Piše: prof. dr. Husein Muratović
Informacija objavljena prije 20-tak dana da se FBiH zadužuje kod IBRD-a za 1,7 milijardi KM kredita za izgradnju puteva, brzih cesta i autoputeva u ovoj godini, podstakla me da pogledam koji će se putni pravci finansirati ovim kreditom. S obzirom da su štampani i elektronski mediji (portali) naveli dionice koje će biti izgrađene sredstvima iz ovoga kreditnog aranžmana, zaprepastio sam se kada sam vidio da za USK nije predbiđena ni jedna marka. Stoga sam još jednom pogledao ucrtane putne pravce i ustanovio da nama iz USK-a treba avion da bi došli do najbliže dionice koja će se izgraditi ovim kreditom. To da ćemo i mi iz USK-a vraćati kreditne obaveze putem PDV-a, akciza i putarina, izgleda da nikoga nije briga!?
U vrzi s ovim i drugim investicionim „prioritetima“ koje određuje Vlada FBiH, javno postavljam pitanja:
poslanicima u Skupštini FBiH sa područja USK, zašto ne reaguju,
poslanicima u PS BiH sa područja USK, zašto mirno šute i ćute,
ministrima u Vladi FBiH, što glasno šute i gledaju zatvorenih očiju kako njihove izborne baze u domenu saobraćaja nema ni u fusnoti,
Skupštini USK, što se ne oglašava, organizovanjem vanrednog skupštinskog zasjedanja u povodu ove, sramne odluke,
Vladi USK, što ovu sramnu odluku FBiH prihvata ćutke,
načelnicima općina i OV svih osam općina sa područja USK, što se ne oglašavaju,
Privrednoj komori USK, što se ne oglašava, jer ona treba da zastupa privrednike i
akademskoj zajednici, što se komformistički ponaša i ne reaguje.
Donosioce odluka o zaduženju i rasporedu 1,7 milijardi KM za puteve u FBiH pitam:
ko je i na osnovu kojih kriterija odredio i određuje prioritetne putne pravce,
na osnovu kojih kriterija su određeni putni pravci,
kolike su vrijednosti ulaganja za pojedine dionice,
koja je dinamika početka i završetka izgradnje tih dionica,
koja je stopa kriterija (zasuživanja), koji rok otplate i koji grejs period,
kojim metodama je izvršen proračun isplativosti ulaganja,
da li su korištene Cost-benefit analiza i Cost efektivines analiza, kao metode kojima se projekti ocjenjuju sa šireg, društvenog aspekta i varijantnosti upotrebe sredstava,
da li je izvršeno utvrđivanje i upoređivanje sadašnje vrijednosti svih očekivanih koristi i sadašnje vrijednosti troškova njegove realizacije, odnosno svođenje koristi i troškova na tzv. neto sadašnju vrijednost.
S obzirom da donosioci odluke o zaduživanju javnosti nisu ponudili odgovor ni na jedno od postavljenih pitanja (osim što su donijeli odluku ad hoc), onda je očigledno da kod Vlade nema ozbiljnog strateškog planiranja, jer ono obuhvata: misiju, zadatke, strategiju, organizaciju i monitoring (nadzor). Proizlazi da je zaduživanje kod EBRD-a u funkciji stranačkih i/ili ličnih interesa, što je logičan zaključak, jer javnosti nije predočena nikakva ozbiljna analiza isplativosti ulaganja sa prometnog aspekta, prihodovnog i otplatnog kapaciteta datih putnih pravaca. Stoga molim svih osam naprijed pobrojanih subjekata da zauzmu jedinstven stav da niko nema pravo dovoditi nas u podređen položaj, eliminišući USK iz raspodjele kreditnih sredstava koje ćemo i mi vraćati. Pri tome, ovdje se moraju odstraniti politička potkusurivanja, stranački i lični interesi baš svih. Ako to ne učinimo, onda i ne zaslužujemo ništa bolje. Dakle, sada treba imati dovoljno intelektualne bistrine, poštenog odnosa prema USK, a bez iskrivljene ideologije i insistirati na činjenici da je politika razvoja, politika prioriteta i da razvojno moraju biti podjednako tretirani svi dijelovi Države, pogotovu kada se radi o kreditima koje će i građani USK vraćati.
