U ovo strašno ratno vrijeme (mart 2022.), kada jedan neobuzadni svjetski snagator pokušava svim silama provesti svoj suludi pakleni plan spaljene zemlje Ukrajine, Kladuščani su stidljivom šutnjom odšutjeli 10-godišnjicu (09. mart 2012.) slobode Fikreta Abdića (1939) i potiho isčekuju epilog sudskog procesa u Bihaću započetog u ljeto 2020. Kladuški politički natruščići (čitaj: narodni izabranici svih nivoa) ne smatraju svojom ljudskom dužnošću javno prozboriti bilo šta. Da kojim slučajem sa malim zakašnjenjem Portal ReprzenT.ba (baš kvari veselje) nije ponovio priloge  iz marta 2012. ispred Županijskog zatvora u prelijepoj Puli, haman bi zaboravili na „trehkalice“ u kolu zatvorskog dvorišta, javne opjevivače lika i djela Fikreta Abdića, javne zablude, diletalizam, obmane,… Sva sreća u ondašnje vrijeme imali smo i printano izdanje sedmičnjaka „ReprezenT“ pa se lijepo, crno na bijelom, može pročitati, i slike pogledati, šta je tko „zborio“, tko opjevavao, a tko sve te cirkuse (primitivni folklor, reketiranje vlasnika autobusa, preuzimanje „Agrokomerca“, osamstotina pisma, „Agrofeniks“,…) „proglasio“ povijesnom jalovinom za ništa! Gdje li su i šta rade danas „trehkalice“, tadašnji prvaci DNZ-ea, brojni posjetioci pulskih rođendanskih fešti,…?

Kada su Kladuščani (početkom 1980-tih) ostvarili vjekovni san (napustili „zonu“ izrazito nerazvijenih općina, ublažili vjekovnu neimaštinu, bijedu, zaostalost, zatucanost,…) i stvorili uslove (1985-tih) za znatno kvalitetniji životni standard onda im je snagom političkog monopola „natovareno“ na plaće svega i svačega (razni mjesni samodoprinosi, lokalni samodoprinosi, pa Olimpijada u Sarajevu 1984., pa izgradnja Skenderije, pa dio plaće u „karticama“, pa rad na crno, pa …). Preforsirali smo razvoj socijalističkih društveno ekonomskih odnosa 1985-tih i krenuli u vražiju mater (štimali bilanse, potkradali društvenu imovinu, trošili na savjetnike, nadmetali se u reklamama i propagandama, rastrošno trošili, bespravno upadali u platni sistem Države 1986/87., pokušavali zakamuflirati svoj diletalizam, gurali glave u pijesak,…). Šta sve, kada, kako, tko,… je participirao u kladuškim posrnućima zadnjih tri i pol decenije piše u knjigama, biltenima, sudskim spisima,… Ali sve to treba čitati, a Kladuščani polijeni pa im njihovi aktuelni izabranici-natruščići, a posebno vodeći funkcioneri Laburističke stranke, pokušavaju jezičkim mlataranjima prikriti svoju lijenost, neznanje, nerad, diletalizam, sukobe interesa, pohlepe svakojakih vrsta,…

Elem, da je Fikretu Abdiću i njegovim (ne)vjernim sljedbenicima bilo stalo poslije 2012. da bajkovita Čaršija zbilja napreduje onda ne bi čitavu deceniju uporno prakticirali korupciju, klijentalizam, nepravde, nejednakosti,… Socioekonomski pokazatelji za 2012. i 2021. vjerodostojno svjedoče da su kreirali i podsticali toksični ambijent koji je u krajnjem rezultirao daljnjem nazadovanju Velike Kladuše u odnosu na bliže okruženje.

Podaci iz istog izvora, sakupljeni istim metodama, obrađeni istom metodologijom,… za period 2012.-2021., između ostalog, pokazuju da je Cazin ostao bez 2.859, a Velika Kladuša 6.997 stanovnika, da je Cazin u istom periodu imao porast zaposlenosti za 2.272, a Velika Kladuša 433 radnika, da je…

O Konceptu „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ koji je nastao kao rezultat kladuških internet dijaloga u dva navrata i taman promovisan koncem 2013. kladuški natruščići zajedno sa Fikretom Abdićem kukavički šute!

