne igre
Ipak, nije za odbaciti ni četvrtu, možda najintrigantniju i najsloženiju verziju Martinovićeve „livanjske misije“ koja se nameće kao mogući razlog njegovog zastupanja optuženog Adnana Tulića. Nju ćemo u ovom tekstu samo naznačiti u osnovnim detaljima, a razradićemo je u nekom drugom tekstu.
Naime, investicija „Agraminvesta“ u Bihaću vrijedna 40 miliona KM okončana je u građevinskom smislu još 2019. godine, ali do danas velika zgrada u staklu sa podzemnim garažama na obali Une nema upotrebnu dozvolu. Faktički, objekat se nelegalno koristi, a nadležne službe Grada, Kantona i FBiH se prave da nemaju pojma.
Prije dvije godine u ovu zgradu je uselila kantonalna RTV USK-a čime je napravljen presedan. Osnivač RTV USK-a je Skupština USK-a, pa je na taj način najviši zakonodavni organ zajedno sa Upravom ovog medija indirektni akter protivpravne radnje useljenjem u zgradu bez upotrebne dozvole. I kafić „Eurocaffe“ u sklopu zgrade „Agraminvesta“ ima privremeno rješenje već tri godine, a u ovom trenutku radi čak i bez rješenja.
Kakve bi veze mogao imati optuženi Adnan Tulić sa ovim problemom? Direktne svakako ne, ali indirektne – svakako da.
Naime, kompletna složena procedura ishodovanja „brda“ papira za legalizaciju poslovnog objekta „Agraminvesta“ i dobijanje upotrebne dozvole ide preko Grada Bihaća, tačnije preko Službe za urbanističko planiranje, građenje, imovinsko-pravne i geodetske poslove. Šef ove Službe je Damir Smajić, kratko i jasno, prijatelj Adnana Tulića.
Prijateljstvo je „ukovano“ radom u državnim institucijama i privatnim vezama. Smajić je bivši državni službenik u Ministarstvu prostornog uređenja USK-a i bivši sekretar Tužilaštva u vrijeme kada je Adnan Tulić kantonalni tužilac i zamjenik glavne tužiteljice.
Na nedavnom ročištu u septembru ove godine na Općinskom sudu u Bihaću Damir Smajić je bio svjedok svog prijatelja Adnana Tulića u izgubljenom prekršajnom postupku protiv novinara M.D. (zbog navodnog uznemiravanja preko društvenih mreža) i tada je pred sutkinjom na zapisnik izjavio da „dobro poznaje Adnana Tulića“ i da su prijatelji, što nije krimen, nego činjenica. Iz nesporne privatne veze Tulić – Smajić mogao bi se iščitati i pokušaj da se preko krivičnog predmeta na Općinskom sudu u Livnu „jednim metkom ubiju dva zeca“.
Prvi „zec“ je, moguće, odlučujuća uloga doc. dr. sc. Davora Martinovića, advokata iz Mostara, člana VSTV-a BiH i predsjednika Uprave „Euroherca“ koji je temelj današnjeg koncerna „Agram“ (kome pripada i poslovna zgrada „Agraminvest“ u Bihaću) da optuženi Adnan Tulić, „prođe što bolje“ na ovom procesu. Što ne tvrdimo, jer je prvi „zec“ i to veoma preplašen, još uvijek „u šumi“.
Drugi „zec“ je ubrzana legalizacija i dobijanje upotrebne dozvole za poslovni objekat „Agraminvesta“ u Bihaću. Jer ovaj objekat spratnosti Po 6+P+G+8 etaža sa gabaritima 55 x 35 metara osim građevinske dozvole iz 2014. godine i privremenog rješenja za kafić nema ništa drugo a radi već punih pet godina. E, ovdje u ovakvom, za evropske standarde nezamislivom slučaju protivpravnog petogodišnjeg egzistiranja ogromnog poslovnog mastodonta, glavni akcelerator mogućeg ubrzavanja postupka ishodovanja papira mogao bi biti prijatelj Damir Smajić, šef Službe za urbanističko planiranje, građenje, imovinsko-pravne i geodetske poslove.
Tulić bi zbog svog interesa mogao da bude „vjetar u leđa“ prijatelju Smajiću da se potrudi oko „Agraminvesta“ i to na način da bude glavni vektor ubrzanja službenih radnji koji se u fizikalnom smislu označavaju kao promjena brzine u vremenu. A ubrzanje bi itekako dobro došlo „agramovcima“.
U tom službenom gibanju šef i prijatelj Smajić ne bi morao puno da se fizički zamara da slučajno ne „okruni“ svoju korpulentnu vanjštinu (izraz „debeo“ on ne voli, potvrđeno, iako nije mršav), jer se uglavnom radi o mentalnim procesima koji troše zanemarive količine kilodžula. I drugi „zec“ izviruje iz šume, a za to vrijeme Tužilaštvo USK-a pune dvije godine drži u prašnjavoj ladici krivičnu prijavu u vezi „Agraminvesta“ i ništa ne čini, što se od ove institucije očekuje i dalje. (etto.ba)