Piše: Midhat DEDIĆ
Konstituirano je Općinsko vijeće Sanski Most koga čine sedam političkih opcija koje u svoju koaliciju nisu željele SDA i SBB. Izvan parlamentarne većine su omražena SDA Asima Kambera i njen klovnovski materijalistički prirepak SBB. Izbačeni su jer „zanemaruju raju i taktiku”, prostije jer su se, posebno SDA i njeni kadrovi, uz asistenciju kojekakvih korlata, burnića, habibovića, kurbegovića, mušanovića proteklih 25 godina pretvorili u društvene parazite i štetočine. Osim pokrivanja svih budžetskih pozicija svojim kadrovima, još su i krali izbore.
SDA je ostvarila Pirovu pobjedu. Pir je bio kralj Epira i za pobjedu protiv Rima u bici kod Askula platili su preveliku cijenu. Predsjednik SDA Sanski Most M. S. umjesto demagoških frazetina naučenih u večernjoj školi kod Asima i šminkanja pred nastup može citirati kralja Pira: -Još jedna ovakva pobjeda i mi smo izgubljeni.
SDA bi izgubila i načelničku poziciju da se nije pojavio virus trojanac. Radi se o zlonamjernom računarskom programu koji se lažno predstavlja kao koristan i poželjan partner.
No, niko vam ne garantira da je ljudski materijal parlamentarne većine mnogo bolji uz časne izuzetke. Privilegirana pozicija da vode zakonodavno tijelo trebala bi da, opreza radi, kod njih doziva u pamćenje slične koalicije koje su se odmah po konstituiranju počele ljuljati kao Banja Luka ‘69, nakrivile kao toranj u Pizi i raspale se kao „bugarska skupština”.
Najbolji primjer je 2001. godina i Demokratska alijansa za promjene, koalicija 10 političkih stranaka, da ih sve ne nabrajamo, a predvođene SDP-om, Strankom za BiH, Novom hrvatskom incijativom itd…. Iza njih su stajali međunarodna zajednica, Američka ambasada i ambasador Thomas Miller, Clifford Bond, tadašnji američki republikanski kandidat na predsjedničkim izborima John Mc Cain… Alijansa se održala do 2002. godine i raspala nakon izbora, a vrlo teško je funkcionirala, u FBiH koliko – toliko, slabo je imala potporu kantonalnih vlasti, a u Vijeću ministara je išlo još teže. Da ne pominjemo suštinsku stvar – izostale su u potpunosti reformske promjene.
OV Bosanski Petrovac (prošli mandat) – 17 vijećnika, 12 političkih stranaka
Slična analogija na nižem nivou je Općinsko vijeće Bosanski Petrovac gdje je u prošlom mandatu u Vijeću bilo 17 vijećnika iz 12 političkih stranaka. U situaciji političkog usitnjavanja kao u narodnoj mudrosti „gdje je puno baba kilava su djeca” nije čudno da je bivši načelnik Zlatko Hujić non – stop kuburio sa većinom i „pobjegao” u kantonalne zastupnike.
Već vidim kako se ovi stavovi proglašavaju zlogukim i zlonamjernim, ali to me najmanje brine, jer nisam u dužničkom ropstvu prema bilo kome. Demokratija je proces u kome narod bira one koji su im ponuđeni ili se sami nude. Banalizacija demokratskih epiloga ogleda se u lako provjerljivim činjenicama da van općinskog vijeća imate ekonomski, stručno, obrazovno i mentalno sposobnijih i kvalitetnijih ljudi koji, naprosto, nisu spremni da se bave političkim alpinizmom čak ni na nivou lokalne zajednice.
Općinska vijeća nikada i nigdje nisu bila ekspertska nego narodna volja, uz stalno prisutno potkradanje glasova (Sanski Most je najpoznatiji primjer), a politika se krojila „u komitetima”, makar to značilo političko soliranje kakvo je SDA dvije i po decenije priređivala u obliku života koji se zove Asim Kamber.