Kladuška nihilistička (anti)propaganda

Svaki režim vladavine ima svoju propagandu i to je ok. Ono šta javnost zanima, šta prepoznaje jeste koliko se ta režimska propaganda „približava“ stvarnosti-istinitosti? Propaganda većinom računa na isključenje dijela realnosti u ljudskim bićima. U Velikoj Kladuši svaka sjednica Općinskog senata producira svoju propagandu koja se redovito sudara sa realnošću. Propaganda koju prakticiraju kladuški Laburisti sve više se udaljava od realnosti i postaje disfunkcionalna te kao takva poprima nazadne i opasne tendencije koje više štete nego koriste. Laburisti Velike Kladuše svojom propagandom u značajnoj mjeri nastoje predodrediti uspješnost svoje politike, svog režima vladavine, a posebno svog načelnika Fikreta Abdića. Propaganda koju uporno prakticiraju više je u funkciji povećanja nepravdi, nejednakosti,… jačem „obolenju“ kladuškog društva, a rezultate prikazuju navedene tabele.

Najbolji primjer koliko vijećnici Laburista vole svoju lokalnu zajednicu i svoj grad!

Neodmjerena propaganda kojom prvaci kladuških Laburista nastoje pridobiti naklonost građana ne postiče kritička promišljanja geneze kladuške stvarnosti i time neznatno podstiče kreaciju prosperitetnije budućnosti. Iscrpljivanja na istini kako su centralne vlasti pod dominacijom SDA „rasturale“ imovinu „Agrokomerca“ d.d. neće mnogo pomoći! Ovakva i ili slična propaganda bila bi mnogo učinkovitija da su kojim slučajem Laburisti Velike Kladuše „udruživanjem“ dionica i/ili presuđenih novčanih iznosa radnika po raznim osnovama uspjeli pokrenuti bar jedan pogon-tvornicu i time dokazati svoju viziju, vjerodostojnost, privrženost,… Velikoj Kladuši! Bez konkretnih, vidljivih rezultata revitalizacije „komunističke“ zaostavštine (proizvodni kapaciteti, bazeni u M. Kladuši, lokacija Trnovi, Stari grad,…) propaganda Laburista postaje opasnija od (ne)djela koja su počinili  kadrovi SDA na svim nivoima tokom proteklih četvrt stoljeća!

Dobro bi bilo kada bi prvaci Laburista Velike Kladuše (Abdić-Jelenović, Đogić, Todo,…) shvatili da je njihova propaganda (u masama se općenito bilo čija propaganda više doima kao laž, petljanija,…) više „prokleta stvar“, nego stvarni doprinos avangardnom razvoju kladuškog društva. Ono što se očekuje od Laburista Velike Kladuše jeste snažniji doprinos modernijim percepcijama i implementacijama vizije pravednog naprednog inkluzivnog kladuškog društva u skladu sa „povijesnim naslijeđem“ i adetima, opće prihvatljivim okvirima, aktuelnim izazovima,… poštujući bespogovorno univerzalne vrijednosti (pravednost, ljudskost, jednakost,…).!?

Osnovna svrha, smisao postojanja i djelovanja lokalne vlasti jeste stvaranje ambijenta-uslova za što kvalitetniji životni standard svih građana, da se ne raseljavaju, da ne bježe iz zavičaja, da… Da bi se navedenom „udovoljilo“ bar onoliko koliko i u bližem okruženju, narodni izabranici Velike Kladuše svih nivoa (mjesne zajednice, džematski odbori, vijećnici, poslanici) trebaju debelo preispitati „pravila“ i igre, a Kladuščani bi trebali upamtiti da izborni pobjednici-izabranici rijetko ili nikako nisu skloni promjenama na bolje! Većinom gledaju svoja posla!

Budimo bolji ljudi, čuvajmo sebe i druge. Radimo za sebe i svoj zavičaj!

Velika Kladuša, 20.03.2022. godine ramoh45.07@hotmail.com