Kako navedena tema zahtijeva širu elaboraciju, neki čitaoci, a Boga mi ni ministri, ne vole da čitaju duži tekst, posebno kada im ne ide u prilog, potrudiću se da problem predstavim u što kraćem obimu. Prije toga javno ću priupitati premijera Novalića kada će ispuniti dva puta dato obećanje na predizbornom skupu njegove Stranke u Bužimu, da će završiti tzv. magistralni put V. Kladuša-Vrnograč-Bužim- Bos. Otoka, koji od svih atributa ima samo malo „m“ i veliko, neozbiljno obećanje!? Stoga ga direktno pitam: zašto od 1,7 milijardi nisi predvidio samo 1% sredstava, isfinansirao obećani putni pravac i spasio obraz Premijera?! Neupućene čitaoce i zvaničnike Kantona podsjećam da je ovaj putni pravac prije 13 godina bio u konkurenciji sa putnim pravcem Široki Brijeg-Posušje, koji je i tada u odnosu na ovaj naš krajiški jad bio brza cesta, ali je on prošao, a „Mala krajiška magistrala“ otpala, iako se pukovnik Sead Jusić, kao poslanik u FBiH, zalagao da se i ovaj pravac pristojno asfaltira. Nažalost, nije uspio, jer nije imao podršku drugih poslanika iz USK!
Za one čitaoce i zvaničnike koji imaju strpljenja upoznati se sa ocjenom isplativosti nekog putnog pravca, podsjećam ih da se ona (ocjena) vrši na osnovu vrijednosti prevezene robe i putnika u toku godine, umanjena za troškove održavanja i upoređivanjem dobijene razlike sa obavezama po kreditima kojima je putni pravac finansiran. Dakle, da bi se izračunala isplativost putnog pravca koriste se tržišno-finansijske analize i Cost-banefit analiza (CBA) i Cost-efektivines analiza (CEA). Osim njih, koriste se i metode optimizacije, kao što su metode linearnog programiranja i druge metode operaciocionih istraživanja, zatim metode planiranja i programiranja, koje obuhvataju različite simulacijske modele (statističko-matematičke, ekonometrijske) input-autput analiza i tehnika. I dok se tržišno-finansijska ocjena projekta zasniva isključivo na profitabilnosti, CBA i CEA koriste se za ocjenu šire društvene opravdanosti ulaganja. Suština CBA je utvrđivanje i upoređivanje sadašnje vrijednosti svih očekivanih koristi i sadašnje vrijednosti svih očekivanih troškova realizacije projekta. Kako su raspoloživa sredstva ograničena u odnosu na potrebe za njima, zadatak CBA je da omogući njihovu optimalnu alokaciju poređenjem neto sadašnje vrijednosti koristi i troškova. Prema tome, proizlazi da je jedna od osnovnih karakteristika CBA razmatranje alternativne mogućnosti upotrebe raspoloživih resursa. Druga karakteristika je inzistiranje na ravnomjernim makroekonomskim efektima, dakle i na područje USK. Ako navedeno primjenimo na namjeravanu upotrebu kredita EBRD-a, onda je jasno da ni jedna od dvije navedene karakteristike nije uzeta u obzir, što je nedopustivo.
Izračunavanje neto koristi (NK) ulaganja, svedenih na sadašnje vrijednosti, vrši se oduzimanjem ukupnih troškova (T) od ukupne koristi (K), odnosno (NK= K-T), prema formuli:
NK = ∑t Kn –Tn/ (1+i)n, uz uslov da je NK=0 (1)
n=0
Drugo, izračunavanje odnosa troškova i koristi svedenih na sadašnju vrijednost K / T, vrši se prema slijedećoj formuli:
K/T =∑t Kn / (1+i)n : ∑t Tn / (1+i)n, pri čemu je zahtjev da je K / T ≥ 1 ili dijeljenjem
n=0 n=0
NSV koristi sa NSV troškova (K/T), tj. neto K / T=∑t Kn / (1+i)n : ∑t Tn / (1+i)n, uz zahtjev K/T≥ 0.
n=0 n=o (2)
Postupak ocjene isplativosti projekta sastoji se od četiri faze:
definisanje vrijednosti ulaganja,
utvrđivanje očekivanih troškova i koristi od ulaganja,
izbora stope kriterija (zaduživanja),
diskontiranje troškova i koristi u cillju donošenja odluke o prihvatljivosti ili odbacivanju datog ulaganja.
