Piše: H. Muratović
Tekst na ovu temu napisao sam 06. juna. Nisam ga htio odmah objaviti jer sam čekao desetak dana da vidim da li će na javno iznesene stavove Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) o BiH reagovati neka od tri Akademije nauka iz Sarajeva. Međutim, to se nije dogodilo. Nadalje, u međuvremenu, očekivao sam da će to učiniti neka od probosanskih stranaka. Ni to se nije dogodilo. Budući da se i dalje nastavila bjesomučna kampanja HNS o Izbornom zakonu BiH isključivo po njihovoj volji, a tačno po matrici koju je objelodanila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, odlučio sam javno reagovati.
Javno izneseni stavovi HAZU-a o neophodnosti prekomponovanja teritorijalnog uređenja BiH, odnosno stvaranja trećeg (hrvatskog) entiteta, u potpunosti korespondiraju sa u Hagu osuđenom politikom tzv. „Herceg-Bosne“. Zanimljivo je da najviša naučna institucija Hrvatske prećutkuje činjenicu da su kreatori i nalogodavci Udruženog zločinačkog poduhvata na području BiH bili najviši zvaničnici Republike Hrvatske: predsjednik Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i načelnik Generalštaba Janko Bobetko, a izvođači radova na terenu bili Boban, Prlić i družina, koja je u Hagu osuđena na 111 godina zatvora. O ciljevima, razlozima i posljedicama stvaranja tzv. „Herceg-Bosne“ dokumentovano je opisao profesor Ivo Komšić u svojoj knjizi „Tuđmanov haški profil“. Dakle, ništa paušalno, već isključivo na osnovu vjerodostojnih činjenica koje su utvrdili haški istražitelji, a koje su bile osnova za izricanje i drugostepene presude šestorici najviših zvaničnika tzv. „Herceg-Bosne.“
HAZU sudski utvrđene činjenice ne samo što ne poštuje, već ih uopšte ne pominje pri iznošenju svojih stavova. Dakle, rade isto što je svojevremeno radila Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) u drugoj polovini 1980-tih godina i što radi i danas- stvaranju klime o neophodnosti komadanja (nestajanja) države Bosne i Hercegovine. Dakle, komšije i susjedi paralelno, a rekao bih i koordinirano, daju „naučnu“ podlogu i alibi politici D. Čovića i M. Dodika. Usto, povodom javno iznesenih stavova HAZU-a ne oglašavaju se vlade susjednih zemalja, opozicija, ni intelektualci, što je još gore. Nažalost, ne oglašavaju se ni zvaničnici BiH, bilo da su na vlasti ili u opoziciji, niti akademska zajednica. Iako samo u Sarajevu postoje tri akademije nauka, nisam zapazio da se ijedna od njih očitovala o javno iznesenim stavovima HAZU-a, a morale su.
Budući da su stavovi HAZU-a o nužnosti teritorijalnog preuređenja BiH po volji jedne stranke (HDZ) prošli bez iole ozbiljnije kritike u Hrvatskoj, ali i u BiH, postavlja se pitanje: koji su razlozi glasne šutnje zvanične politike BiH, probosanskih stranaka i akademija nauka?!
Političke stranke i pojedini zvaničnici BiH nisu pravovremeno shvatili cilj drsko iznesenih stavova predsjednika Hrvatske (Milanovića) i njihovu opasnost po našu Državu. Jednostavno su govorili da predsjednik Hrvatske (Milanović) lupeta i da tome ne treba pridavati ozbiljniju pažnju, što je bila pogrešna procjena. Vidjevši opštu pasivnost bosanske strane, autor ovoga članka 24.09.2020. godine uputio je Otvoreno pismo Zoranu Milanoviću, predsjedniku Hrvatske, u kome sam ga upozorio u vezi neinformisanosti ili nedobronamjernosti prema državi BiH, uputio mu 12 konkretnih pitanja i prozreo kuda ovakva politika vodi. Budući da je u međuvremenu ministar vanjskih i evropskih integracija Hrvatske, Radman-Grlić, iznio niz netačnosti u vezi pozicija Hrvata u BiH, a koje nemaju veze sa stvarnošću, poslao sam mu 11.12.2020. godine javni odgovor pod nazivom „Gospodine Radman-Grliću, upristojite se i zaključujte na osnovu činjenica“. Odgovor kabineta ovoga Ministra bio je pun fraza i umjesto da odgovore na konkretna pitanja u čemu su Hrvati u BiH ugroženi, navedeni su „različitost viđenja (ne kaže se čega), da je Hrvatska susjedna i prijateljaskaa država s kojom BiH dijeli snažne povijesne i kulturološke veze, te da je Hrvatskoj od strateške važnosti bitna politička, gospodarska i institucioalna stabilnost BiH“. Stoga sam u odgovoru ovom Ministarstvu naveo činjenice koje nedvosmisleno govore o (ne)ugroženosti Hrvata u BiH:
