U svim državnim zajednicama područje koje se zadnjih 80-tak godina naziva i Cazinskom krajinom bilo je izrazito nerazvijeno, zapušteno, siromašno, pasivno, zatucano,… Opća nerazvijenost, siromaštvo,… Velike Kladuše, Cazina,… je povijesni aksiom!

Piše: Ramo HIRKIĆ

Da se podsjetimo: Osmanska carevina carovala je na današnjem području Cazinske krajine oko četiri stoljeća, Austrougarska monarhija trajala je oko tri decenije, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca vladala je oko 12-tak godina, Kraljevina Jugoslavija oko 10-tak godina, Nezavisna država Hrvatska nepunih pet godina, Federativna Narodna Republika Jugoslavija 20-tak godina, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija oko četvrt stoljeća. Prema dosadašnjim saznanjima Veliku Kladušu u pisanu povijest 1343. godine uvode hrvatski biskupi (Gorički,…) i sve do konca 1979. godine ovo područje je izrazito nerazvijeno, siromašno, zapušteno, prepušteno stihiji i svojim mukama. Prema općoj klasifikaciji koja vrijedi i danas izrazito nerazvijenom općinom smatra se lokalna zajednica koja ostvaruje oskudne pokazatelje razvoja čija „ponderizacija“ iznosi manje od 50% prosjeka pripadajuće države. Metodologija i „ponderizacija“ pokazatelja (društveni proizvod, zaposlenost, kalkulativni prihodi,…) opće razvijenosti Velike Kladuše sa stanjem 31.12.1979. godine pokazale da je ostvareno 56% Republičkog prosjeka. Bila je to najvažnija, najdraža vijest za generacije Kladuščana koji su svojim (vidi: Velika Kladuša kroz stoljeća, str. 358) pregalačkim radom na svim područjima doprinijeli „bijegu“ iz skupine izrazito nerazvijenih općina. Navedenom uspjehu najveći doprinos ostvaren je dinamikom razvoja 1974/79.

Naslijeđe i zaostavština jednopartijskog sistema na kladuškom tlu

U knjigama je opisano da je većina Kladuščana na izborima 1945. godine izabrala „komunizam“ – jednopartijski sistem. Ako se malo pozabavima sa kretanjem starosne strukture Kladuščana u doba jednopartijskog sistema lako ćemo „izračunati“ da je svega 10-tak procenata (oko dvije hiljade osoba) onih koji su glasali 1946. imali mogućnost glasanja 18.11.1990., učestvovati u prvim višestranačkim demokratskim izborima.

Za bolje razumjevanje ovog poglavlja neophodne su osnovne „natuknice“ o kapitalu, bogastvu općenito. Globalna važnost kapitala se mijenja. Ona je bitno različita koncem prve decenije 21. stoljeća u odnosu na početak ili polovinu minulog vijeka, ovisna o kretanju ponude i potražnje. Tako npr. početkom eks društveno-političkog sistema na kladuškom tlu najveću vrijednost imao je zemljišni kapital. Bogastvo je kombinacija naslijeđa i rada. Oni koji su naslijedili solidne površine plodnog poljoprivrednog zemljišta i svojim radom izgradili kuće, štale, prateće objekte, uzgojili stočni fond (krave, volove, konje, ovce, koze, svinje, perad,..) smatrali su se bogatim osobama. U većini kladuških sela početkom jednopartijskog sistema bila je nekolicina imućnijih osoba koje su na svojim patuljastim imanjima koristili radnu snagu-nadničare. Agrarnom reformom 1946/48. malo su ujednačena imovinska posjedovanja zemljišta. Tokom elektrifikacije, industrijalizacije, primjene agrotehničkih i drugih civilizacijskih dostignuća na kladuškom tlu proširuje se i važnost kapitala u drugim pojavnim oblicima (znanje, izgrađene nekretnine, financijski oblici,…).

Jednopartijski sistem na kladuškom tlu nastao je neposredno po završetku Drugog svjetskog rata tako da je onaj dio bogastava stečen radom (izgrađeni objekti, stočni fondovi,…) značajno potrošen, devastiran. Zvaničnih podataka o ratnim štetama na kladuškom tlu poslije 1945. godine nema. Prije početka rata Kladuša nije ni imala izgrađene infrastrukture (puteva, mostova, vodova,…) niti značajnijih građevina, sem džamija, par škola, Starog hotela…, na kojima je mogla biti počinjena značajnija šteta, osim demografskih gubitaka.

