BIHAĆ – Nakon blagoslova obitelji i domova, u Župi Svetoga Ante Padovanskoga u Bihaću, početkom ove godine živi 1901 katolički vjernik i 933 stalno nastanjene katoličke porodice. Na početku 2017. godine, u Župi Bihać je živio 1991 vjernik i 964 stalno nastanjene porodice. U odnosu na prošlu godinu, devedeset je to vjernika i trideset i jedna porodica manje. Smanjenje broja župljana župnik fra Bono Tomić objašnjava trendom smanjenja katolika Hrvata u cijeloj Bosni i Hercegovini i kao razlog navodi puno više umrlih nego krštenih, a jedan broj župljana se iz Župe Bihać odselio u neka druga mjesta u kojima danas žive.
Trend iseljavanja se nastavlja
Pored obavljenoga blagoslova porodica i domova, kako kaže fra Bono Tomić, župnik bihaćki, lijepe pastoralne obaveze svećenika, kojim obilaze i ulaze u porodice i s njima mole blagoslov za njihov život i rad, bilježe i statističke podatke o broju vjernika. Na žalost, takva najpreciznija statistika uz matice krštenih, vjenčanih i umrlih koje u ovoj župi datiraju još iz sedamnaestoga stoljeća, svjedoče o smanjenju broja župljana-vjernika. -Računajući, sabirajući podatke koje smo mi tom prilikom prikupljali, došao sam do podatka da mi na početku 2018. godine u Župi Bihać imamo tisuću i devetsto katolika i dvetstotridesettri, ovo ću naglasit, stalno nastanjene katoličke obitelji. Mi smo blagoslovili više obitelji ali to su obitelji naše koje su došle tom prilikom za Božić ali koje se vraćaju u neka druga mjesta gdje žive stalno. Njih nismo uzimali u statistiku. Bilježili smo samo katolike koji tu stalno žive. Ne one koji povremeno dolaze a rade u inozemstvu, koje smo mi zatekli u svojim kućama u svojim obiteljima, nego one koji stalno borave, prebivaju, žive ovdje na području Župe Bihać, kaže fra Bono Tomić, župnik bihaćki. -Kad ste pitali jel’nas manje, na žalost, manje nas je. To je tako svugdje, to je takav trend katolika, Hrvata u cijeloj Bosni i Hercegovini, tako da je po našoj statistici ovdje u Bihaću, nas otprilike, u odnosu na početak 2017. godine, oko devedeset manje. Razlog zašto nas je manje je vrlo jednostavan. Puno je više umrlih nego krštenih, i jedan broj župljana iz župe Bihać se odselio u neka druga mjesta, sad žive, i taj trend se i nastavlja. Znam pouzdano da su mnogi otišli evo i za nove godine, ukazuje na ovu poraznu činjenicu župnik fra Bono Tomić. 
U Župnom uredu nemaju podatak jeli se neko vratio
Koliko ih se eventualno vratilo u svoju župu, župnik fra Bono Tomić kaže kako takav podatak nema naglašavajući kako se oni koji se, možda i vrate, ne jave u Župni ured. Stoga, ne raspolaže podatkom koliko se katolika vratilo. -Ne bih izlazio u javnost s nekim brojem da ne bih manipulirao činjenicama. Nemam taj broj. Ako ima neko da se vratio, vjerujem da je taj broj, vrlo, vrlo mali, zanemariv koji ne utječe na statistiku naše župe, kaže fra Bono Tomić. Od početka godine u Župi Sv. Ante Padovanskoga kršteno je osamnaest osoba. -U odnosu na 2016. godinu, to je porast za devet osoba, al’ moramo znati da svi kršteni ovdje ne žive. To su naše obitelji koje žive negdje u Hrvatskoj a žele da im se djeca krste ovdje u Bihaću jer su oni iz Bihaća. Ta brojka osamnaest nije relevantan pokazatelj jer sva krštena djeca ne žive ovdje na području naše župe, kaže župnik. -Ono što je meni za veličinu župe Bihać malo i porazno, a zbog čega sam i tužan i žalostan, da smo imali samo jedno crkveno vjenčanje u protekloj 2017. godini. To je premalo i za župe koje imaju puno manji broj vjernika. Mali je broj onih koji se odlučuju za sklapanje braka, što na neki način treba da nas brine, upozorava naš sagovornik. Ističe kako je u protekloj godini umrlo četrdeset i devet osoba a u 2016. godini šezdeset i jedna, što je dvanaest osoba manje. Župnik ističe kako to ne treba radovati jer je puno veći broj onih koji su se odselili. -Neću očajavati. Ovo je jedna činjenica, gola statistika. Kako god da je situacija, gledano, ove brojke govore same po sebi. Nije mjesto za paniku. Trebamo živjeti i raditi dalje. Kako ljudima reći da ovdje u Bosni nema života. Jel’ to floskula da i ovdje treba živit’, radit, u svome Bihaću, u svojoj Bosni i Hercegovini, iako znam da iz cijele Bosne i Hercegovine svi idu i negdje drugo žele živjet, radit’.