U prvoj fazi određuju se direktni troškovi realizacije projekta, troškovi održavanja i korištenja, a zatim procjena indirektnih koristi među koje spadaju porast zaposlenosti, prihoda, neto koristi, prestrukturiranja privrede i sl. Svega navedenog kod upotrebe kreditnih sredstava EBRD-a nema konkretizovanog i kvantifikovanog, pa čak ni ozbiljne procjene mogućih efekata, pa, pretpostavljam, da oni stoga nisu navedeni!? To da se troškovi i koristi moraju homogenizirati da bi bili uporedivi i da se ovo homogeniziranje vrši diskontiranjem, odnosno svođenjem na neto sadašnju vrijednost (NSV), izgleda da za donosioce odluke nije važno.
Drugi korak (faza) odnosi se na utvrđivanje stope kriterija (diskontne stope ili stope zaduženja („i“), koja se koristi za svođenje očekivanih koristi (K) i troškova (T) na sadašnju vrijednost očekivanih koristi (NK) i na sadašnju vrijednost očekivanih troškova (TN), odnosno:
- NK= K1 / (1+i) + K2 / (1+i)2 +…………+ Kn / (1+i)n = K1 / (1+i)n
- TN= T1 /(1+i) + T2 / (1+i) …………….+Tn / (1+i)n = T1 / (1+i)n
Promjena stope kriterija (zaduženja) bitno utiče na izračunavanje sadašnje vrijednosti očekivanih troškova i koristi. Ove promjene su veće ako je duži period trajanja projekta. Čitaocima ostavljam da zaključe da li je ministrima lakše poklopiti uši i slušati šefa stranke u Sarajevu, nego se baviti utvrđivanjem direktnih troškova, indirektnih koristi, diskontiranja i učinaka stope zaduženja.
Treća faza (korak) odnosi se na upoređivanja troškova i koristi, što smo već učinili u formulama 1 i 2. Prema ovim formulama prihvatljiv je projekat ako je NK > 0, odnosno ako je TN > 1 i to onda ako ne postoje finansijska ograničenja i ako je rentabilnost ulaganja jedini kriterij ocjene. Budući da u BiH kontinuirano postoje ograničenja u sredstvima (najviše zbog finansiranja enormno glomazne i skupe administracije u odnosu na BDP), onda donosioci odluka i ne vode računa o upoređivanju troškova i koristi kroz period trajanja projekta.
Četvrta faza ocjene isplativosti projekta je diskontiranje troškova i koristi u cilju donošenja odluke o prihvatljivosti ili odbacivanju datog ulaganja. Budući da je ovo zadnja faza, odluka o prihvatanju ili odbacivanju projekta mora biti zasnovana na konkretnim proračunima isplativosti, odnosno na upoređivanju odnosa koristi i troškova, svedenih na neto sadašnju vrijednost, jer jedna marka danas vrijedi više nego sutra, a pogotovo za duži period.
U primjeni CBA postoje tri problema: problem mjerenja troškova i koristi, problem izbora stope kriterija i problem viševarijantnosti, odnosno mogućih sukoba ciljeva ulaganja sa prostornog stanovišta, što je u konkretnom slučaju zaobilaženje USK. S obzirom na ograničenost prostora, nemam namjeru šire elaborirati svaki od navedenih problema, kao ni prigovore ovoj metodi da je ona statična, da je povezana sa neizvjesnošću, da je relativno socijalno-politička kategorija, s obzirom da favorizuje rentabilnost, što dovodi do diskriminacije projekata namijenjenih najugroženijim kategorijama stanovništva i nerazvijenim područjima.
Druga metoda je Cost-efektivines analiza. Cilj joj je utvrđivanje alternativnog programa (projekta) koji uz date (najmanje) troškove treba da ostvari unaprijed utvrđeni cilj ili grupu ciljeva, koji su komplementarni. U suštini, ova metoda je metoda alternativne upotrebe sredstava, koja obezbjeđuje da se realizuje onaj projekat koji obezbjeđuje najbolji odnos uloženih sredstava i ostvarenog cilja, ali i koja upućuje na zaključak da je u ovom slučaju odabir alternativnih ciljeva (finansiranja putnih pravaca kreditnim sredstvima) vršen bez bilo kakve ozbiljne analize isplativosti i neophodnosti ravnomjernog razvoja cijele Zemlje sa prometnog stanovišta. Stoga osam navedenih subjekata mora reagovati jedinstveno i odlučno da se ova, bezobrazna odluka o upotrebi kreditnih sredstava izmijeni. Oni subjekti i pojedinci koji ne budu za ovu odluku trebaju biti javno prozvani i upitani da li će imati obraza pa ponovo biti na izbornim listama i pričati o patriotizmu i razvoju sredine koja ih bira. Ovo birači ne smiju zaboraviti, da i sami i dalje ne budu razvojno zaboravljeni. (*)