VELIKA KLADUŠA – Prvi dan proljeća 2020. godine u Velikoj Kladuši hroničari će pamtiti po skandaloznoj opstrukciji Vanredno sazvane sjednice Općinskog vijeća od strane vijećnika vodeće – Laburističke stranke, među kojima i dvoje liječnika, a na svjetski aktuelnu temu sveprisutnijeg koronavirusa. Malo ko je, usprkos svim neslaganjima između pozicije i opozicije, očekivao takav jedan grub i brutalan odnos prema svojim građanima, pogotovo u situaciji kada je i načelnik na duže vrijeme odsutan iz Velike Kladuše. Međutim, ovakvo ponašanje rukovodstva Laburističke stranke i općinskog načelnika, koji u ovom kriznom vremenu na daljinski upravlja Velikom Kladušom, i koji su svim sredstvima pokušali spriječiti održavanje Vanredne sjednice, u čemu su eto i uspjeli, pogoršalo je ionako konfuzno stanje i prouzrokovalo dodatno rasulo u ovoj stranci pa tako nakon ovog 20. marta ništa više u političkom smislu u Velikoj Kladuši ne može i neće biti kao što je bilo. Preslagivanje nove većine ne samo da je izvjesno već je dogovoreno i usaglašeno.

No, ovo nije tema priloga iz naslova. Kako smo dočekali koronavirus i kako se nosimo sa sve većom pandemijom, objavljeno je u više tekstova uz konstatacije kako se Kladuščani bore sa više virusa od kojih su neki opasniji od korone. Jedan je zasigurno i stanje higijene u gradu, naročito u strogom Centru. Naime, nakon neuspjele Vanredne sjednice Općinskog vijeća i nakon što su viši nivoi vlasti proglasili niz mjera prema kojima se građani moraju ponašati, oko 16:30 sati prošetao sam kamerom kroz Centar grada i, na žalost i osobno zaprepaštenje, na nekim lokacijama zatekao sam i zabilježio stanje koje se najblažom ocjenom može nazvati katastrofalnim. Ponovo ću kao novinar biti prozvan novinarčićem, nečijim plaćenikom, protivnikom razvoja Velike Kladuše i osobom koja piše samo ružno o svom gradu. I neka ću ali treba znati od koga će takve optužbe stići. Stići će od onih koji su na sred okeana napustili brod i pobjegli a nas Kladuščane ostavili na milost i nemilost korona i drugim virusima. Stići će od onih od kojih su stizale i do sada i koji žive u drugoj državi u koju su u najkritičnijem trenutku velikokladuške historije pobjegli sa funkcijama načelnika Općine, predsjednika Štaba Civilne zaštite i predsjednice Laburističke stranke i predsjednice Kluba vijećnika iste stranke u Općinskom vijeću Velike Kladuše. To su patriote i to su borci za razvoj, za suživot i za boljitak Velike Kladuše, a ja i mi drugi, koji ovdje živimo i odlučili usprkos svemu ostati, smo njeni protivnici. Malo nelogično ali kada se zna od koga prozivke dolaze, ne treba se uopće obazirati već nastaviti iznositi činjenice ma kakve one bile.

A činjenica je da su video zapis i fotografije urađeni prvog dana proljeća, oko 16:30 sati u strogom Centru Velike Kladuše. Ono što će čitatelji pročitati i gledati rezultat je nečijeg nerada i nesposobnosti. Za ovakvo stanje vlast je, naravno, najodgovornija, jer je na osjetljive pozicije postavljala svoje poslušnike i stranačke a ne stručne ljude. Valjda svi znamo ko je odgovoran za higijenu i čistoću grada. Pričalo se eto sve do jučer kako je Velika Kladuša čist grad, da pričalo se, ali se evo pokazuje da baš nije tako. Nakon ovakvog stanja nije dovoljno postaviti pitanje odgovornosti direktora „Komunalija“ i njegovog mnogobrojnog tima kojem ne manjka para jer je općinski budžet uvijek tu, već manjka lične i kolektivvne odgovornosti te treba pitati šta to i kako rade komunalni inspektori i komunalni redari, odnosno šta radi Štab Civilne zaštite. Ako niko od navedenih ne primjećuje ovako katastrofalno stanje u strogom Centru grada, onda smo uistinu u problemu i trebamo se pripremati za neke nove viruse.

