Rifat Dolić

Dragi prijatelji,

Izborna kampanja počinje za nekih dvadesetak dana, a predizborne priče i razgovori odavno okupiraju našu svakodnevicu.

Moram priznati da sam jako iznenađen sa koliko interesa ozbiljni ljudi u Kladuši i šire očekuju da čuju kakvi su planovi DNZ-a i sa kakvim prioritetima DNZ BiH ide pred birače u kampanji za predstojeće izbore.

Naravno, ljudima prvo objasnim da je ranije DNZ BiH vodila svoje izborne kampanje kao ozbiljan politički faktor u USK-u, Federaciji, pa čak i na nivou države i logično je da smo nudili ozbiljne državne projekte i reforme.

Današnja pozicija i politički uticaj DNZ BiH – Krajiške stranke, značajno je i nažalost reduciran i ne bi bilo racionalno govoriti o nekim državnim projektima i reformama, ali to ne znači da nemamo i da ne trebamo iznijeti svoje prijedloge i stavove o važnim pitanjima za državu BiH i život njenih ljudi.

DNZ BiH ima otvorene ambicije da se na ovim izborima vrati u parlamentarne klupe u Skupštini USK-a i u Parlamentu Federacije BiH i smatramo da je u ovome momentu ČOVJEK ono o čemu je danas najpotrebnije povesti računa, jer bez čovjeka jednostavno ništa nije moguće i ništa nema svoju svrhu.

U ovoj državi, bukvalno je sve devalvirano i srozano, ali ništa više nije srozano, devalvirano  i poniženo kao ČOVJEK.

DNZ BiH želi dati svoj skromni doprinos oporavku ČOVJEKA u Krajini i BiH, jer je to uslov za bilo kakav napredak i bilo kakvo približavanje Evropi.

U tom smislu će biti intoniran i program DNZ BiH – Krajiške stranke koja, zajedno sa svojim koalicionim parnerima, DNS i NS „Radom za boljitak“ i u sklopu KOALICIJE ZA ČOVJEKA na izbore izlazi sa svojim Izbornim programom „DESET NAŠIH PRIORITETA“.

Ljudi sve više izbjegavaju imenovanje krivaca za ovakvo stanje

Neki dan sam pozvan u društvo u kojem su petorica poduzetnika i poznatih ljudi u Kladuši imali svoju „tribinu“, bistrili politiku i hvatali Bosni za kraj.

Moram reći da sam jako puno profitirao od onoga što sam čuo, ali očito našem čovjeku je potreban „doping“ da bolje vidi i čuje o stvarima koje ga se tiču.

Nije mi u ovoj raspravi bilo ugodno nositi epitet političara i nisam ni pokušavao braniti politiku i političare, već sam pokušavao dobiti mišljenja i prijedloge, kako promijeniti današnju politiku i političare, kako bi oni bili graditelji ambijenta za napredak zajednice, a ne paraziti koji su sve stavili u funkciju svoga interesa i interesa politike kojoj pripadaju.

Bilo je zadovoljstvo slušati kako politički neistomišljenici gotovo identično govore o svojim poduzetničkim problemima i načinu njihovog rješavanja, ali su očito ograničeni u tome što ne smatraju da i oni trebaju aktivno učestvovati u traženju rješenja, a ne čekati da to neko drugi i u njihovo ime riješi.

Jako je interesantno da i ova populacija ljudi nije spremna čak ni diskretno, ni pod „dopingom“, reći ko je odgovoran za ovakvo stanje i nije spremna javno reći ko može pokrenuti stvari sa mrtve tačke.

Nemam racionalan odgovor zašto je to tako.

Jedan poduzetnik koji ne pripada političkoj podršci DNZ BiH me je iznenadio svojom konstatacijom „Ljudi, vi znate da ja nisam bio politički istomišljenik sa strankom DNZ, ali mislim da nikada više Kladuša neće imati bolji ambijent za biznis i život kao što je to bilo u vrijeme dok su u Općini bili Ado i DNZ. Ljudi su se bili izmirili i normalno komunicirali i svi najbolje govorili o svojoj Općini. Sada, nema više tog ambijenta i ja skoro pa nemam šta dobro reći o svojoj Općini…“.

