STIJENA – U minulu subotu džematlije Džemata Stijena upriličele su otvor renovirane i privedene namjeni najstarije džamije na obalama Une, zapravo radi se o prvoj džamiji izgrađenoj na ovim prostorima sa kojom je i islam došao što je potvrdio jedan od govornika kazavši kako je islam u Cazin došao preko Stijene.

Inače, u zidinama Starog grada Bijela Stijena kod Cazina u subotu je pred velikim brojem vjernika upriličena svečanost otvaranja obnovljene najstarije džamije u Krajini. O detaljima renoviranja ove džamije kazao nam je Esad Topalović, predsjednik džematskog odbora džemata Stijena. -Sredstva u iznosu od oko 250 hiljada KM osigurana su donacijama džematlija i njihovih prijatelja iz dijaspore a svoj skromni doprino dao Rijaset IZ u BiH u visini od 4.000,00 KM te gradonačelnik Cazina iznos od 7.000,00 KM. U ovoj akciji sredstvima su tako učestvovala 206 vakifa uz dobrovoljni rad u akcijama kao u Titino vrijeme. Često je bilo pokušaja da se na džamiji nešto konkretno uradi da bi gradnjom nove džamije 1980. godine ona gotovo u potpunosti bila zapostavljena. Džamija je 2005. godine proglašena nacionalnim spomenikom. Godine 2019. ja sam preuzeo džemat i tada smo konkretnije krenuli u akciju o kojoj se razmišlja i govori od 2017. godine. Razgovarao sam sa džematlijama i oni su se složili da krenemo u projekt obnove stare džamije. Topalović dodaje kako ih je pandemija koronavirusa znatno usporila, ali ne i spriječila da nastave sa idejom obnove džamije, kazao nam je, između ostaloga Esad Topalović.

Najstarija džamija i najstariji džemat u Krajini

Istočno od Cazina u pravcu Bosanske Otoke unutar zidina Starog grada Bijela Stijena, Osmanlije su 1575. godine po dolasku u ove krajeve, kako se pretpostavlja, izgradili malu džamiju sa drvenom munarom. Zidana je od kamena, srednjih dimenzija 9,8×11,4 metara. Prema Hamdiji Kreševljakoviću, ovo je najstarija džamija u Bosanskoj krajini, ali tačan datum njene izgradnje nije poznat.

Stara džamija koja je smještena u zidinama starog stijenskog grada, o kojem nema puno historijske građe, ali se spominje da su stijenskim gradom od 1483. do 1553. godine upravljali babonički-blagajski knezovi. Turci Osmanlije zauzeli su stijenski grad 1575. godine i pretpostavlja se da su odmah i napravili džamiju u gradu i ona je danas, kao i čitav kompleks starog grada, pod zaštitom države i proglašeni su kulturno historijskim spomenikom.

Ova stara džamija je najstarija u Krajini. Njene dimenzije su 11,4 x 9,8 m, napravljena od kamenih kvadri neravnih površina, omalterisana i obojena u bijelo. 1956. godine drveni krov je zamijenjen sa crijepom, a munara je drvena na betonskom postolju.

Obzirom da džemat postoji već od kraja šesnaestog vijeka, nema pouzdanih podataka iz ranijeg perioda o tome koji su imami bili u džematu Stijena. Međutim, poznato je da je početkom devetnaestog vijeka iz porodice Bajrić prvi imamsku službu obavljao Numan ef. Bajrić, kojeg je naslijedio njegov sin, koji je poznat u Cazinskoj krajini kao veliki alim kojeg je njegov otac, Numan ef. poslao u Istanbul, gdje je i završio visoke škole a potom se vratio u Krajinu. Kako pričaju stari ljudi, prvu službu je započeo u starom bužimskom gradu, gdje je bio imam do 1903. godine, kada dolazi u svoju rodnu Stijenu i nastavlja imamsku službu sve do svoje smrti 1947. godine.

Stijena je jedna od najvećih mjesnih zajednica u Bosni Hercegovini i danas broji oko 800 domaćinstava sa stalnom tendencijom povećanja broja stanovnika. Prema pisanjima historičara, ova je džamija sagrađena 1575. godine, kada su Turci osvojili ovaj dio Bosne. Promijenila je džamija brojne vlasti, više je puta rušena i popravljana, ali se otimala i preživjela. Kroz 470 godina služila je za molitvu ali je, zajedno sa Starim gradom, bila i mjesto okupljanja Stjenjana. Zub vremena učinio je svoje te je 1980. godine džamija zatvorena. Međutim, vrijedni mještani svjesni su da je u ovim zidinama za koje ih vežu uspomene utkana i historija ovog kraja zbog čega su se odlučili sami je obnoviti. -Svi pametni ljude drže do starine i ponose se i čuvaju ih – nemamo nikoga da nam ispriča prošlost nego baš stare škole zgrade i džamije. Zahvaljujem se mještanima koji su prepoznali značaj ulaganja ovdje, uložili su i vremena i novaca, kazao je historičar Halid Bajrić.

A mještani kažu da su čekali da nadležni počnu i onda su tražili njihovu saglasnost i sami počeli posao. -Ljudi koji su išli u ovu džamiju do 1980. bilo im je drago da smo ovdje klanjali džumu. Dijelio sam s njima radost i vidio sam kasnije u razgovorima sa su oduševljeni što su imali prilku da se vrate u ovaj prostor i da vrate sjećanja iz djetinjstva i mladosti, kazao je Sulejman ef. Hašić, imam u Džematu Stijena. Ef. Hašić priča dalje kako organizuju tu šerijatska vjenčanja, a možda formiraju i biblioteku.

Na dan otvaranja ove džamije svoje ponude kako bi dobili ključeve od predstavnika Rijaseta IZ u BiH da istu otvore prijavila su se četiri kandidata. Najkonkretniji i najuporniji bio je Salih Bajrić koji je za otvaranje ove džamije uložio deset hiljada €ura, i više bi, kako reče, da je bilo konkurencije. Inače, Salihov djed istog imena, bio je prvi hadžija u komunizmu, nakon Drugog svjetskog rata koji se sa ovih prostora uputio na hadždž a njegov ispraćaj bio je upravo ispred ove stare džamije u Stijeni. Zbog odluke Saliha mlađega da otvori džamiju, koji je džematlija svojih rodnih Bajrića ali i Džemata Stijena, njegovi prijatelji kažu kako nema boljeg unuka u Krajini da bolje drži do didovog hatora nego što je Salih, koji reče da bi išao i do sto hiljada €ura samo da otvori džamiju djedu za hator.

Uz džamiju, sa druge strane zidina, je i muzej nedavno preminulog kolekcionara Mumina Bajrića, o čemu je ova Redakcija uredila i objavila lijepe reportaže na ovom Portalu ali i tadašnjim novinama ReprezenT. Iskoristili smo boravak u Stijeni te uz odobrenje Muminova sina Mirzeta ponovo smo snimili zapisa za jednu novu reportažu koju ćemo objaviti u narednom periodu. Naime, godinama je Mumin sakupljao tradicionalne bosanske predmete i uredio hvale vrijedan muzej, koji je turistima, ali i Bosancima, uvijek draga destinacija. Ostavio je Mumin u amanet svome gradu i svojoj Bosni brojne antikvitete koji će podsjećati na neka prošla vremena. A nekad će neko i kazati da su Mumin i ostali mještani za očuvanje kulturne baštine dali više nego brojni takozvani kulturnjaci koji nominalno upravljaju ovim nacionalnim spomenikom, ali im, jednostavno, nije na listi prioriteta. Više u najavljenoj reportaži. Esad ŠABANAGIĆ