Unutar društveno-političkog sistema (jednostranački, višestranački,…) poznate su različite forme organizovanja i djelovanja koje po pravilu daju određene rezultate u mjerljivim, djelomično mjerljivim i ne mjerljivim pokazateljima. Velika Kladuša je do 1990-tih sa statusom opštine u jednopartijskom sistemu imala razganate organizacijske forme koje su okupljale građane radi ostvarenja definisanih ciljeva. Sveukupni rezultati zaostavštine jednopartijskog sistema na  kladuškom tlu su uglavnom deskriptivno poznati sa (ne)verificiranim kavntitativno kvalitativnim pokazateljima, ali i sa solidnim statističkim podlogama za određene komaparacije. Ako bi iz obimne i sadržajne zaostavštine u svim pojavnim oblicima (demografija, geografija, privreda, obrazovanje, kultura, sport, nauka, …) treba posebno izdvojiti vrednije opće civilizacijsko dostignuće onda bi to svakako bilo „vodosnabdijevanje“ shvaćeno u najširem smislu. Kao najlošije, porazno, moralno nazadno,… ostvarenje unutar naslijeđene zaostavštine jednopartijskog sistema na kladuškom tlu, npr. po meni, jeste duhovna sfera općenito, a posebno podanički mentalitet koji je u Velikoj Kladuši naročito uznapredovao, kako u svoj knjizi tvrdi Emin Huskić (1962.-2012.), razvojem „Agrokomerca“ i usponom Fikreta Abdića (1939). Nažalost, vrijeme kao najbolji sudac svemu je debelo potrvdilo Eminovu „tezu“! Opći nivo razvijenosti kojeg smo ostvarili do 1990-tih jeste oko dvije trećine prosjeka pripadajuće državne zajednice, BiH (10.866 zaposlenih,…).

U novom društveno političkom sistem poslije 1990-tih Velika Kladuša sa statusom općine i nešto reduciranim nadležnostima (uglavnom u korist parazitskog Kantona) sa istim nivovom razvijenosti u odnosu na beha prosjek (4.927 zaposlenih 2020. godine), a BiH je jedna od najsiromašniji država moderne Europe. Za proteklih 30-tak godina pluralizma-višestranačja cijelo vrijeme nad Kladušom je neprikosnoveno vedrio i oblačio Fikret Abdić, baš kao i tokom jednopartijskog sistema samo sa drugim podguznim muhama. Svašta su Kladuščani prodeverali zadnjih 30-tak godina: glasali nebrojeno puta, potpisivali svakakvih papira, međusobno se ubijali, razbježali se po dunajluku, neki se nahapali svega i svačega, proćendrali smo uglavnom opremu, objekte, fondove, tranziciju smo katastrofalno „okončali“ (praktično nema bivših nosilaca razvoja), Abdića „kovali“ u zvijezde, njegovoj djeci davali bjanko glasove,… Proteklih 30-tak godina od Fikreta Abdića svašta smo se naslušali, svakakvih obećanja pribilježili, žestoko se posramili kad je izbjeglice 2018. smjestio među rakite, nismo se iznenadili kad je 2021. ponovno hapšen, puštan, osumnjičivan,… Ono što još nismo doživjeli-vidjeli zadnjih 30-tak godina jeste da tako vidovit, sposoban „genije“, menadžer svjetske relevancije, naj, naj… svojim umijećem, znanjem,… izgradi – podigne neku tvornicu ili značajniji samoodrživi gospodarstveni objekat sa svojim podrepašima, pohlepašima i ostalom bratijom po kriminalu i korupciji. Sada je sasvim jasno, car je go,… Bez monopola moćne političke stranke na nivou Države, bez bespovratnih tuđih sredstava, bez sofisticirane korupcije, bez neograničene moći u svemu i svačemu, Fikret Abdić ne zna ništa osim lopovluka. Nažalost, vrijeme kao najbolji sudac svemu to nedvosmisleno potvrđuje! Valja biti pošten i konstatirati da načelnik Abdić još uvijek ima moć i sredstva (budžet od 19,3 mil. KM je respektabilan) da nešto značajnije poduzme u razvojnom pogledu, ali se očito „sveti“ Kladuščanima-blećcima!

 Može li i šta pojačanje u Našoj stranci,…

Koncem maja (28.05.) svjedočili smo Press konferenciji Općinske organizacije Naše stranke Velike Kladuše povodom aktuelne situacije, posjete predsjednika Edina Forte i pojačanja Stranci u liku Jasmina Hušića. Doduše, aktuelna situacija je samo nemušto spomenuta bez naznake, deskripcije,… Vjerovatno se podrazumijeva aktuelna situacija u zapuštenoj Čaršiji onako kako je vide i kroz vjećnička pitanja problematiziraju vijećnici Amir Purić (412 glasova) i Zlatko Pajazetović (204 glasa), oba iz OO Naša stranka Velika Kladuša. Veoma frkventna pitanja vijećnika Purića, sasvim opravdano i na mjestu, na sjednicama „Senata“ odnose se na Komisiju za… sa ciljem da se „otkoči“ legalna gradnja. Problem je u tome što se nastojanjima vijećnika Purića jedna korupcija njihovih (Laburista) zamjenjuje drugom (našom iz opozicionih stranaka), a izostaju inicijative-prijedlozi „beskoruptivnog“ rješenja! Još na sjednicama Općinskog senata od vijećnika Naše stranke (791 glas) nismo čuli ništa konkretno-opipljivo o „viziji“ kladuškog društva u neposrednoj budućnosti onako kako je vide mladi i srednjedobni Kladuščani. A bilo je prilike? Kad se razmatrala Informacija načelnika Abdića oko Strategije razvoja…, vijećnik Purić je maestralno rasvjetlio i raskrinkao „resavštinu-prepisivanja“ Abdića i njegovih polupismenih savjetnika, ali je propustio „poentirati“ jasnom vizijom, kao npr. kladuško pravedno napredno društvo sa modernim percepcijama temeljnih vrijednosti!