Ljudi iz raznih pobuda traže da se kaže šta je DNZ BiH ostavila Kladuši, nakon odlaska sa vlasti 2012. godine

Jedan od prisutnih je insistirao na tome da ja javno kažem šta je to DNZ ostavila Kladuši, nakon odlaska sa vlasti 2012. godine.

Koliko god bilo očekivano od ovog sagovornika, malo sam zatečen sljepilom kod ljudi, koje umjesto razuma, preuzme prezir i politička mržnja prema onima koji drugačije misle.

Slično pitanje mi je u vidu komentara, nedavno na ovoj Stranici postavio i jedan mlađi momak koji se prije šest godina nastanio u Americi i koji iz Amerike priča priče kako u Kladuši teče med i mlijeko, a malo prije toga kaže kako je morao otići iz Kladuše.

Osjećam potrebu da javno odgovorim na ovo pitanje, a da bi ljudi bolje razumjeli šta je DNZ ostavila Kladuši 2012. godine trebaju znati šta su to Kladuša i Kladuščani dobili od 2012. godine i od odlaska DNZ BiH, dakle za punih 10 godina vlasti „Dinastije“ u Kladuši.

Moji sagovornici, poduzetnik i američki migrant, nisu se mogli sjetiti ništa drugog i pametnijeg osim Kladuškog ljeta i Kladuške zime.

Naravno, uz to su išle i folklorne priče o „svezanim rukama“, „protivnicima razvoja“, „opstrukcijama Sarajeva“, „izdajnicima u vlastitim redovima“, „osvetama SDA“, „sebičnim privatnicima“ i dr.

Nije ovo prošlo bez polemike, ali i dalje je ostao utisak da ljudi jednostavno neće da pogledaju istini i činjenicama u oči.

Neka čitatelji i građani donesu sud o tome šta je DNZ ostavila Kladuši 2012. godine i šta je to u odnosu na 10 godina vlasti kladuške „Dinastije“.

Objektivno, trebalo bi više prostora da se navede i obrazloži bar ono važnije što je DNZ ostavila Kladuši nakon odlaska sa vlasti 2012. godine, a neka čitatelji sami procijene koliko to vrijedi u odnosu na ono što danas imamo u našoj Općini.

Naravno, ne želim ući u zamku, pa reći da nije trebalo i da nije moglo više i bolje, ali ambijent, razne, prije svega, političke okolnosti, kadrovska oskrnavljenost, pa i naše, nedovoljno iskustvo učinili su svoje.

Ako malo izbalansiram stvari i pozovem u pomoć činjenice, onda je DNZ BiH 2012. godine, nakon odlaska sa vlasti Kladuši ostavila:

