Znaš li da imaš pravo da znaš
VELIKA KLADUŠA – Danas, 28. septembra, obilježava se Međunarodni dan slobode pristupa informacijama. Zakon o slobodi pristupa informacijama kojeg je BiH usvojila 2000. Godine kao prva u regionu omogućuje građanioma da zahtijevaju odgovornost i transparentnost rada javnih institucija na svim nivoima, i da su im ova prava garantovna zakonima o slobodi pristupa informacijama. Pravo na dostupnost informacija smatra se jednim od osnovnih ljudskih prava u svim demokratskim zemljama i garantovano je svim relevantnim međunarodnim dokumentima koji propisuju osnovna ljudska prava. Mnogi ne znaju da je Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 1946. usvojila jednu od svojih prvih rezolucija, koja kaže: „Pravo na informaciju je osnovno ljudsko pravo i mjerilo svih prava kojima su se Ujedinjene nacije posvetile“. Upravo su 28. septembra 2002. godine na sastanku u Sofiji (Bugarska), organizacije, članice Mreže predložile da 28. septembar bude nominovan kao Međunarodni dan slobode pristupa informacijama s ciljem simbolizovanja globalnog pokreta za promociju prava na pristup informacijama. Pravo na slobodan pristup informacijama predstavlja osnovno pravo svakog građanina da od javnih institucija zahtijeva informacije od javnog značaja, odnosno sve informacije koje su u posjedu javnih organa. Ono predstavlja osnov demokratije, jer da biste učestvovali kao građanin u donošenju odluka, morate raspolagati informacijama. Na kraju krajeva, javne institucije, raspolažu sredstvima građana, donose odluke čije posljedice trpe građani i pružaju usluge građanima, i građani moraju imati mehanizam putem kojeg će pratiti šta institucije rade. U suštini garantovanje ovog prava građanima trebalo bi da im omogućava da vrše nadzor nad radom institucija, da saznaju na koji način se troše sredstva poreskih obveznika, da prate odluke koje se tiču građana i da omogući generalno transparentnost rada svih institucija. Ovo pravo ima svaki građanin koji može uputiti svim javnim institucijama, na svim nivoima, zahtjev za bilo koju informaciju koja je u posjedu tih institucija i one su dužne da u roku od 15 dana istu i dostave. 
U Velikoj Kladuši do građana i zakona drže koliko i do lanjskog snijega
U Bosni i Hercegovini na snazi su tri Zakona o slobodi pristupa informacijama, na državnom i entitetskim nivoima vlasti, međutim njihova primjena još uvijek ne zadovoljava svjetske standarde transparentnosti. Ovaj Zakon u Velikoj Kladuši, nažalost, mrtvo je slovo na papiru jer ga se nadležni i odgovorni ne pridržavaju kako je to propisano. Na odgovore se čeka u prosjeku dva mjeseca a 90 posto odgovora u slučaju Redakcije ReprezenT-a ne zadovoljavaju jer odgovorni izbjegavaju dati prave informacije. Zakon o slobodi pristupa novinarima posebno omogućava efikasniju borbu protiv korupcije i olakšava novinarsko-istraživački rad. Informacija o provođenju Zakona o slobodi pristupa informacijama predviđena je Programom rada Općinskog vijeća za 2017. godinu, a činjenica da Informacija za 2016. godinu još nije stavljena na dnevni red a ulazimo u četvrti kvartal godine govori kako se vlast prema istom odnosi. 
U 2013. godini građani Velike Kladuše su podnijeli 45 zahtjeva za pristup informacijama, 2014. godine 97, 2015. godine 157 a 2016. godine 220. Od 220 zahtjeva, Općinski organ je riješio198, a 22 su prenešena za tekuću 2017. godinu. Kako se neodgovorno i bezobrazno općinski službenici koji potpisuju informacije odnose prema građanima pokazujemo na slijedećim primjerima: Dana 25.07. potpisnik ovog priloga podnio je Zahtjev za pristup informacijama na koje je trebalo biti odgovoreno do 09. 08. 2017. godine. Velika Kladuša je uneređena naljepnicama firme „Kafen“ iz Holandije koja je svoje naljepnice lijepila svugdje po gradu gdje je to bilo moguće, na bandere, kandalabere, drveće, ulazna vrata zgrada, na zgrade te zvanična mjesta za oglašavanje. Pitanje je glasilo: Šta je poduzela nadležna Komunalna ili eventualno druga općinska inspekcija da se sankcionišu ovakvi postupci uneređenja grada te da se oni eliminišu? Drugo pitanje je glasilo: Na kojim mjestima u gradu je dozvoljen ovakav oblik oglašavanja i kojim aktom je to regulisano? Rješenje potpisano od općinskog načelnika Fikreta Abdića i osoba po ovlaštenju Azre Tahirović i Senada Okanovića stiglo je 26.09. 2017. godine. U prilog Rješenja je slijedeći odgovor potpisan po ovlaštenju od strane Sulejmana Silića: Shodno tomu dajem slijedeću informaciju: Član 209. Odluke o komunalnom redu (Sl. glasnik Općine Velika Kladuša br. 4/10 i 6/11) zabranjeno je postavljanje plakata, oglasa i sličnih objava van dozvoljenih mjesta, kao i ispisivanje poruka bilo kog sadržaja, a naročito na fasadama, ogradama, zidovima, drveću, rasvjetnim i stubovima saobraćajne signalizacije, energetskim i drugim postrojenjima i sličnim objektima, bez odobrenja nadležne općinske službe. Ako uporedimo pitanja i dobivene odgovore, pored kašnjenja od nepun mjesec i pol dana, ovakvo ponašanje svih potpisnika Rješenja i Informacije vrijeđa zdrav razum i po ko zna koji puta potvrđuje kako se vlasti odnose prema svojim građanima. U svojstvu novinara 04. augusta 2017. zatražio sam pristup informaciji na koji je odgovor trebao stići do 19. augusta a nije do danas stigao potvrđuje pomenuti odnos. Dakle, općinska vlast Velike Kladuše do svojih građana i poštivanja Zakona drži koliko i do lanjskog snijega. Međutim, itekako će vlast i njeni službenici koji se poigravaju sa svojim građanima odgovarati u predviđenom roku jer će ih na to vrlo brzo primorati Upravni Sekreterijat Federalnog Ministarstva opravde u Sarajevu kojima se građani mogu i trebaju požaliti ako ne dobiju odgovore u zakonom predviđenom roku. Nažalost, nije ovakav odnos samo prema potrebama novinara već većine (ne)podobnih građana, a za što su najodgovornija dva Fikreta, načelnik Fikret Abdić i predsjedavajući Općinskog vijeća Fikret Bašić. Osim ReprezenT-a niko drugi u Velikoj Kladuši nije se sjetio ovog obilježavanja iz čega možemo konstatirati kako je obilježen gromoglasnom tišinom. Esad ŠABANAGIĆ