Na osnovu obuhvatnijih saznanja jednopartijski sistem na kladuškom tlu 1946. godine naslijedio je: devastirane zemljišne površine, posječene šume, beznačajan stočni fond, simboličan stambeni fond, nikakvu infrastrukturu, bez indusrijskih građevina, bez bilo kakvih materijalnih bogatstva. Najvidljivije naslijeđe očitovalo se u siromaštvu, velikoj nepismenosti, raširenim opakim bolestima…, bijedi svakakve vrste, bez generacijskog naslijeđa u vidu penzionih fondova, akumuliranih saznanja sa specifične oblasti, osim donekle u poljoprivredi i nekim zanatima. Naslijeđena je veoma respektabilna vakufska imovina u zemljišnim površinama kojom su lokalne vlasti prometovale po sopstevnim nahođenjima do početka 21. stoljeća. Tokom 2017. organi Islamske zajednice Velike Kladuše potaknuti zaključcima Vakufske direkcije iz 2012. su poduzeli konkretne praktične mjere na pripremama za uspostavljanje adekvatnog registra. Prema preliminarnim podacima na osnovu 32 posjedovna lista ustanovljeno je da se radi o 825.660 kv.m (oko 20% mezarja, 11% pašnjaci, 17% livade, 40% oranice, 7% šume,…) ili oko 2,5% teritorije općine.

Šta je sve jednopartijski sistem na kladuškom tlu ostavio kao naslijeđe, predao u „miraz“, višepartijskom sistem 1990-tih sumirano je u posebnom poglavlju rukopisa knjige „Kladuša na stoljetnoj razmeđi“. Nije preciznije navedena distribucija nasijeđenog bogastva višepartijskog sistema što bi se moglo donekle postići dodatnim istraživanjima. Među naslijeđenim zemljišnim bogastvima u najjadnijem statusu je vakufska imovina. Značajan broj Kladuščana sklon je vjerovanjima kako kladuška nejednakost bogastava koncem 1990-tih i nije bila tako alarmantna. Isto tako značajan broj Kladuščana smatra da je struktura nejednakosti bogastva prve dvije decenije ovog stoljeća na kladuškom tlu zabrinjavajuće poremećena zbog sumnjivih prisvajanja pojedinih vidova naslijeđa – tuđe imovine. Korektno je spomenuti manji broj Kladuščana koji su skromnim „legalnim“ prisvajanjem naslijeđa – tuđe imovine i raznim sumnjivim špekulativno manipulativnim radnjama na „ivici zakona“ stekli zavidno bogastvo. Velike zasluge pripadaju certifikatima, deviznim knjižicama pripadnicima Armije BiH, povoljnim kreditima lojalnim partijsko špijunskim kadrovima,…

Struktura nejednakosti bogastava u svjetskim razmjerima je alarmantna: sve je veći broj izrazito bogatih i sve veći broj izrazito siromašnih pojedinaca. Tokom demostracija u Americi i ostalim bogatijim državama svijeta poslije hipotekarne krize 2008. godine na javnim mjestima mogle su se vidjeti parole 1% : 99%. Kolokvijalno protumačeno: jedan posto bogatih i 99% siromašnih građana!

Zasluge i uloge nasljedstva tokom 21. stoljeća su široko rasprostranjene teme među pripadnicima intelektualnih krugova širom svijeta. Koncentracije bogatstava (naslijeđa + rad) potiče iz veoma različitih okolnosti, izvora (eksplotacija, diskriminacija, protekcionizam,…). Demografski i gospodarstveni poremećaji, veliki povrati od kapitala,… će bez sumnje pogodovati produbljivanjima jaza nejednakosti bogastava posebno unutar država.

