BIHAĆ – U sklopu realizacije projekta „Bihać – Grad djece“ Udruženje djece i mladih oboljelih od dijabetesa Unsko-sanskoga kantona koje okuplja 120 djece i mladih upriličilo je u galerijskom prostoru Kulturnog centra Bihać, prvu od šest radionica „Mala škola dijabetesa na Uni“. Članove Udruženja majka oboljeloga dječaka Merisa Jusić iz Ključa poučila je kako pravilno izračunati količinu ugljenih hidrata značajnu za pravilnu regulaciju šećera u krvi.
Iskustva oboljelih
Dvanaestogodišnjak Mirza Jusić, član ovoga Udruženja, obolio je od dijabetesa sa osam godina. U borbi s ovom bolešću koristi inzulinsku terapiju. -Dnevno primam oko sedam jedinica a navečer primam dvadeset i četiri, najviše. Nekad osjetim kad se tresem, gubi mi se vid i to, i onda malo sjednem, popijem nešto, pojedem i onda sačekam, i onda tek kad se podigne, vrati se i uvijek ga mogu regulirati normalno, kaže Mirza Jusić. Svoje prethodno znanje o pravilnom računanju količine ugljikohidrata značajne za pravilnu regulaciju šećera u krvi obnovila je na ovoj radionici i Sara Jonuzović koja dijabetes boluje već šest godina. -Moja dnevna doza inzulina je četrdeset osam jedinica. Ove naše aktivnosti mi mnogo znače jer svaki put učim nešto novo, kako se nositi s tom bolešću, naravno na lakši način. S obzirom da sam se ja sa svojom bolešću pomirila, da je volim, da je to dio mene, ja nemam nikakve tegobe što se tiče dijabetesa. Ništa mi ne smeta. Možda samo kad je hipoglikemija, osjećam nemoć ali to je također dio mene i to podnosim vrlo dobro jer znam što uraditi u tom trenutku, kaže Sara Jonuzović.
Senzorski mjerači šećera im olakšavaju život
Amar Husić otputovat će u Kopenhagen na Međunarodni Etvas – forum oboljelih od dijabetesa na kojem će s jednom djevojkom iz Tuzle predstavljati Bosnu i Hercegovinu i svoje udruženje, steći će nova iskustva i upoznati se s novim tehnologijama u liječenju dijabetesa. Ukazao je na značaj upotrebe neprestanih senzorskih mjerača šećera koje i sam koristi. -Oni nam puno pomažu pri reguliranju šećera, da održavamo šećer u normalnim vrijednostima. Najzastupljeniji senzor koji se koristi ovdje jeste Freestyle libre senzor koji nažalost još nije registriran u Bosni i Hercegovini pa se nabavlja na neke druge načine. Malo je to kompliciran proces. Nadam se da će se to olakšati ubuduće jer imamo najbolja iskustva s tim senzorom, kaže Amar. Merisa Jusić, majka oboljeloga Mirze, s početka naše priče, s djecom i mladima je obnovila prethodno znanje o pravilnom izračunu količine ugljenih hidrata značajne za pravilnu regulaciju šećera u krvi. -Da bi imali regulaciju kakvu trebamo, moramo znati računati ugljene hidrate. Danas smo se tu okupili da obnovimo gradivo. To je naše stalno računanje, mijenjanje al’ uglavnom tu smo da ponovimo gradivo, kaže edukatorica Merisa Jusić.
Smanjen broj hiper i hipoglikemija
Ovo je prva od šest radionica pod pokroviteljstvom Grada Bihaća u sklopu projekta „Bihać – Grad djece“. -Računanje ugljenih hidrata je doista neophodno jer imamo djecu koja će ponovno sad na aplikaciju pumpi u Sarajevo. Prema tome, oni moraju znati računati ugljene hidrate. Aparati za kontinuirano mjerenje – senzori koje naši članovi do dvadeset i šest godina starosti imaju preko ZZO USK-a značajno olakšavaju život našoj djeci. Glikemije su daleko, daleko bolje. Smanjen je broj hiper i hipoglikemija jer vi kad imate aparat koji konstantno mjeri drugačije je nego kad mjerite ovim konvencionalnim mjerenjem, kaže Rubija Kulenović, predsjednica Udruženja djece i mladih oboljelih od dijabetesa Unsko-sanskoga kantona. Udruženje pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva organizira i radionice po školama a dvadeset i pet članova Udruženja uzet će učešće i na Kampu mladih dijabetičara u Međugorju od 10. do 14. maja, te na Ljetnom kampu u Neumu. Stotinu dvadesetoro djece i mladih, članova ovoga udruženja oboljelo je od dijabetesa tipa 1 a na upit predsjednici Rubiji Kulenović, koliko Unsko-sanski kanton ima oboljelih od dijabetesa tipa 2, odgovara da ta brojka nije poznata. Samir TULIĆ