Elem, 10-tak političkih stranaka, 140-tak civilnih udruženja, 14 savjeta mjesnih zajednica, 27 džematskih odbora okuplja blizu dvije hiljade Kladuščana u „vrhu“ piramide kladuškog društvenog života. Kladuška (ne)laička javnost još nije imala prilike čuti od nekog iz navedenih redova sa jasnom i preciznom „vizijom kladuškog društva“! Očito, radi se evidentnoj općoj deficitarnosti članstva-rukovodstva, potcjenjivanju i ignorisanju participacije građana van navedenih organizacionih formi!

Na već pomenutoj „pressici“ predsjednik Forto je naglasio da je Jasmin Hušić prepoznatljiv u Velikoj Kladuši, a njegov stranački kolega Purić saopćio nadu kako će Jasmin biti „snažan kotač“ u Stranci. Kako je već znano Hušić je bio kandidat za načelnika 2020. podržan od sedam političkih subjekata i osvojio je 6.591 glas. Da postane načelnik taman mu falilo onoliko glasova (7010-6591) koliko je osvojio vijećnik Purić (442). Po završetku izbora javnost nije imala prilike čuti neko ambicioznije objašnjenje-analizu (ne)uspjeha, sem kuloarskih nagađanja oko neiskrenosti podrške od strane nekih političkih subjekata! Većina boljih poznavalaca kladuške društvene scene sklona je „zaključku“ kako su Jasminovi glasovi 2020. godine više nezadovoljstvo sa Abdićem, negoli avangardnog programa-kvalitetnog lika potencijalnog kandidata Hušića! Jednostavno, Hušić nije na dovoljno prepoznatljiv i uvjerljiv način „zagrizao u kladuškologiju“ da bi mu većinsko biračko tijelo dalo šansu! Činjenice da se Hušić poslije izbora „povukao u konformizam“ umjesto da je nastavio djelovati kao „načelnik iz sjene“ upućuju na sumnje istinske ozbiljnosti u političkom aktivizmu.Više liči na karijerizam! Upućeniji tvrde kako je mirhnuo trenutak da bude kandidat  OO Naše stranke Velika Kladuša za opće izbore, npr. USK-a.

Elem, valja konstatirati da se Hušić odlučio učlaniti, iz navedenih razloga, u baš Našu stranku, što je sasvim simpatično. U čiju će, ako ne u našu, a sve kladuške političke stranke su naše-kladuške! Istine radi, Jasmin Hušić, newcomer u visokoj politici i jeste i nije posve nov, a svjež nikako! Svoju „svježinu“ je prezentovao na prethodnim lokalnim izborima i znamo kak0 je ocjenjena! U kladuškim (ne)prilikama ulaznicu u politiku i nije komplicirano probaviti, čak i uz pompeznu ceremoniju. Ako se newcomer Hušić „utopi“ u jeftino raubovanje već nametnutog neambicioznog modela djelovanja Naše stranke u kladuškim (ne)prilikama teško se nadati i onom skromnom broju od 791 glas iz 2020. Jednostavno, Naša stranka u Velikoj Kladuši nije još uspjela izgraditi „reference“ prepoznatljivosti sa kojima je počela neformalna skupina „Kladuša je naša“! Šta, kako, zašto,… se dogodilo stvar je kritičke analize koju bi možda trebao ponuditi newcomer Hušić? I bez detaljnije analize vidljivo je da političke stranke u Velikoj Kladuši općenito nisu kreirale ambijent sadržajnije participacije građana u društvenom multiparlamentarnom životu zagonetne Čaršije! Svima preporučujem: znojite se u parlamentarnom smislu, učite, smišljajte, okupljajte, podstičite zdrave i konstruktivne konflikte, manite se pohlepa i brze karijere, budite bolji ljudi kao istinski idoli narodnih izabranika, npr. Nurije Pozderca!

On the end: da se i u ovakvoj BiH mogu ostvarivati primjerni rezultati svjedoči nekoliko lokalnih zajednica. Npr. općina Tešanj je 1990. godine imala manje zaposlenih (7.256) od Cazina (7.464) i daleko manje od Velike Kladuše (10.866). Koncem 2020. Tešanj ima više zaposlenih (13.535) nego Kladuša (4.927) i Cazin (7.052) zajedno! Šta se Tešnju zadnjih 30 godina „posrećilo“, a Kladuščanima nije! Smislen odgovor pristojno honoriram! Bujrum?

Velika Kladuša, 29.05.2022. ramoh45.07@hotmail.com