Piše: H. Muratović

Juče je konačno donesena Odluka o dodjeljivanju kandidatskog stastusa BiH za članstvo u Evropskoj uniji. Uz Kosovo, BiH je bila jedina država na Zapadnom Balkanu koja nije imala ovaj status. Analizirati sada zašto smo ovaj status dobili 17 godina kasnije od Makedonije, bespredmetno je, jer ga ni sada nismo dobili po osnovu ispunjenja zadanih kriterija, već zbog radikalno promijenjenih geopolitičkih odnosa u svijetu, prvenstveno zbog agresije Rusije na Ukrajinu i prijetnje da će se sličan scenario prenijeti i na Zapadni Balkan, prvenstveno na BiH. Dakle, učinak naših političara bio je minoran u donošenju ove Odluke. Donošenjem ove Odluke Zapad je htio pokazati da je BiH prostor njihovog političkog uticaja. Koliki će biti ekonomski učinak, prvenstveno će zavisiti od nas, odnosno zavisiće koliko ćemo biti spremni, efikasni i odgovorni u pravovremenoj izradi investiciono-razvojnih projekata u domenu infrastrukture i privrede. Jer, ako budemo „uspješni“ kao i kod dosadašnjeg povlačenja sredstava iz Predpridstupnih fondova Unije, onda ne treba puno očekivati od dobijenog kandidatskog statusa.

Dobivanje dandidatskog statusa trebalo bi doprinijeti promjeni političke, pravne i ekonomske situacije u BiH. Vrednujući dosadašnji angažman i učinke aktuelnih vlasti u BiH, bojim se da nećemo značajnije promijeniti ni političku, ni pravnu, ni ekonomsku situaciju u odnosu na prethodni period. Izvjesno je da će građani imati koristi od ukidanja rominga i da će studenti dobiti status kao i oni u drugim evropskim zemljama.

Politička situacija biće relativno mirna dok se ne formira vlast, podijele funkcije, poklope javna preduzeća i javne institucije i usvoje budžeti po mjeri vlastodržaca. Nakon toga akteri na vlasti nastaviće uobičajenu retoriku: Osmorka će fokus imati na formalnim građanskim atributima, HDZ na neophodnosti izmjene Izbornog zakona po njihovoj mjeri, SNSD na otcjepljenju, ako im se ne dopusti da realizuju projekte koji su od interesa i druge države (Srbije), a koji se odnose na hidrocentralu Buk Bijela, aerodrom Trebinje i gasifikaciju, te mogućnosti davanja pod kolateral (hipoteku) državne imovine za inostrane kredite, jer u idućoj godini entitet RS treba vratiti obaveze koje dospijevaju u iznosu od oko 1,2 milijarde). Bojim se da će u takvoj situaciji fokus sva tri aktera biti u „napadu i odbrani“ svojih stavova (interesa), umjesto suštinske promjene za dobrobit građana ove Zemlje. Za očekivati je da će i dalje biti opsjednutost domaćih političara osjećajem moći, budući da oni ne shvataju da moraju biti servis građana, a ne feudalci kojima je sve dopušteno (S. Alić). Da se to ne bi dogodilo, neophodan je organizovan, kontinuiran i beskompromisan angažman građana ove Zemlje, primjenjujući, ako treba, i Lenjinov tip revolucije. Jer, teška bolest koja je zahvatila domaće političke feudalce, opsjednute bezgraničnim osjećajem moći, može se eliminisati samo radikalnim mjerama onih na čijoj grbači odlično žive.

Stanje u domenu prava ostaće nepromijenjeno ako se budu pitali domaći politički akteri. Jer, u suštini, ovdašnjim vladarima ne odgovaraju evropski standardi. Stoga se nisu ni trudili da BiH dobije status kandidata, s obzirom da većina njih samo priča o primjeni pravnih normi, ali ne i pravnih normi koje bi i njih sankcionisale. Dakle, opravdana je bojaznost da će ključni cilj vladara i dalje biti očuvanje vlastitih pozicijja i intresa i stvaranje privida da se nešto mijenja. Suštinski, novi feudalci će promijeniti svoje ponašanje samo pod žestokim pritiskom vlastitog naroda, koji mora shvatiti da mu slobodu i prosperitet neće donijeti niko sa strane, osim njega samog.

