„U BiH makroekonomska politika je politika paradoksa“
ReprezenT: Profesore Muratoviću, prvo Vam čestitamo na obradi i izdanju devetog univerzitetskog udžbenika, tim više što se saradnik ove Redakcije. Naše prvo pitanje: otkuda crpite volju za pisanjem i zašto ste obradili udžbenik na ovu temu?
Muratović: Hvala na čestitki. Volju crpim iz želje za stvaranjem. Temu sam odabrao stoga jer je javna potrošnja, posebno ona neproduktivnog karaktera, rak-rana privrede naše Države.
ReprezenT: Zašto je javna potrošnja tako pogubna za privredu BiH?
Muratović: Javna potrošnja, sama po sebi, ne mora biti problem. Međutim, ono što predstavlja problem jeste njena nepovoljna struktura i visina u odnosu na bruto društveni proizvod entiteta i Države.
ReprezenT: Da li to znači da je uticaj javne potrošnje na privredni razvoj sporan?
Muratović: Ne. Ovaj uticaj na privredni razvoj može biti vrlo značajan faktor pod uslovom da se javna potrošnja racionalizira i produktivno upotrebljava.
ReprezenT: Šta se sve u BiH podrazumijeva pod javnom potrošnjom?
Muratović: Pod javnom potrošnjom podrazumijeva se ukupna budžetska i vanbudžetska potrošnja (za fond PIO, fond zdravstva, fond za zapošljevanje, fond dječje zaštite). Dakle, ovdje je u pitanju javna potrošnja u širem smislu.
ReprezenT: Koji period ste obradili i zašto?
Muratović: Pri obradi predmetne teme fokusirao sam se na dva perioda: prvi (1999-2006.) i drugi 2012-2019. godina. Razlozi za ovo su logičke prirode. Naime, tek 1999. izvršena je konsolidacija bilansa svih nivoa vlasti u BiH, tako da je tek tada bilo moguće izvršiti ukupnu kvantifikaciju i komparaciju budžetske i vanbudžetske potrošnje. Uz to, to je period do kada je trebala biti ne samo završena obnova i oporavak (do 2000.), već i period do kada je trebala u cjelosti biti završena transformacija bh privrednog sistema, odnosno njegova tranzicija i privatizacija i otpočeti ubrzani i održivi privredni razvoj. Drugi period trebao je biti period potpune stabilizacije i konkurentskog pozicioniranja naše privrede na svjetskom tržištu.
ReprezenT: Šta je od svega navedenog ostvareno i zašto?
Muratović: Jedino u potpunosti završena je obnova infrastrukture. U nju je uloženo 75% od ukupnih sredstava. Faza obnove i oporavka privrede nije ostvarena, jer je u nju uložen simboličan iznos sredstava (oko 15%) i to u mala privatna preduzeća, pretežno u sektoru usluga, koja nisu mogla biti zamajac privrednog rasta. Velika preduzeća u potpunosti su ostala po strani. Modeli privatizacije bili su pljačkaški, prilagođeni stranačkim „biznismenima“. Sve ovo tolerisala je i Međunarodna zajednica s jasnim ciljem.
ReprezenT: Kojim?
Muratović: Nije htjela kokurenciju. Jer, konkurenti su im mogla biti samo velika preduzeća.
ReprezenT: U pripremi za ovaj intervju rekli ste da je neproduktivna javna potrošnja kočnica privrednog rasta i da je ona posljedica ne samo unutrašnje organizacije Države, već i nemoralnog ponašanja nosilaca političkih odluka i ekonomske politike. Pojasnite to!
