Piše: H. Muratović

Pri pisanju ovoga teksta dvoumio sam se da li mu dati naslov trećerazredni ili feudalni položaj građana države BiH u evropskoj politici. Jer, nama, običnim građanima ove Zemlje, ne dopušta se od tzv. civilizirane Evrope da stanje u BiH uredimo po demokratskim standardima i principima koji vrijede u toj istoj Evropi, već nam se nameću drugi, srednjovjekovni standardi. Stoga svi čestiti Bosanci moraju ustati u odbranu države BiH od domaćih rušitelja i njihovih evropskih sponzora, da BiH bude civilizirana i demokratska država po mjeri svih njenih građana, a ne po mjeri domaća tri feuda i dobrim dijelom licemjerne Evrope. Nažalost, ovo se posebno odnosi na Bošnjake-muslimane, jer događanja vezana za njih u posljednje tri decenije imaju širu genezu sa vremenskog i teritorijalnog aspekta. Da bi toga bili svjesne ne samo institucije, već i obični ljudi, smatram da je neophodno neprekidno ukazivati na skrivene ciljeve i razloge šutnje dijela „demokratske“ Evrope o očiglednim namjerama rušitelja države BiH. Naime, historija nas uči (i upozorava) da su nad Bošnjacima-muslimanima učinjeni zločini genocida više puta pred očima te „demokratske“ Evrope, koja je ravnodušno posmatrala (i, očito odobravala) najstrašnije zločine. Stoga se njeno ponašanje ne smije svesti na pravdanje  nedovoljnom informisanošću, odnosno na nepoznavanje prilika na terenu. Sve je to bilo unaprijed smišljeno, tako da iza Evrope, kakvu ona sebe želi predstaviti (uljudnom i demokratskom), stoji i druga strana lica, koja ima krv na svom obrazu. Jer, dopustiti iživljavanja, silovanja, ubijanja, konc logore, genocid, nametanje embarga na uvoz oružja Bošnjacima  da brane goli život, a onda da se zaustavi akcija oslobađanja Zemlje od politike genocida i Udruženog zločinačkog poduhvata, da se agresori nagrade za svoja nedjela (RS), šutnja na zahtjeve HDZ da se izvrši preustroj Federacije BiH isključivo po njihovoj želji, dovoljno govore da Bošnjaci-muslimani po mjerilima te uglađene „demokratske“ Evrope ne zaslužuju ni minimum ljudskog i civilizacijskog poštovanja. Istina, ni sama Evropa nije monolitna, već je i ona pluriformna, što se mora imati na umu. Naime, tokom 1990-tih evropski političari su nas isporučili agresorima da nas dokrajče, ali su evropsko-američki novinari uložili ogroman napor da razotkriju tu igru, da užasne postupke i zločine iznesu na vidjelo i pokrenu mehanizme za vojno djelovanje i krivično gonjenje zlikavaca.

Onemogućavanje da se BiH uredi kao građansko društvo, vraćaju nas u neke slične historijske okolnosti, koje ne smijemo zaboraviti i na koje moramo stalno ukazivati, posebno mladim ljudima, da nam se ne  bi ponovila Islamska Španija, križarski ratovi za Jerusalem i slično, budući da Evropa teško prihvata vjerske i civilizacijske dosege Drugog vatikanskog koncila (S. Alić). Tvrditi da je država BiH nefunkcionalna jer u njoj živi dva miliona muslimana, samo su nastavak pokvarene politike iste te Evrope koja traje duži period. Stoga je pred nama propitivanje naizgled neupitnih vrijednosti jer se u Evropi nameću dvostruka mjerila: jedna za „uljudne“ Evropljanje, a druga za nas, očigledo, po njima, necivilizirane muslimane.

Demitologizaciju europocentrizma moramo rasvjetliti i ukazivati na  njegove opasne namjere prema državi BiH, a posebno prema Bošnjacima. U kontekstu sadašnjih zbivanja (nametanja Izbornog zakona po volji jedne strane, prijetnje otcjepljenjem i ravnodušnost Evrope), traže naše organizovano, kontinuirano, znanstveno i političko djelovanje u formi rasvjetljavanja svih historijskih faza koje su imale cilj uništenje Bošnjaka-muslimana. Usto, Evropa od Bošnjaka danas traži da postignu dogovor upravo sa onim koji su sve učinili (čak i genocid) da bi država BiH i Bošnjaci nestali. Iako su blokade stalne i vidljive čak i slijepom čovjeku, nažalost, njih ne želi da vidi ta tzv. civilizirana Evropa, već traži da se mi dogovorimo?! Sa kim? Sa sljednicima politike genocida i udruženog zločinačkog poduhvata!? Stoga se arhitekte politike Evrope prema BiH mora priupitati: zašto se vi niste dogovarali sa poraženim fašizmom, već ste brzopotezno završili „Nirnbeški proces“, nametnuli prinudnu upravu nad Njemačkom i stvari držali od kontrolom desetine godina?! Nadalje, postavlja se pitanje: koga to i na šta obavezuju presude Haškog tribunala?! Da nije tako, onda bi građanima BiH bilo omogućeno da urede odnose u Državi po standardima koji postoje upravo u Evropi.

