KLJUČ….Stara tvrđava Kamičak, koja se nalazi na obodu istoimenog sela, dvadesetak kilometara od Ključa, je fortifikacijsko utvrđenje iz srednjovjekovnog perioda i na ovom prostoru jedan od značajnijih kulturno istorijskih spomenika iz tog razdoblja. Smještena je na visokoj litici, iznad kanjona Sane i s tog mjesta pruža se prekrasan pogled na čitavu dolinu rijeke kao i na obližnju planinu Mulež koja dominira krajolikom. Iako je uvrštena u spomenike od posebnog značaja za državu, stara tvrđava je danas prepuštena zubu vremena i propadanju i tek ponekad je posjete zaljubljenici u starine, sportski rekreativci ili planinari.

Ova istorijska znamenitost nikada nije bila predmet ozbiljnih arheoloških proučavanja, pa se i ne zna pouzdano tačno kada je u stvari sagrađena, ali se pominje u istorijskim dokumentima i putopisima. Tvrđava je imala funkciju obezbjeđivanja puta koji je prolazio duž kanjona Sane i ima oblik ravnokrakog trougla s jakom kulom kružnog oblika čija visina iznosi oko petnaestak metara. Prema mišljenju istoričara, tvrđava Kamičak je bila neraskidiva cjelina sa srednjovjekovnim gradom Ključem, koji je udaljen dvadesetak kilometara. U istorijskim dokumentima pominje se kao selo u župi Banjica, koja je tokom 12. i 13. vijeka bila u posjedu bosanskih velikaša iz porodice Hrvatinić. Ime župe potiče od desne pritoke Sane koja se u nju ulijeva kod sela Ljubinje, a u njenoj dolini je postojalo i selo Banjica. U 14. vijeku čitava župa je prešla u ruke ugarskog kralja, pošto je 1363. godine, njen tadašnji vladar, Vlatko Vukoslavić, mijenjao grad Ključ, sa svim pripadajućim selima, za slavonski grad Bršljanovac. Vlast ugarske države potrajala je sve do 1382. godine, kada je vojvoda Hrvoje, poslije smrti ugarskog kralja Lajoša, preduzeo vojne akcije kako bi povratio porodične posjede, u čemu je uspio, pa se Ključ i Kamičak navode u povelji bosanskog kralja Stjepana Tomaša iz 1446. godine.

Tvrđava Kamičak se pominje i neposredno pred konačni pad pod tursku vlast 1495. godine, a za vrijeme vlasti Osmanlija bila je u sastavu Kamengradske i Ključke kapetanije. U svome putopisu iz 1530. godine pominje je Benedikt Kuripešić, koji je bio član austrijske delegacije koja je putovala iz Beča u Istanbul. On navodi kako je tvrđavu činila posada od oko pedeset vojnika i da je njome upravljao dizdar. Širenjem Osmanskog Carstva na prostore Hrvatske i Ugarske, ovdašnja utvrđenja, pa tako i Kamičak, gube svoj geostrateški značaj, a poslednji zapis o tvrđavi potiče iz 1824., a pretpostavlja se kako je napuštena 1833. godine. Danas još samo stražar kula ponosito stoji i svjedoči o prohujalim burnim vremenima, a poneki hrabriji posjetilac usudi se i popeti na njen vrh. Za ovakve stare gradove oduvijek se vežu mitovi i legende, pa tako postoji priča o tajnom tunelu koji vodi sve do podnožja kanjona i rijeke Sane. Ovaj tajni prolaz, kako kaže narodna predaja, koristio je braniocima grada kako bi se opskrbili vodom, ali on ni do danas nije pronađen. Legenda o Kamičku kaže kako je on u stvari izgrađen na sasvim drugom mjestu, gdje su se okupljale vile i vilenjaci. Vile su bile time nezadovoljne, pa su ga iz ljutnje prenijele na lokalitet gdje se i sada nalazi. Zlatan ČEKIĆ