Naime, taj opskurni lik je nametao svoju volju vijećnicima, pa smo imali potpuno bolesne situacije da njegovi vijećnici nemaju nijedne zamjerke prema izmjeni regulacionog plana u slučaju „Šefik Sinanović”, ali će biti protiv „iz određenih razloga”. Dakako, i uz kabinetsku podršku općinskog načelnika.
U novoj raspodjeli parlamentarnih snaga u OV Sanski Most vodeća uloga pripala je SDP-u, stranka koja je imala moto „lista sa karakterom”, ma šta to značilo. Predsjedavajuća je iz ove političke stranke, zamjenik iz Naroda i pravde.
I jedno i drugo imaju već dobro plaćene državne pozicije (direktori), a postoji još nekoliko slučajeva „dupliranja” funkcija narodnih poslanika i direktora (kakve li slučajnosti, opet SDP i Narod i pravda).
Ovakva praksa, makar to bila i volja naroda, a narod je „široka životnja” (Čehov) koji svašta trpi, zasigurno otvara, ako već nije otvorilo, kaverne unutrašnjih sukoba u ovim strankama, pogotovo što se na listama stranaka potiče gerontofilija, kakav je, za sada nenadmašan bio slučaj Redže Kurbegovića, koji je sebe postavio za nosioca liste. Praksa gdje pojedinci iz političkih stranaka drže i izvršnu i zakonodavnu vlast urušava kadrovsku strukturu i rast stranke, ali šta se može kada su lični apetiti jači od stranačkih principa.
Riječima Viktora Ivančića, zašto fosilna goriva umjesto mladalačkog adrenalina, pitanje je upućeno svima, a oni koji su se već prepoznali – „reže”.
Nova parlamentarna većina skupljena je na bazi suprotstavljanja SDA-u, a ne na bazi ideoloških sličnosti. Vijećnička snaga nije u pretjeranom znanju i pameti, nego u rukama, a sve ih zajedno vežu, kako god to ko shvatio, četiri godine paušala, komisija i ostalih benefita. Dakle, novac, da se ne lažemo.
Njihov najveći i kobni problem može biti kako da se održe četiri godine „u cjelini i cjelosti”, a da nekome od „7 veličanstvenih” ne proradi lični apetit čiju nezajažljivost ne može apsorbirati ostalih 6.
Održavanje ovog paketa u cjelini neće biti nimalo jednostavno zbog mentalitetnih osobina ili slabosti kakvim izdašno raspolažu ovdašnji ljudi a riječ je o podaništvu, iskompleksiranošću, površnosti, potkupljivosti, prevrtljivosti, neodgovornosti odnosno odsustvu kontninuirane primjene vrijednosnih životnih stavova. Da ne bude zabune, ove kvalifikative o mentalitnim slabostima Bošnjaka iznio je prof. dr. Adnan Silajdžić sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu u intervjuu u „Dnevnom avazu” 31. januara 2014. godine.
Stoga se sanska parlamentarna većina, treba lišiti pametovanja i diskursa o svojoj nadnaravnoj moći i euforičnih nagovještaja nekakvih reformskih zahvata. Već su, koliko mi je poznato iz kafanskih prepričavanja, „smanjili doživljaj” kada su uvidjeli, da su ovlasti općinskog načelnika takve da neće tako lako i nabrzinu moći modelirati „novo društvo” koje slavodobitno najavljuju. Tu mislim na promjenu kadrova u lokalnim preduzećima i ustanovama koje u javnosti već decenijama imaju epitet „bolesnih društava”. A da će načelnik osporavati zahtjeve nove parlamentarne većine u tom smislu, ne treba neka naročita pamet.
Dobro će biti da polako i dosljedno ispravljaju male i velike „krive Sane”, kakvih je na hiljade u svim oblastima življenja. Da privrednici koji nisu uvezani u građevinski lobi uz vlast, ne moraju čekati nekoliko godina na urbanističke saglasnosti. Da se spriječi u korijenu korupcija očita na kraju krajeva i kroz pomenuti slučaj „Šefik Sinanović”, a koja se odrađivala preko vijećničkih ruku. (normala.ba)