Buđenje svijesti o potrebi zaštite i obnove starih džamija

MALA ŠKOLA NOVINARSTVA – U okviru Projekta „Mala škola novinarstva“ kojeg Redeakcija ReprezenT-a realizira u Osnovnoj školi „Sead Ćehić“ planirano je realizirati više priča i reportaža u Mjesnoj zajednici Mala Kladuša na čijem teritoriju se nalazi ova škola. Jedna od tih planiranih priča je i stara džamija u džematu Grahovo koju ovim kratkim video zapisom želimo predstaviti široj javnosti.

U džematu Grahovu je do 1957. godine postojala drvena džamija, pokrivena šilmom. Iste godine u ovom džematu izgrađena je nova džamija, jer tadašnja nije mogla udovoljiti potrebama džematlija. Džemat Grahovo danas broji oko 350 domaćinstava i oko 1.200 stanovnika.

Džematlije ovog džemata planiraju restaurirati svoju staru džamiju o čemu i donosimo ovu kratku priču. Planira se dakle renovirati stara džamija izgrađena od kamena 1957. godine. Veličina ove džamije je 11×7 metara, sa minaretom visokim svega 15 metara. Džematlije ovog džemata žele u staroj džamiji vidjeti svjedočanstvo nekih prošlih vremena. Džamija ima izgled prizemne građevine dimenzija 10,10 x 6,80 m. Konstruktivni zidovi urađeni su od čvrstog materijala čija debljina iznosi 60 cm. Krovna konstrukcija je drvena sa četvorovodnim krovom koji je prekriven crijepom novije izrade.

Munara je u osnovi osmougaona. Postolje munare je izgrađeno od klesanih kamenih blokova, dok je gornji dio izrađen od drveta, obložen pocinčanim limom. Ima otvoreno šerefe i prekrivena je šatorastim krovom na čijem vrhu se nalazi alem sa tri jabuke. Krov i šerefe munare izrađeni su od bakrenog lima. U donjem dijelu dimenzije munare iznose cca 1,5 x 1,25 m a visina munare do alema iznosi cca 13,55 m. Džamijski harem je djelomično ograđen ogradom koja je u lošem stanju.

Inače, prva džamija na području sadašnjeg prostora Mjesne zajednice Mala Kladuša izgrađena je 1635. godine u Marjanovcu a potom 1785. godine u Grahovu-Barake. Izgradnjom prve džamije u Grahovu-Barake (1785) naselje dobiva vizuelniji materijalni izgled i značajnije unapređenje duhovnih sadržaja.

Ovakve džamije, još su četiri na području općine Velika Kladuša, džemati Šabići, Zagrad, Trn-Polje (Žalići) i Donja Slapnica (Murtići) lijepe su za oko, lijepe za dušu, one ostaju da u vremenima koja dolaze budu trajni izvor sevapa za sve njihove vakife, ali i vjerni svjedok postojanja bošnjačko-muslimanske kulture i graditeljske tradicije na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Bosanske krajine.

Odnos današnjeg društva spram potrebe očuvanja kulturno-historijskog blaga dotakao je prilično niske grane. Desetinama urušenih tvrđava i kula, stotinama oronulih starih bosanskih kuća, brojnim oskrnavljenim mezarjima, u zadnje dvije decenije pridružuju se i stare džamije, koje pored propadanja i oštećenja prouzrokovanih zubom vremena nerijetko postaju i primjeri sistematskog rušenja od strane nesavjesnih džematlija.

S obzirom na ogroman značaj vjerskih objekata u konstituiranju zasebnog graditeljskog identiteta kod jednog naroda, krajnje je vrijeme da se učini sve što je neophodno kako bi preostale i očuvane stare krajiške džamije zauzele posebno mjesto u svijesti svakog čovjeka, ali i postale dio aktivnije brige nadležnih institucija države i Islamske zajednice, jer njihov izgled i monumentalnost, te uloga i značaj najbolji su svjedoci historijske prisutnosti i kulturnog, vjerskog i graditeljskog izraza prethodnih generacija bošnjačko-muslimanskog naroda.

U Velikoj Kladuši je 1933. godine postojalo 56 džamija, od čega 29 u dobrom stanju, 14 poluruševnih i 13 ruševnih. S drvenom munarom bile su 54, dok su samo 2 džamije imale munaru ozidanu kamenom. Kad je u pitanju pokrov, iste je godine 37 džamija bilo pokriveno drvetom ili šindrom, 16 s crijepom, 1 s olovom i 2 s bakrom. Dvadeset i tri godine kasnije, 1956. godine, Velika Kladuša imala je 14 džamija u kojima se odvijao vjerski život, iako je taj broj vjerovatno bio znatno veći imaju li se na umu džamije koje su, uslijed dotrajalosti ili izgradnje novih, prestale služiti kao molitveni prostor.

Buđenje svijesti o potrebi zaštite i obnove starih džamija

Najstarija do danas sačuvana kladuška džamija seže u 1879. godinu i nalazi se u naselju Zagrad, a predstavlja prenesenu džamiju iz velikokladuške tvrđave u njeno podnožje. Druga po starosti jeste Gradska džamija u Velikoj Kladuši, koja je podignuta 1901. godine. Ova džamija od svoje izgradnje do danas svojim arhitektonskim izgledom i položajem daje glavni pečat centralnom gradskom trgu u Velikoj Kladuši. Izuzev ove dvije, sve ostale džamije koje su do danas u „životu” datiraju iz perioda Kraljevine Jugoslavije i kasnije. Jedina od šest džamija koje spadaju u nacionalne spomenike, a i danas služi za potrebe vjernika jeste Gradska džamija. Preostalih pet starih džamija od kojih je jedna u vrlo lošem stanju nisu više u funkciji džemata, prevashodno zbog izgradnje novih džamija u njihovoj neposrednoj blizini.

Pozitivni primjeri očuvanja, održavanja i obnove nacionalnih spomenika vidljivi su kod džamija Zagrad i Donja Slapnica, a donekle Trn‑Polje (Žalići) i Šabići. Sve ove džamije sačuvane su u prvotnim gabaritima, potom na prikladan i stručan način obnovljene, tako da, pored formalno-pravnog statusa, u očima posjetilaca doimaju se i kao stvarni spomenici kulture od najvišeg nacionalnog značaja. Pored proglašenja nacionalnim spomenicima, džamija u Šabićima je obnovljena te je tako ostala još ova džamija u džematu Barake koja što prije treba restauraciju. Iako su tek formalno pod zaštitom države, intenzitet aktivnosti na obnovi ovih džamija ovisilo je od više faktora, a prije svega od brige i napora mještana i džematlija, kao i rukovodstva Medžlisa Islamske zajednice Velika Kladuša. Elma KEKIĆ – Ajdin DŽANIĆ