U prvom primjeru radi se o prizemlju zgrade u privatnom vlasništu koja je smještena između Centra za kulturu i obrazovanje, Doma zdravlja i parka „Kladuška naušnica“. Na ulaznim vratima i prozorima nema nikakve zaštite pa se u prostor slobodno ulazi i što je najružnije i najtragičnije, taj prostor služi kao javni WC. I niko to ne vidi niti osjeća kao problem. Ne vide tu ništa loše članovi Općinske organizacije SDA čije su prostorije naslonjene na ovaj prostor. Ne vidi to niti šta osjeća vlasnik slastčare koju samo zid dijeli od rugla grada. Policija iz kancelarije za dežurstvo može vidjeti ko i zašto ulazi u ove prostore. Vlasnik prostora ne osjeća se odgovornim i kaže kako ga u posljednjih sedam-osam godina niko nije pozivao niti obavezivao da očisti i zaštiti prostor. Vlasnik odgovornost prebacuje na migrante i kaže kako su vrata i prozori bili zatvoreni te da on ne može stražariti pored vrata.

U drugom primjeru radi se o prostorima bivše autobusne stanice i lokalu preduzeća „Kladušnica“ koja je u stečaju. Na parkingu stare autobusne stanice postavljen je parkomat i parking naplaćuje preduzeće „Komunalije“ a niko se izgleda ne brine za nekadašnje poslovne prostorije. Kakvo je stanje u ovim prostorijama najbolje će pokazati video zapis pa je svaki drugi komentar suvišan. U svakom slučaju ovaj i svi drugi zapuštani prostori su primjer kako su se Kladuščani, naravno posredstvom nadležnih službi, pripremili za koronavirus i doček prvog dana proljeća 2020. godine.

Bife „Putnik“ na Autobusnoj stanici i Hotel „Bosna“ – Stari hotel u najstrožem centru grada, treća su tužna priča ovog priloga. Ovi objekti su u sastavu preduzeća „Kladušnica“ d.d. u kojem je prije dvije godine pokrenut stečaj čiji stečajni upravitelj Samir Ćatović, iz Bihaća koji rijetko navraća u Veliku Kladušu pa niti ne zna u kakvom su stanju objekti kojima on upravlja u postupku stečaja. Zapravo, ako kažemo da je Samir Ćatović vlasnik devet krivičnih prijava to valjda potvrđuje o kakvom se stečajnom upravitelju radi. I ovaj slučaj najbolje će opisati priloženi video zapisi.

U posljednjem četvrtom primjeru podsjećamo kako su Kladuščani uoči prvomajskih praznika prije tačno deset godina na raspolaganje pored izgrađenog kružnog toka dobili i svoj park koji danas ima tri naziva: Meeting point, Kladuška naušnica i Kladuški orjentir. Park je lijepo uređen zelenim površinama, klupama za sjedenje i osvjetljenim stazama za šetnju u koje su ugrađena 22 rasvjetna tijela te osam ispod četiri velike klupe u centru parka. Danas, deset godina kasnije od ukupno 30 žarulja svijetle tri što znači da je u funkciji tek deset posto rasvjetnih tijela. Na ovu okolnost nadležni i odgovorni su u više navrata upozoravani ali nikad nisu adekvatno reagirali.

Dakle, za svega sat vremena zabilježene su četiri lokacije u strogom centru garada koje su, svaka na svoj način, ruglo i bruka ovog grada i njegove vlasti u čijoj je to neposrednoj nadležnosti. Šta će i koliko brzo će reagirati nadležni ostaje da se vidi.

Ovakvo stanje je, nažalost, potvrda kako nije samo korona opasan virus u Velikoj Kladuši već i neki drugi, pa možda i teži. Populacija migranata je svakako veliki problem kao što je problem i vlast koja toleriše takvo stanje. Bahatost i neznanje su također opasni virusi. I neznanje je opasan virus, zatucanost je opasan virus, nedostatak suosjećajnosti je opasan virus, i pohlepa je opasan virus! Nedostatak morala je još opasniji virus, kao i nedostatak kulture! Bezobzirnost i egoizam su također opasni virusi ovdašnje stvarnosti. Možemo dakle zaključiti da je Velika Kladuša puna opasnih virusa a samo nas jedan uči o tome!  Esad ŠABANAGIĆ