- pripadnici hrvatskog naroda na nivou Države participiraju sa 1/3 ministarstava, gdje drže i dva najvažnija ministarstva (finansija i pravde), te Ministarstvo civilnih poslova;
- da na nivou Federacije participiraju tačno onoliko koliko je ustanovljeno Zakonom. Uz to, i ovdje od rata naovamo drže i dva najvažnija ministarstva (finansija i pravde);
- na čelu Uprave za indirektno oporezivanje BiH nalazi se pripadnik hrvatskog naroda,
- na čelu Granične policije BiH nalazi se pripadnik hrvatskog naroda;
- na čelu Nadzornog odbora Razvojne banke Federacije je pripadnik hrvatskog naroda,
- u Domovima naroda (BiH i FBiH) nijedna odluka ne može se donijeti bez saglasnosti poslanika hrvatskog naroda (konkretno poslanika iz HDZ);
- u tzv. „mješovitim“ kantonima pripadnici hrvatskog naroda participiraju u vlasti u skladu s procentom dobijenih glasova;
- u kantonima gdje su Hrvati većinsko stanoništvo apsolutnu vlast ima HDZ;
- javna preduzeća sa prefiksom „hrvatski“ po osnovu ostvarene dividende (prebijeno pozitivno i negativno stanje, bez Aluminija Mostar, koji je rekorder po gubitku, tako da nije ni uziman u obračun), participiraju sa 2,67%.
S obzirom da je gospodin Milanović nastavio i dalje iznositi vrlo ružne stvari o Bošnjacima („prvo sapun, pa onda parfem“) javno sam mu poslao odgovor pod nazivom „Milanoviću, ima li granica Vašem kulturološkom primitivizmu?“ Budući da je Milanović nastavio i dalje da pljuje po BiH, 17. decembra 2020. godine poslao sam mu otvoreno pismo pod naslovom „Muhamed Avanzimi i Zoran Milanović“, u kome sam, koristeći logiku oca algebre (Avanzimija), na pitanje kako bi brojčano ocijenio čovjeka, ocijenio politiku Predsjednika Hrvatske. Odgovor njegovog kabineta nisam dobio vjerovatno stoga jer su svih pet kriterija ocjene bili uvjerljivi.
Politika koju zastupaju hrvatski europarlamentarci u Briselu prema državi BiH doživjela je potpuni fijasko. Vidjevši to, protagonisti „Herceg-Bosne“ u pomoć su pozvali HAZU. Javno izneseni stavovi HAZU-a u potpunosti korespondiraju sa politikom Dragana Čovića i njegovih političkih mentora u Hrvatskoj. Pri tome, jadno je da najviša naučna institucija susjedne Države (HAZU) svoje stavove nije zasnivala na egzaktnim i lako provjerljivim činjenicama, koje sam naveo u devet tačaka, već se fokusirala na opšte fraze, koje joj ne služe na čast. S tim u vezi, svi časni ljudi ovoj Akademiji moraju postaviti slijedeća pitanja:
- Zašto ne zaključujete na osnovu egzaktnih činjenica, ne zbog države BiH, nego zbog vlastitog dostojanstva i ugleda?
- Zašto pišete o demokratiji i ugroženosti Hrvata u BiH, kada 8,1% populacije ovoga naroda u BiH treba da nametne institucionalna zakonska rješenja po kojima bi glas čovjeka u Širokom Brijegu vrijedio pet puta više od glasa Hrvata koji živi u Zenici, Tuzli, Sarajevu ili Bihaću?
- Zašto bar malo ne uvažavate činjenicu da u vanjskotrgovinskoj razmjeni sa BiH imate najveći neto izvoz od svih zemalja svijeta?
- Zar stvarno mislite da ste intelektualno jači i onda kada svoje stavove zasnivate na običnim frazama, umjesto na egzaktnim činjenicama?
- Zar stvarno mislite da će vaši stavovi imati bilo kakvu upotrebnu vrijednost, budući da nemaju nikakvu iole ozbiljnu vrijednost?
Na kraju, ako zasnivate univerzalne vrijednosti, direktno vas pitam: da li te vrijednosti vrijede i za nas kojima je BiH jedna i jedina država i za koju smo spremni poginuti? (*)