  1. Otvorenu Veliku Kladušu u koju su gosti i musafiri, bilo privatni, poslovni, politički ili turistički, rado dolazili i odlazili sa lijepim utiscima, sklopljenim poslovima i sa velikim respektom prema vlastima i građanima Velike Kladuše.
  2. Ostavili smo Veliku Kladušu u kojoj su odnosi među građanima, unatoč tragičnim sukobima u bližoj prošlosti, bili za primjer u državi i koja je smogla snage za zajedničku gradnju suživota i napretka uz puno uvažavanje drugih i drugačijih.
  3. Ostavili smo Veliku Kladušu koja je sa respektom i uvažavanjem gradila međusobne odnose sa susjednim općinama u USK-u i sa višim nivoima vlasti u Federaciji i na nivou Države BiH. Danas na obilježavanje Dana Općine iz susjednih općina i viših nivoa vlasti ne prisustvuje ni portir. Izolacija je blag termin za odnos susjeda i viših Organa Vlasti u BiH prema Velikoj Klsduši.
  4. Ostavili smo Veliku Kladušu sa indexom razvijenosti 80,7 u odnosu na prosjek Federacije i na 46. mjestu, od 79 općina u Federaciji BiH (2020. godine indeks razvijenosti 65 i na 60. mjestu, od 79 općina u Federaciji).
  5. Ostavili smo Veliku Kladušu koja je bila ubjedljivo na prvom mjestu u BiH po pokrivenosti domaćinstava sa kvalitetnim vodosnabdjevanjem, a od 1998. do 2012. godine broj priključaka na gradski vodovod je više nego utrostručen.
  6. Ostavili smo Vodovod u Velikoj Kladuši sa projektima ugradnje turbina za proizvodnju struje u cijevi iz potisnih rezervoara, što je vrh u vodosnabdjevanju u svijetu.
  7. Ostavili smo preko 300 km izgrađenih i asvaltiranih puteva, što je u prosjeku 25 km godišnje, a u posljednjih 10 godina to je ukupno oko 30 km.
  8. Ostavili smo, u fazi raspisivanja tendera, generacijski projekt Kanalizacije i prečišćavanja otpadnih i oborinskih voda za grad Velika Kladuša, koji u posljednjih 10 godina nije pomaknut ni za jedan milimetar.
  9. Ostavili smo izgradnju Doma kulture sa stepenom izgrađenosti oko 50%, a i 10 godina nakon toga, Velika Kladuša je i dalje bez Doma kulture.
  10. Ostavili smo pristojno uređenu i dobro organiziranu Državnu upravu u Općini, tako da u posljednjih 10 godina zgrada Općine nije ni okrečena.
  11. Ostavili smo Općinu koja je više puta po odnosu prema mladima proglašavana za prvu u BiH.
  12. Ostavili smo Općinu koja je dugo nosila epitet najčistije Općine u Federaciji, a danas se čistoća Općine podrazumjeva za prostor 200 metara od zgrade Općine.
  13. Ostavili smo Općinu u kojoj je vlast imala partnerski odnos prema građanima u rješavanju svih pitanja od interesa za Općinu i građane. Kakav je taj odnos danas dovoljno je reći da Općina često nema razumijevanja za podršku projektima građana koje oni sami finansiraju, a od Općine traže samo dozvole za rad i načelnu podršku.
  14. Ostavili smo Općinu u kojoj je Općinska vlast imala puno razumijevanje za sport i kulturu, a sportiste u kulturne radnike smatrala ambasadorima Velike Kladuše. Primjer agonije NK „Krajišnik“ najbolji je primjer današnjeg odnosa Općine prema sportu u Velikoj Kladuši.
  15. Na posljetku, ostavili smo Veliku Kladušu u kojoj je vlast izgradila korektne i partnerske odnose sa Islamskom vjerskom zajednicom i sa drugim vjerskim zajednicama, uz međusobni respekt i uvažavanje.

Ostavljam pravo i mogućnost čitateljima ovog posta i građanima da ocijene, da li je ovo što sam naveo utemeljeno na istini i činjenicama i da ocijene i uporede trenutno stanje i stanje u posljednjih 10 godina aktuelne vlasti sa stanjem 2012. godine i prije toga.

Naravno, dozvoljavam i nešto subjektivizma u ocjeni stanja, ali to nije rezultat bilo kakve tendencioznosti, već rezultat mjerenja stvari iz različitih uglova promatranja.

Ovo nije integralan tekst o minulom radu DNZ BiH u vrijeme obnašanja vlasti u Velikoj Kladuši 1998. – 2012. godine i svakako tu nedostaje još puno stvari koje nisu navedene i naravno ima tu stvari koje nisu urađene ili koje nisu dovedene do kraja.

Ovo je samo dio odgovora onima koji ocjene o tome šta je DNZ BiH uradila u ovom periodu daju paušalno, bez činjenica i bez analitičkih poređenja.

Htjeli ili ne, najbolji sud o tome uvijek daju činjenice i sami građani, a sud činjenica i građana za mene je uvijek bio prihvatljiv.

Lijepi pozdravi, uz želje za svako dobro. (Preuzeto sa Posta Rifata Dolića)