Budući da sam po vokaciji ekonomista, a da je prosperitetna ekonomija zemlje uslov svih uslova, navešću pet specijalizovanih komponenti koje IPA fond sadrži u okviru procesa stabilizacije i pridruživanja:

  • pomoć u procesu tranzicije i izgradnje institucija, s ciljem ispunjavanja kriterija približavanja Evropskoj uniji i jačanja administrativnih i pravosudnih kapaciteta;
  • pomoć za regionalnu i prekograničnu saradnju;
  • pomoć za regionalni razvoj;
  • pomoć za razvoj ljudskih resursa;
  • pomoć za razvoj sela i poljoprivrede.

Budući da je svih pet komponenti koje IPA fond sadrži važno za BiH, a da zemljama sa kandidatskim statusom na raspolaganju stoji 14,5 milijardi eura za period do 2027. godine, da bi povukli ova sredstva, moramo uraditi investicione projekte (za svaku komponentu) po predviđenoj metodologiji, na način da oni mogu udovoljiti kriterijima eksterne evaluacije. Dakle, zadatak je na nama da kvalitetno uradimo projekte i povučemo sredstva iz ovoga Fonda.

S obzirom da smo iz Predpristupnih fondova Evropske unije povukli oko 50% raspoloživih sredstava (za prve dvije komponente), jer nismo uradili kvalitetne projekte i programe, to se ne bi smjelo ponoviti i ovaj put. Jednostavno, u nedostatku domaće akumulacije za brži privredni rast i zaposlenost, fokus vlasti, institucija, poslovne i akademske zajednice mora biti:

  1. određivanje prioriteta koji bi se finansirali iz IPA fonda sa nivoa općina, kantona i entiteta;
  2. formiranje ekspertnih timova za izradu projekata na nivou općina, kantona i entiteta;

2.1.  s obzirom da će se na nivou općina finansirati projekti manje predračunske vrijednosti

i manje složenosti, njih mogu uraditi stručne službe općine uz pomoć specijalista za

pojedina područja;

2.2. projekti sa kontonalnog, a posebno sa entitetskog nivoa, zasigurno će biti projekti veće

predračunske vrijednosti i veće složenosti (i kompleksnosti). Stoga njih moraju raditi

ekipe ljudi interdisciplinarnog karaktera. U tom cilju potrebno je angažovati ministre

(ministarstva) različitih nivoa javno-pravnih kolektiviteta, profesore sa univerziteta i

akademija, ljude iz poslovnih zajednica i, po potrebi, eksperte iz inostranstva.;

  1. nakon izrade, poželjno bi bilo da evasluaciju projekta izvrši odgovarajuća evaluacijska kuća i da uz Zahtjev, osim projekta, bude i ocjena evaluacijske kuće.

S obzirom da sam bio mentor pri izradi i odbrani doktorske disertacije (odbranjene u septembru) iz domena predmetne problematike, voljan sam se staviti na raspolaganje bilo kom nivou vlasti da se urade projekti iz pet navedenih komponenti IPA fondova. Isto očekujem od razvojnih agencija, kolega-univerzitetskih profesora i članova akademija i mase različitih savjetnika premijera (množina) i članova Predsjedništva BiH.

S tim u vezi, zaključujem:

  • uključivanjem u obradu kvalitetnih razvojnih projekata i povlačenjem sredstava iz evropskih fondova, intelektualci će dokazati da su propagandisti dobrobiti naroda, a ne plaćeni poslušnici feudalne vlasti;
  • moramo se riješiti zabluda da će neko drugi riješiti naše probleme umjesto nas, a pri tome ljenčariti u položajnoj hladovini;
  • nerad i nesposobnost ne smijemo više pokrivati pričom o borbi za naciju i vjeru;
  • budući da određeni intelektualci svoju stručnost eksponiraju različitim položajima, javno ih treba pozvati da se sučele sa nama koji nismo sluge bilo koje stranačke politike i to na navedenim, konkretnim projektima;
  • najznačajnija integrativna ideja kod nas moraju biti kvalitetno urađeni razvojni projekti za privlačenje inostranog kapitala, a ne projekti koji se finansiraju iz javnih prihoda, bez javno utvrđenih prioriteta, iz sredstava ostvarenih oporezivanjem bosanske sirotinje i ovo malo krhke privrede, a da se pri tome ne poštuju, ni vrednuju objektivno nužni prioriteti, već oni projekti u koje su uvezani interesno povezane „patriote“. (*)