Ne mogu kao svećenik, biti pesimista i ubijat’ nadu ljudima
-Ne mogu se nikako pomirit’. Ne mogu preko svojih usta izreći, kazat’, e, nema života. Ne mogu kao svećenik, biti pesimista i ubijat’ nadu ljudima koji misle da se tu može živjeti i raditi. I ja mislim, da se ovdje može živit i radit. Treba raditi malo više, truditi se malo više, jer znam da odlazak u inozemstvo, u Njemačku i te druge zapadne zemlje nosi sa sobom jednu ekonomsku sigurnost, ali jeli sve u tome. Vjerujem da i ovi ovdje ljudi koji rade u Bihaću možda imaju nešto drugo što nemaju ljudi koji idu tamo, žive i rade. Svaka odluka ima dva lica. Na žalost, ljudi idu tamo gdje misle da im je bolje. Vjerujem i znam da nas ima manje, ali da nema nade, ima nade. Trebamo svi zajedno raditi, i mi kao svećenici i društvo, i političari da ljudima koji žive ovdje na području Bihaća i cijele Krajine, osiguraju radna mjesta i onda će tih odlazaka biti manje, zavapio je župnik fra Bono Tomić. 
Dobar suživot katolika s muslimanima i pravoslavcima
Svećenik Tomić ističe dobar suživot katolika s muslimanima i pravoslavcima, Bošnjacima i Srbima, kojem sa župnim vikarom Marijem Plavčićem svjedoči od kad je na službi u Bihaću, a koji svakako može biti za primjer drugima u Bosni i Hercegovini. -Kao svećenik nisam imao nikad nikakvih problema pa tako ne mogu navesti nijedan slučaj da sam imao bilo kakvih problema. Za puk župe ne mogu sad pojedinačno reći. Imao bih neki podatak da je, al’ mislim da je taj suživot dobar. Većinski bošnjački narod ima itekako odgovornost za dobre međunacionalne i međukonfesionalne odnose. Neću spominjati riječ tolerancija, to je meni premalo, ali ima suživota. Ima međusobnog poštovanja. Ja sam to vidio kad sam obilazio naše obitelji. Zatekao sam u našim obiteljima mnogo Bošnjaka koji dolaze i s nama slave Božić. Vjerojatno je to i za Uskrs. I kad Bošnjaci slave svoje blagdane, i katolici idu njima. Na svakom takvom mjestu gdje sam zatekao Bošnjake-muslimane, susjede da su došli katolicima čestitati Božić, to je jako pohvalno. Vjerujem da će se to i nastaviti. Bihać sebi ne smije dozvoliti ništa drugo, nego da taj suživot bude još bolji, poručio je fra Bono Tomić, župnik bihaćki. 
Najstarije matice potiču iz 17. stoljeća i bogato su historijsko blago
Najstarije matice – župne matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih potiču iz sedamnaestoga stoljeća i za župnika su to najvrednije knjige koje predstavljaju neprocjenjivo historijsko blago. Pomoću njih vrlo lako dolaze do puno podataka. Svaki vjerski čin, sakrament krštenja, vjenčanja, pokopi, vjerno su zabilježeni. Za trideset, pedeset ili stotinu godina, to će biti vrijedni podaci, kaže fra Bono Tomić, župnik bihaćki. Samir TULIĆ