LJUBLJANA – U glavni grad Slovenije Smail Dautović je došao prvog aprila 1979. godine, od šale, kako kaže, a ostao zauvijek. On je rodom iz Dautovića kod Marjanovca, općina Velika Kladuša u kojima i danas vremenu prkosi njegova rodna kuća i još jedanaest braće i sestara. Ovaj kršni i snalažljivi Krajišnik snašao se u tuđini, kako bi rekli u to vrijeme krajišnici, no Smajo, kako ga iz milja zovu prijatelji, nije uzimao sve za sebe već je pomagao i drugima. Pored toga što je postao vrsni poduzetnik u Ljubljani, ostao je dobričina i humanista ali i čovjek u svakom smislu te riječi.
Mnogi njegovi prijatelji i poznanici smatraju da je Smajo bogat čovjek što on i sam potvrđuje ali pri tom pokazuje okvir sa fotografijom njega, supruge, dvije kćerke, dva zeta i šestero unučadi. -Ja jesam bogat čovjek ali moje bogatstvo stane u objektiv fotoaparata, kaže Smajo i dodaje kako je samo solidno situiran čovjek. Njegovo bogatstvo je zapravo (ne)materijalne naravi i može, opet kako on kaže, stati u objektiv foto aparata ali ono drugo bogatstvo sastoji se od starina skupljanih u Zavičaju i šire koje danas ima izuzetnu muzejsku vrijednost.
Sa ovim Krajišnikom iz Marjanovca krajem oktobra ove godine snimili smo ovu reportažu o njegovoj ljubavi i eksponatima koje drži i čuva u svojim poslovnim prostorijama koje su tako pretvorene u muzej nazvan „Smajin muzej“ u sklopu kojeg je i biblioteka sa preko tri hiljade naslova. Ovakve reportaže radili su i slovenski mediji a jedan pisani medij u nadnaslovu je napisao: Muzej starina – Sakupljač starina je direktor uspješnog taksi preduzeća. Naslov je svavako posebno zanimljiv: Ko ne pozna Smaju, taj je jučer došao u Ljubljanu! Treba istaći jedan primjer Smajine skromnosti. Iako je tri četvrtine radnog vijeka bio direktor i vlasnik jednog od najboljih taksi preduzeća u Sloveniji, tek je nakon tridesetak godina izradio vizitku na kojoj je to pisalo. Smajo više nije ni direktor a niti vlasnik tog preduzeća jer je isto prodao i sada uživa plodove svoga rada, bavići se ipak pomalo biznisom pomažući mlađim naraštajima u porodici.
Smajo ponosan na svoj privatni muzej
Naša Redakcija je obećala jednom prilikom posjetiti Smajin muzej i to se ostvarilo 21. oktobra ove godine a ponajviše zahvaljujući Enveru Melkiću koji je, pored ove posjete, ugovorio i posjetu Islamskom kulturnom centru u Ljubljani. Vozač nam je bio Safet Dautović, kojem je Smajo stric, a pratnja Ramo Hirkić. U Ljubljani je pored domaćina Kladuščane dočekao i Ramiz Duraković, koji živi u Novoj Gorici a koji je inače autor izvrsnog romana „Zemlja krajiška“ čija se promocija na proljeće priprema u ovom gradu i Islamskom kulturnom centru. Ovom činu, nadamo se, ova ekipa će zasigurno prisustvovati i vjerovatno još jedan puta na tanane pogledati „Smajin muzej“ i njegovu biblioteku.
U ovoj video reportaži Smajo nam je ispričao mnoge zanimljivosti podjednako vezane za muzej ali i biblioteku. On nam se požalio kako dolazi vrijeme kada bi trebao odlučiti šta će biti sa ovim njegovim, kako on kaže, nematerijalnim bogatstvom. Ne zna jednostavno šta će sa bogatstvom i komu će ga jednog dana ostaviti. Kćerke i unučad ali i ostali članovi porodice podržavaju Smaju i maksimalna su mu podrška, no nema tu entuzijazma i naročie želje da se sakupljeno blago nastavi čuvati onako kako to Smajno čini. No, i ovu dilemu Smajo pojašnjava u reportaži.
U ovoj priloženoj reportaži možete pogledati glavninu eksponata i naslova u biblioteci koji su zasigurno najbogatija i najvrednija sadržina jednog privatnog muzeja, ne samo u Ljubljani i Sloveniji, veća rekli bi i Europi. Ovim muzejom i bibliotekom Smajo je sebi obezbijedi ulogu jednog velikog i rijetkog čuvara krajiške baštine.
-Ovaj moj muzej stvara u meni nostalgiju za prošlim vremenima. Kada uđem u svoj muzej dišem sa svim stvarima u njemu zajedno a potom svakom od njih i pojedinačno, reče nam Smajo.
Na kraju treba dodati i slijedeće podatke o našem domaćinu Smaji. On je suprug, otac, djed, punac, biznismen, humanitarac, dobrovoljni davaoc krvi – preko 100 puta, član međunarodnog saveza policije, radioamater, donator, član streljačkog saveza, filantrop, patriota, učesnik omladinske radne akcije Šamac – Sarajevo ’78 (ORA), na što on skromno odgovara: „Za familiju, zajednicu, državu i prijatelje sam spreman puno toga učiniti“. Esad ŠABANAGIĆ