Veoma zapažena studija „Kapital u dvadesetprvom vijeku/Le capital au XXI siecle“, 2013. na str. 432. navodi: „Uvijek kada je stopa povrata od kapitala bila osjetno i dugotrajno viša od stope ekonomije, bilo je neizbježno da naslijeđe, odnosno bogastvo stečeno u prošlosti prevlada nad štednjom, odnosno bogastvom stečenim u sadašnjosti. Nejednakost u određenom smislu znači da prošlost može progutati budućnost: bogastvo stečeno u prošlosti automatski napreduje, bez rada, brže od bogastva proizvedenog radom koji omogućuje štednju“. Sve ovisi koje i kako moćne sile guraju i u kom smjeru, može se dokučiti iz Biltena za društvena kretanja (devet izdanja zaključno sa 2019.).

Zaostavština jednopartijskog sistema u svim pojavnim oblicima na kladuškom tlu tokom druge polovine 20. stoljeća je u velikoj (ne)razmjeri, skoro neuporediva, sa onim što je naslijeđeno neposredno poslije okončanja Drugog svjetskog rata.

Kako napredujemo u nazadovanju zadnjih četvrt stoljeća

Nema sumnje da su generacije koje su dominantne u biračkoj strukturi Kladuščana tokom zadnjih 13 izbornih mandata po okončanju Bratorata 1993/95. naslijedile solidnu zaostavštinu koja je bila solidna osnova za brži društveno ekonomski razvoj Velike Kladuše. Od polovine prve decenije ovog stoljeća Federalni zavod za programiranje razvoja publikuje socioekonomske pokazatelje razvoja za 79 općina FBiH. Prema navedenom izvoru Velika Kladuša je 2005. godine zauzimala 46. mjesto (46.740 stanovnika, 5.646 zaposlenih, 5.264 nezaposlena, 5.733 učenika u osnovnim školama, 1.661 učenik u srednjim školama, 20 ljekara, 702 pravna lica, 324 obrtnika, GDP/pc 2.048 KM.). U periodu 2005-2018. Federalni zavod je usavršavao metodologiju izračuna socioekonomskih pokazatelja i „ponderisanja“ tako da je Velika Kladuša koncem 2018. na 66. mjestu u rangu od 79 općina. Za utvrđivanje indexa razvijenosti „ponderišu“ se: stepen zaposlenosti, stepen nezaposlenosti, broj učenika u osnovnim i srednjim školama na 1.000 stanovnika, kretanje stanovništva, procenat odsutnog stanovništva u odnus na popis iz 1991., poreski prihodi po glavi stanovnika,… Konačni rang se izračuna tako da se prihodi od poreza uključuju sa 25%, učešće odsutnog stanovništva 15%, a ostali pokazatelji po 20%. Kako i zašto smo napredovali u nazadovanju zainteresovani mogu pročitati u Biltenima za društvena kretanja!

Nedavno je Federalni zavod objavio publikaciju za 2018. godinu prema kojoj je Velika Kladuša rangirana na 66-to mjesto odnosno na drugom mjestu od 15 općina sa statusom nedovoljne razvijenosti (prvi je Kladanj sa 70,5). Ostali podaci za 2018. godinu su: broj stanovnika 40.222 (stanje sredinom godine), broj zaposlenih 4.981, broj nezaposlenih 7.462, broj učenika u srednjim školama 1.331, broj učenika u osnovnim školama 4.435, broj penzionera 2.884 broj poslovnih subjekata 1.627 (od čega pravna lica 704, obrt 422,…).

Hronološki posmatrano Velikoj Kladuši je u jednopartijskom sistemu (1945-90) sa praktično beznačajnim naslijeđem trebalo 34 godine da „pobjegne“ iz skupine izrazito nerazvijenih općina. Koncem 2018. godine navršili smo 39 godina (1979-2018) u skupini nedovoljno razvijenih općina. Veoma je nezahvalno prognozirati kada će Velika Kladuša „prijeći cenzus“ u društvo razvijenih zbog metodologije izračuna i nepovoljnih lokalnih tendencija (migracije, broj učenika, zaposlenost,…). Osnovna pretpostavka dinamičnijeg sveukupnog razvoja Velike Kladuše jeste bitno povoljniji opći ambijent koji treba da kreira vladajuća Laburistička stranka!

Velika Kladuša, 02.09.2019.  ramoh45.07@hotmail.com