Muratović: Konsolidovana javna potrošnja u BiH u odnosu na BDP-a procentualno je najviša u Evropi i predstavlja najveće relativno opterećenje od svih tranzicijskih zemalja. I pored činjenice da je struktura ove potrošnje vrlo nepovoljna (dominira neproduktivna lična potrošnja), u BiH ne postoji volja o neophodnosti njenog smanjivanja i značajnije izmjene njene strukture. Dakle, preglomazan i stalno rastući javni aparat i neefikasan javni sektor, kontinuirano se širi, a finansira se visokim fiskalnim i nefiskalnim nametima privredi, tako da domaća privreda po ovom osnovu ne može biti konkurentna ni na domaćem (otvorenom) tržištu. I kada se iscrpe javni prihodi po osnovu poreza, onda slijedi zaduživanje u inostranstvu po osnovu javnih zajmova, vanjskotrgovinske razmjene roba i kapitala.
ReprezenT: Dokle ćemo se moći zaduživati u inostranstvu jer ino dugove valja vraćati?
Muratović: Zaduživanje će se odvijati sve dok stranci imaju šta da „poklope“ od prirodnih resursa. Uz to, zakonom je određeno da izmirenje ino obaveza spada u prvi red. Da skratim, zaduženje vani odvijaće se sve dok ne postanemo najamnici u vlastitoj zemlji! Eto, stoga kažem da je nemoralno ponašanje nosilaca političkih odluka i ekonomske politike u BiH.
ReprezenT: Šta je onda rješenje problema?
Muratović: Redukovanje javne potrošnje najmanje za 20%. Jer, javna potrošnja u suštini se kreće oko 50% vrijednosti BDP-a. To što je prikazano da je ona smanjena 2019. na oko 40% BDP-a, nerealno je s obzirom da nisu obuhvaćene sve obaveze javnih preduzeća gdje je Država (entitet) garant. Dakle, javna potrošnja mora se smanjiti i sredstva od ovoga redukovanja treba imperativno uložiti u produktivne (proizvodne) projekte gdje imamo komparativne prednosti, odnosno u agrar i izvozni sektor privrede.
ReprezenT: Rekli ste da je makroekonomska politika BiH politika paradoksa. Objasnite!
Muratović: Tačno. Prvi paradoks je da Država ne oslobađa naše uvoznike repromaterijala, ali je zato oslobođen uvoz gotovih proizvoda naših ino konkurenata, izrađenih od iste vrste toga repromaterijala (iz zemalja sa kojima smo potpisali Sporezum o slobodnoj trgovini), pa domaći proizvođači nemaju ozbiljnih šansi da budu konkurentni ni na domaćem tržištu. Ovo se čini zbog fiskalnih prihoda, potrebnih za finansiranje enormno visoke javne potrošnje. Kako je naš vanjskotrgovinski deficit uzrokovan uvozom robe široke potrošnje, dolazimo do drugog paradoksa: što je veći deficit tekućeg (trgovinskog) bilansa, veća je osnovica za punjenje budžeta preko PDV-a, akciza i carina (gdje postoje), odnosno povećavaju se mogućnosti rasta javne potrošnje. Povećanje javnog zaduživanja u inostranstvu odvija se i preko javnih preduzeća, gdje je država garant. Budući da je ovo zaduživanje skuplje od onoga putem države, dolazimo do trećeg paradoksa: vrši se nepovoljno nacionalno zaduživanje, gdje je ishodište veća javna potrošnja, veće opterećenje i veći negativan saldo tekućeg bilansa.
ReprezenT: Može li se makroekonomska politika Države zasnivati na paradoksima?
Muratović: Očigledno da može dok balon duga ne pukne. Ne zaboravite, naš ukupni dug (bez obaveza po osnovu restitucije) iznosi 13,2 milijarde, a dospjele godišnje obaveze po javnom dugu su milijarda i 65 miliona KM i da će se one dobrim dijelom vraćati novim zaduženjem!
ReprezenT: Šta ste još utvrdili obradom ovoga udžbenika?
Muratović: Statističko-kvantitativnom analizom egzaktno sam utvrdio da postoji pozitivna koleracija između BDP i javne potrošnje, BDP i uvoza i javne potrošnje i uvoza. Prema proračunima koje sam izvršio, ukupni fiskalni pritisci po svim osnovama ne bi trebali da prelaze 36% iznosa BDP-a. Navedeno učešće odgovara kvaliteti ishodišta učinaka javne potrošnje i mogućnostima bh privrede da ih finansira. Sve preko toga je hazardna politika.
