Unutar zidina Starog grada Todorovo postoje dobro očuvani temelji i zidovi nekadašnje drvene džamije koju Todorovljani žele obnoviti i koristiti u budućem vremenu, prevashodno u vjerske, kulturne, turističke i druge svrhe. Više o do sada urađenom te planovima sa obnovom drvene džamije unutar zidina Starog grada pogledajte u video zapisu, koji je sačinjen krajem prošle godine, uz napomenu kako je realizacija ovog projekta djelovala poprilično izvjesno budući da je Rijaset Islamske zajednice u BiH odobrio i izgradnju Islamskog kulturnog centra i drvene džamije unutar zidina Starog grada u Todorovu a koja datira iz turskog perioda. Konstatacija kako je realizacija ovog projekta izvjesna proizlazi upravo iz želje Turske da preko svoje Agencije TIKA značajno podrži ovaj projekt koji bi kao takav bio prvi na području Medžlisa Islamske zajednice Velika Kladuša. Povremeni saradnik ove Redakcije, Ešref Hadžić, pripremio je kraći osvrt kojeg objavljujemo u nastavku, a koji prevashodno ima za cilj da „podsjeti“ neke od učesnika u razgovorima sa delegacijom Rijaseta Islamske zajednice iz Sarajeva, na obaveze i obećanje preuzete u pravcu realizacije planiranog projekta. (Redakcija)

 Gdje je bolan zapelo?

Autoru ovih redova i ne bi možda bila toliko bitna restauracija stare džamije u staroj tvrđavi Todorovo, da nema knjigu autora rah. prof. Hasana ef. Hilića u kojoj nedvosmisleno tvrdi da je osnivač džemata, nakon što su se osmanska vojska povukla iz Todorova, postavljen da formira džemat Todorovo i da mu je to prvi od zadataka koji dobio od Rijaseta IZ -e iz Sarajeva, dok je posljednji džemat koji je formirao bio Lubarda. Began Hodža Hadžić je po pisanju rah. prof. Hilića obnovio sa mještanima džamiju i ustrojio džematski odbor, imenovao mutaveliju i mujezina. Tačno se ne zna koliko je ovdje službovao. U historijskim zapisima najbolje opisuje Hamdija Kreševljaković koji je između ostalog je napisao: „Prema narodnom predanju u Starom gradu Todorovu postojala je stara džamija izgrađena od drvenih talpi koja je porušena, a ne njenom mjestu sagrađena je 1868. godine nova džamija, u čijem su podu završile talpe nekadašnje džamije. Prema Hamdiji Kreševljakoviću džamiju su gradili primorski majstori: Vicko, Pepo i Lovro. Prema usmenim predajama Krajišnici su za samo jedan dan nanijeli kamen za njezinu izgradnju. Poredao se čovjek do čovjeka od potoka do džamije i tako je pribavljeni kamen išao s ruke na ruku. Džamija je služila svrsi sve do izgradnje nove potkupolne izvan Starog grada. Stara džamija trenutno nema krova, prozora i vrata. Kameni zidovi su obrasli sa gustim rastinjem koje ih ugrožava. Džamiju je krasio posebno visoki drveni mahfil postavljen na dvama nivoima, a predstavljala je jednu od arhitektonskih najvrjednijih džamija sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini. I dok su dvije munare posebnost nove todorovske džamije, stara je posebna zbog dva mahfila. Objekat je u cjelini zidan lomljenim kamenom, a zidovi su i s unutrašnje i sa vanjske strane malterisani. Bila je pokrivena četvorovodnim krovom s pokrovom od šindre“.

Dolazak ne davno delegacije Rijaseta IZ-e BiH u Todorovo gdje su bili prisutni lokalni hodža, predsjednici Džematskog odbora gosp. Fuad Sulejmanagić i hadži Enver Melkić (tadašnji pred. Medžlisa IZ-e Velika Kladuša) i mnogobrojni građani, napravljen je okviran dogovor oko daljnjih postupaka. Ovo je zainteresiralo i hanumu Seniju Balić, koja sada živi u Sarajevu a koja je rođena u kući pored same džamije. Hanuma Senija ima žarku želju da dočeka obnovu, kako smo saznali da donira određena sredstva. Dolazila je u Redakciju Portala „ReprezenT“ da se informiše o radovima na izradi projekta za rekonstrukciju džamije, kao i asfaltiranja puta ili kaldrmanje (po turskom adetu) do ovog objekta. Na žalost nije toga puno saznala.

Tragom ovih informacija pokušao sam dogovoriti razgovor sa predsjednikom Džematskog odbora Todorovo, ali bez uspjeha. Ništa nisam bolje prošao ni sa predsjednikom Medžlisa IZ-e Velika Kladuša hadži Izetom Jusićem. Gdje je i što zapelo da se ne ide u ovaj projekt i pored činjenice što je Republika Turska obećala i čak obezbijedila sredstva za rekonstrukciju, nije se moglo, bar za sada, saznati. Nama kojima je stalo da ovakvi i slični projekti sažive na području općine Velika Kladuša, sigurno neće ostati nedomica i otvoreno pitanje: „Zašto“. Jer svako „Zašto“ ima „Zato“. Ešref HADŽIĆ