SANSKI MOST…Habiba Burnić, iz sela Demiševci, koje je udaljeno desetak kilometara od Sanskog Mosta, svakodevno na obližnjim brdima i brežuljcima, napasa svoje stado koza. Ona je jedna od rijetkih na području ove općine koja se bavi kozarstvom, obzirom da ova grana stočarstva nikada nije bila poljoprivredna tradicija ovih prostora. Posjeduje omanje stado od dvadesetak koza, te se bavi prodajom mlijeka koje dobija od njih, te proizvodnjom sira i surutke. –Razmazila sam svoje koze, tako da svaki dan provodim tri ili četiri sata s njima po ovim brdima. Naučile su na šetnju, pa kada ih ne izvedem prosto povilene, kaže Burnićeva za koju mještani ističu kako je veoma duhovita žena i bez dlake na jeziku. Dodaje kako mlijeko i sir prodaje na lokalnoj pijaci ili ih dostavlja na kućne adrese zainteresovanih kupaca ukoliko nisu mnogo udaljeni. Kaže kako koziji sir proizvodi  po tradicionalnoj recepturi, ali da je najveća tajna u kvalitetnom mlijeku, a da bi se to postiglo koze trebaju biti zdrave i uhranjene.

-Prokuha se mlijeko i potom dodaju određeni začini i drugi potrebni sastojci. Potom se iscijedi u kalupe. Kada se stvrdne, tada se presuje i stavlja na police gdje treba da odstoji određeno vrijeme, objašnjava ona. Kaže kako niko ko je probao njen sir nije ostao ravnodušan i da posla uvijek ima za onoga ko hoće i želi raditi. -Koze se isplati držati jer su, u poređenju s ostalom stokom, troškovi manji, a zarada prilično dobra. Ako tu dodamo i prodaju jaradi, lako je izračunati kako se godišnje može pristojno zaraditi. Jedino nije dobro ako ih razmaziš, pa se patiš ovako kao ja, objašnjava kroz smijeh. Prema njenim riječima, boravak u prirodi ima i druge dobre strane, pa to vrijeme koristi i za branje ljekovitog bilja i raznih trava, od kojih pravi čajeve i kreme. Inače, Habiba je rodom iz okoline Kiseljaka, gdje je živjela sve do završetka proteklog rata. Kaže kako iz prvog braka ima dva prekrasna sina, a životna sudbina ju je kasnije dovela na demiševačke strane, gdje se udala i rodila kćerku. -Prvi muž mi je preminuo, bio je teški bubrežni bolesnik i deset godina išao na hemodijalizu. Kasnije navalili na mene sinovi da im rodim sestru. Kako ću, vi niste normalni, kažem im ja, a eto sudbina je kasnije htjela da se ponovo udam i dođem u ove krajeve. Zavoljela sam ovaj kraj, imam svoje koze i ne treba mi ništa bolje ni ljepše, odsječno kaže ova zanimljiva žena na kraju našeg razgovora. Zlatan ČEKIĆ