Dragi prijatelji,

07. augusta 2022. godine je 27. godišnjica egzodusa više od 30.000 građana Cazinske krajine u mjesto Kupljensko u Republici Hrvatskoj, koje je udaljeno dvadesetak kilometara od Velike Kladuše i državne granice BiH i Hrvatske.
Obilježavanje ovoga dana u Velikoj Kladuši i šire, i ove godine je u znaku dijametralno različitih mišljenja u tome šta je ustvari ovaj dan i šta se zapravo obilježava?
Za pristalice bivše AP Zapadna Bosna to je dan egzodusa naroda Cazinske krajine u kojem je više od 30.000 građana, najvećim dijelom iz Velike Kladuše i Cazina, pred naletom vojske 5. Korpusa, napustilo svoje domove i potražilo utočište i spas u Republici Hrvatskoj.

Za pristalice 5. Korpusa to je Dan oslobođenja Velike Kladuše u kojem je vojska 5. Korpusa protjerala snage Narodne Odbrane sa teritorija Cazinske krajine i BiH.
U ovakvom animozitetu suprostavljenih mišljenja, teško je napisati nešto o ovome danu a ne dovesti se u opasnost da budete na meti kritika jedne ili druge „strane“.
Godinama sam prihvatao ovaj rizik i uvijek nastojao stvari nazvati pravim imenom, bez obzira na eventualne kritike.
Nikada i nikako ne mogu prihvatiti i razumjeti pokušaje, bilo koga, da za Dan oslobođenja općine Velika Kladuša i pomišlja proglašavati i nametati dan na koji je iz svojih domova protjerano 80% stanovništva te općine, da bi kasnije ta općina bila sistematski opljačkana, a njeni građani podvrgnuti neviđenom nasilju, progonu, diskriminaciji i obespravljivanju.
Ne sporim pravo i manje bi bilo oportuno da neko kome to nešto više znači, taj dan obilježava kao Dan stavljanja dijela teritorija Velike Kladuše pod kontrolu 5. Korpusa i vraćanja u pravni sistem BiH, sa svim pravima i posljedicama.
Čudno je da ni 27 godina poslije 07. augusta 1995. godine nemamo ni pristojnog pokušaja ili inicijative da se izvrši nepristrasna i naučna valorizacija uzroka i posljedica nastanka AP Zapadna Bosna i međumuslimanskog sukoba u Cazinskoj krajini.
Živi akteri formiranja Autonomije i tragičnog međumuslimanskog sukoba i 29 godina od njenog proglašenja i početka sukoba još uvijek ne žele dati odgovore koji bi autentično rasvijetlili, bar dio nepoznanica i tajni koje prate ovu ratnu tvorevinu i tragične međumuslimanske sukobe u Krajini.
Mene lično, još uvijek interesuje i još uvijek nisam dobio pouzdan odgovor ko je idejni tvorac Autonomije, zašto je međunarodna zajednica otvoreno dala, pa uskratila podršku Autonomiji, ko je naredbodavac gušenja Autonomije i vojnog ulaska u Veliku Kladušu, po svaku cijenu i dr.?

Odgovori koje sam do sada dobio i dobivao nisu do kraja jasni, iskreni i pouzdani. Pismenu naredbu 5. Korpusu za gušenje Autonomije i vojni ulazak u Veliku Kladušu ja imam, ali sam siguran da potpisnik naredbe nije stvarni naredbodavac. Imao sam lično razgovor sa potpisnikom naredbe i u razgovoru mi je rekao „Gospodine Dolić, pa vi sigurno znate ko stoji iza te naredbe“.
Jedan od živih aktera sukoba iz redova 5. Korpusa, također, mi je u nedavnom razgovoru rekao da bi radi povjerenja, pomirenja i suživota Krajišnika želio sve reći, ali da za to još uvijek nije vrijeme.
Naravno, kad živi akteri šute, onda se pojavljuju nadri-istoričari i falsifikatori istorije i istine koji pišu knjige i iznose svoju „istinu“ onako kako bi oni željeli da izgleda i tako dodatno mute i onako mutnu vodu u Krajini.
Moram reći da je do prije desetak godina, u interesu dijaloga, suživota i traganja za istinom i činjenicama, obilježavanje 07. augusta bilo svedeno u razumne okvire sjećanja i pomena žrtvama, na „obje strane“.
Nažalost, u posljednjih desetak godina stvari su se ponovo vratile na početak, u vrijeme kada „jedni i drugi“, na dan 07. augusta, likuju i bude aveti prošlosti, pri čemu su žrtve, istina i suživot u drugom planu.
Moram konstatirati da je 07. august prestao biti Dan sjećanja na žrtve i njihove porodice, a postao je vrlo učinkovit alat za homogenizaciju biračkog tijela i dobivanje podrške na izborima u BiH.