Aktivnosti oko demitologizacije europocentrizma u odnosu prema državi BiH i Bošnjacima moraju se pravilno osmisliti, organizaciono i institucionalno provoditi na način da svakom građaninu ove Zemlje bude jasna skrivena namjera licemjerne politike prema njima, ali i da toj Evropi (do)kažemo da smo zrela nacija, odnosno da smo drvo dubokih korjena, sa toliko bogatom krošnjom grana, velikim kulturološkim plodovima, koga su u zadnja dva vijeka udarali i trvili žestoki vjetrovi i oluje, ali da je to drvo sa tom krošnjom i raskošem tih grana i plodova opstajalo kroz razne talase zločina i genocida, iako često mnoge grane toga drveta bijahu rastrgane, polomljene i odsječene, ali to drvo uvijek opstajaše (M. Zukorlić). To drvo sve je to izdražalo i opstajalo je jer je imalo duboko korjenje. Dakle, njegov opstanak kroz historiju negirao je tvrdnje naših neprijatelja da je to drvo plitko i da je nevažno sve ono što ima plitko korjenje. Međutim, negatori su se prevarili, jer drvo sa plitkim korjenjem ruši i mali vjetrić, ali naše nisu srušile ni najveće ratne oluje. Danas, kada konačno imamo svoju državu, moramo biti dorasli zadatku i ne dopustiti da se iščupa naše korjenje i da to drvo postane manje razgranato za to jer mnogi naši intelektualci bivaju zaraženi visrusom učitelja sa Istoka i sa Zapada i/ili nemaju hrabrosti da javno i odlučno djeluju u korist države BiH. Najkraće, mi moramo imati patriotske porive i želju da se istina o nama Bošnjacima rasvjetli na korektan način. Da bi se to i učinilo, intelektualci moraju biti slobodni i hrabri, jer imaju moć znanja da se odbrane od eventualnih napada. Međutim, stanje postaje paradoksalno, jer su u javnom iznošenju stavova hrabriji poljoprivrednici i obični radnici nego intelektualci! Koji i kakav poremećaj se tu dogodio da neuk čovjek bude slobodniji od intelektualca, ja kao ekonomista po vokaciji, nemam odgovora. Stoga se opravdano postavlja pitanje: da li mi Bošnjaci imamo intelektualnu elitu kao najbitniji sloj jednog naroda? Nadalje, da bi se jedna intelektualna elita smatrala kvalitetnom, potrebno je da ona bude slobodna, dostojanstvena i hrabra, jer intelektualac bez slobode to nije, već je on obična sluga vlasti i tada se gasi svjetlo njegovog uma. Drugo, mi moramo imati sposobnost timskog djelovanja i odbaciti konformizam centra, odnosno imati intelektualnu znanstvenu reprezentaciju ne samo Bošnjaka, već Bosanaca uopšte, koja će u fokusu imati cio prostor Države, a ne nekakve nacionalno-feudalne reprezentacije čiji je dominantni cilj blaćenje onih drugih zarad očuvanja vlastiti interesnih pozicija.

Da bi demitologizirali negativni europocentrizam u odnosu prema državi BiH i Bošnjacima, naša intelektualna elita mora biti dostojenstvena, hrabra i odgovorna, sposobna da djeluje timski i institucionalno preko akademija nauka u BiH, univerziteta u BiH, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, BKZ Preporoda, Bošnjačkog instituata, itd. Pri tome i intelektualci pojedinci trebaju biti suport ovoj aktivnosti i kontinuirano se javno oglašavati da bi se uvidjela široka baza našeg intelektualnog kapaciteta. Dakle, mi imamo dovoljan broj institucija i veliki broj intelektualaca koji trebaju seriozno, kontinuirano, argumentirano i hrabro iznositi samo vjerodostojne činjenice o nama i nepravdama koje su nam nanosene zadnjih 200 godina, ali i stalno dokazivati da imamo dovoljno ne samo  intelektualnog, već demokratskog i moralnog kapaciteta da opstanemo dostojansveni na svojim vjekovnim prostorima. Usto, stalno se mora imati na umu da je država BiH multinacionalna, multikulturalna i multireligijska i da se valja podjednako odnositi prema svkoj naciji i svakom čovjeku na isti način i da svaki čovjek ove Zemlje ima istovjetna prava i obaveze.

Bošnjaci ne smiju ni u primisli prihvatiti namjere naših neprijatelja da se svedemo samo na vjersku skupinu i daljnu podjelu Zemlje, jer ćemo u tom slučaju doživjeti sudbiu Palestinaca. To mora biti jasno baš svakom u BiH. Dakle, demitologizaciji europocentrizma u odnosu prema državi BiH i Bošnjacima mora se prići ozbiljno, studiozno, kontinuirano i javno. Ovim bi se postiglo više ciljeva: prvi, educiranje naših građana, posebno omladine, o skrivenim namjerama onih snaga kojima smetaju Bošnjaci-muslimani; drugi, vršio bi se pozitivan znanstveno-demokratski pritisak na Međunarodnu zajednicu koja kreira politiku u BiH; treći, pokazali bi zrelost nas Bošnjaka kao nacije, koja je u kvalitativnom smislu jednaka bilo kojoj drugoj naciji u Evropi. Jednostavno, naš nedvosmisleni cilj mora biti da BiH bude demokratski uređena kao građanska Država, po mjeri svih njenih državljana, a bez domaćih feudalaca i kvazidemokratske uloge Evrope. Stoga svi dobronamjerni ljude treba da se očituju o ovoj inicijativi i da pameti ne dođemo onda kada nam ona više neće biti od koristi (Meša Selimović). (*)