Dakle, racionalno uređena i odgovorno vođena, javna potrošnja može biti značajan faktor privrednog razvoja, u suprotnom, ona je kočnica razvoja. Budući da se ona ne smanjuje sa stanovišta apsolutne visine i nepovoljne strukture, vidljivo je da ne postoji volja nosilaca političkih odluka i ekonomske politike da se javna potrošnja optimizira, odnosno da se vodi aktivna ekonomska politika Države i entiteta, koja će se manifestovati preko uticaja na obim i strukturu privrednih investicija, raspodjelu dohotka, redistribuciju i alokaciju akumulacije, sektorski i regionalni razvoj. Nepovoljnom razvoju doprinosi i javni sektor, koji ne jača, niti se značajno angažuje u granama gdje privatni sektor, kao isključivo profitno motivisan, nema interesa, ali se za to ne smanjuju njegovi pritisci na dalja fiskalna opterećenja. Usljed enormno visoke neproizvodne (lične) potrošnje, država nema sredstava da beneficira raspodjelu dohotka, da garantuje za rizik ulaganja, niti da kompenzuje dio uloženih sredstava, tako da je tzv. administrativni budžet samo simbolično usmjeren u podsticanje privrednog razvoja.
Iako je uticaj države na privredni razvoj danas u svijetu značajan i odvija se preko njenog javnog sektora i aktiviranja izvora akumulacije, mobilizacije inostranog kapitala putem fiskalnih koncesija, subvencionisanja i detaksiranja privrede, kod nas je uticaj Države na privredni razvoj nedovoljan i ne vrši se čak ni blizu njihovih realnih mogućnosti. Dakle, i dalje se nastavlja s’ neracionalno uređenom i potrošački vođenom javnom potrošnjom, koja postaje gorući problem i neuralgična tačka u privrednom razvoju BiH.
ReprezenT: Nakon svega, šta zaključujete?
Muratović: Da bi bila pozitivan faktor privrednog razvoja, javna potrošnja u BiH treba se zasnivati na konzistentnoj fiskalnoj politici, koja se može održati u srednjem, odnosno dugom roku, a da se pri tome ne ugroze makroekonomski ciljevi: stabilnost cijena, zadovoljavajuća stopa privrednog rasta, zaposlenost i određeno, neophodno smanjivanje tekućeg, odnosno platnog deficita Zemlje. Za ostvarenje navedenog, BiH mora imati jasno definisanu strategiju i politiku razvoja, dobar poslovni ambijent, konzistentnost i odgovornost u provođenju neophodnih mjera. U suprotnom crno nam se piše!
ReprezenT: Zar ovaj razgovor ne možemo završiti u optimističnom tonu?
Muratović: Ozbiljan i odgovoran čovjek zaključke izvodi na osnovu relevantnih podataka i njihovih trendnih kretanja i namjeravane makroekonomske politike Zemlje. Neargumentirano šminkanje naše stvarnosti ostavljam silnim, dobro plaćenim „patriotama“, zbog kojih javna potrošnja i jeste neuralgična tačka naše privrede!
ReprezenT: Na čemu sada radite, nakon ovog udžbenika?
Muratović: Sa velikim žarom obrađujem deseti univerzitetski udžbenik radnog naslova „Inostrani kapital i privredni razvoj BiH“, a usput pratim i predizborna zagrijavanja, gdje ne dominiraju čak ni pitanja šta uraditi, a kamoli kako nešto ozbiljno uraditi, već ko će biti kandidati za načelnike općina, ko nosioci lista, a ko uhljebi koji će biti na tim listama. Svi skupa pričaće o „patriotizmu,“ a u suštini ciljati na plate i/ili paušale, te tako „doprinositi“ optimizaciji javne potrošnje!
Esad ŠABNAGIĆ – Hvala na otvorenom razgovoru!