Posebno je vidljivo da se 07. august, u parne – izborne godine, obilježava sa puno predizborne retorike i buđenja aveti prošlosti, a u neparne godine, kada u BiH nema izbora, ovaj datum se obilježava tiho i bez velikih i teških riječi koje kod ljudi bude duhove.
U izbornim godinama, nažalost, homogenizacija biračkog tijela, predizborna kampanja i Izbori su u prvom planu, a žrtve, dijalog, suživot i istina su na rezervi i usputne stanice. Neki, koji su svoj izbjeglički egzodus proživjeli u vili u Opatiji ili tada nisu bili ni rođeni, pred ovu izbornu kampanju sjetili su se egzodusa i patnji naroda na Turnju, Batnozi i u Kupljenskom, pa bi u čast žrtava i obilježavanja egzodusa trčali predizborni maraton od Staroga grada do Turnja u Republici Hrvatskoj.
Bez namjere da bilo koga vrijeđam, ali to je uvreda za žrtve i sve one koji su proživjeli iskustva bujadi, slame, šatora, najlona, napuštenih ruševina, peradarskih hala, prikolica, vaši i drugoga u logorima Batnoga, Turanj, Kupljensko i Gašinci.

 

Preporučujem predizbornim maratoncima da svoj maraton započnu sa mezarja Dubrave, jer tamo je njihova savjest, a da, umjesto Turnja, svoj maraton završe u vili u Opatiji, jer tamo su bili njihovi „egzodusi i patnje“.
Pored navedenog, 07. august 1995. godine i egzodus naroda Cazinske krajine u Kupljensko ostat će zabilježen i kao povod i početak masovne političke migracije Krajišnika u Zapadnu Evropu i prekookeanske zemlje, u koje je do 2010. godine iz Cazinske krajine iz političkih razloga migriralo između 16 i 18.000 Krajišnika, od čega oko 12.000 njih su se nastanili u Americi i Kanadi.

Kao živi akter egzodusa u Batnogu, Kupljensko i Gašince i kao čovjek, u svome daljnjem životnom i političkom djelovanju, ostat ću dosljedan svome zalaganju za dijalog, suživot, povjerenje i pomirenje u Krajini, ali i zalaganju za naučno i nepristrasno utvrđenu istinu o međumuslimanskom sukobu i tragičnom stradanju Krajišnika u njemu.
Suprostavljam se i osuđujem svaki pokušaj da se žrtve i stradanja Krajišnika koriste kao politički i izborni alati za homogenizaciju biračkog tijela i dobivanje podrške i glasova na izborima u BiH.

Ostat ću dosljedan u suprostavljanju da se Kladuši, Kladuščanima i bilo kome drugom, dani njihovog stradanja i egzodusa nameću kao dani oslobođenja i prevaspitavanja.
U susret 07. augustu, ovim putem, svim nevinim žrtvama međumuslimanskog sukoba u Krajini želim iskazati pijetet, sjećanje, veliko poštovanje i rahmet, a njihovim porodicama uputiti iskreno saučešće, zbog gubitka najmilijih u vjeri i nadi da njihove žrtve neće biti zaboravljene i da će ovaj tragični sukob biti istorijska pouka za sve one koji u budućnosti budu birali između rata i mira. Rifat DOLIĆ
U Velikoj Kladuši; 06.08.2022. godine