BIHAĆ – U rano peto augustovsko jutro prije 28 godina nakon 1.201 dan opsade, deblokiran je Bihaćki okrug. Dan poslije upriličen je sada već historijski susret ratnih vojskovođa  Hrvatske vojske i 5. Korpusa Armije Bosne i Hercegovine, nakon čega su se povukli na državnu granicu, a potom oslobodile znatan dio bosanskohercegovačkoga teritorija od paravojske tadašnje samozvane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, odnosno snaga Fikreta Abdića. Borba toga 5. augustovskoga dana u svim vojnim analima ostat će zabilježena kao dan kad je u bihaćki okrug  stigla sloboda.

Žestok prodor pripadnika 5. Korpusa Armije BiH

Četvrtoga na peti augusta, 1995. godine, u tri sata ujutro, pripadnici 5. Korpusa krenuli su u proboj obruča na dijelu hrvatske teritorije, na kojem su se stacionirale jake snage srpskoga agresora, odakle je svakodnevno granatirano stanovništvo Okruga Bihać.  Bio je to žestok prodor pripadnika 5. Korpusa Armije BiH s bosanske strane koji će u naredna dva dana osloboditi okupirana rubna hrvatska sela. Toga 5. augusta u jutarnjim satima u Grabovcu, na cesti Rakovica – Plitvička jezera, spojili su se s Hrvatskom vojskom. Dobro se toga sjeća Esad Bašagić, aktualni ministar za pitanja boraca i RVI-a, a u to vrijeme komandant 3. bataljona 503. brdske brigade koji je sa svojim suborcima izvodio teška borbena dejstva protiv trostrukog agresora, pripadnika tzv. VRS, paravojnih formacija Fikreta Abdića i Vojske tzv. SAO Krajine.

-To su bili sudbonosni trenuci za Unsko-sanski kanton, tadašnji bihaćki Okrug i nadljudskim naporima mi smo uspjeli spriječiti spajanje te dvije vojske koje bi kasnije sigurno otežale borbena dejstva u Republici Hrvatskoj. Mislim da jednom sinhroniziranom akcijom koja se desila od strane HV-a, nazvana kodnim nazivom „Oluja“, uz herojstvo Petoga korpusa, uspjeli smo obraniti ove prostore, donijeti slobodu i na to sam posebno ponosan, kaže Esad Bašagić, ratni starješina 503. Slavne brigade Armije Bosne i Hercegovine. 

Imajući u vidu da smo 1.201 dan bili u potpunom okruženju, stalno napadani, iznemogli i gladni, pod nepravedno uvedenim embargom na naoružavanje, Bašagić dodaje kako se nadljudskim naporima u Krajini dogodilo čudo bosanskoga otpora.  

-Mi smo nadljudskim naporima uz jednu perfektnu organizaciju predvođeni brilijantnim komandantom generalom Atifom Dudakovićem, uz učešće svih brigada dali nemjerljiv doprinos u biološkom opstanku nas Bošnjaka, naše domovine i današnjeg Unsko-sanskog kantona kojega smo oslobodili u našoj perfektnoj vojnoj akciji „Sana ’95.“, dodaje Bašagić.

Nismo bili ni svjesni šta se dešava    

Svoj doprinos deblokadi tadašnjeg bihaćkog okruga dao je i Osman Sulić, nekadašnji pripadnik 502. Viteške brdske brigade koji je i sam učestvovao u vojnim operacijama deblokade Okruga a kasnije prikupljanjem više od pet hiljada ratnih eksponata, godinama u Spomen-sobi majora Adila Bešića i danas brižno čuva uspomene na naš obrambeno-oslobodilački rat.

-To jutro vladalo je još jedno nepovjerenje. Nismo bili ni svjesni šta se dešava, mada smo mi bili sami učesnici svega toga. Ni ja sam nisam bio svjestan. Mi kad smo pronijeli ovdje civilima vijest da je ipak izvršena deblokada, mnogi nisu vjerovali. Bila je jedna doza prevelikog straha u svemu tome. Ako ne uspijemo šta će biti, dali će biti neka nova Žepa, nova Srebrenica, kaže Osman Sulić, bivši pripadnik 502. Viteške brdske brigade Petoga korpusa Armije BiH. Zajedničkih vojnih operacija pripadnika Petoga Korpusa Armije BiH i Hrvatske vojske koje su dovele do deblokade okupiranih područja bihaćkoga okruga, prisjetio se i naš kolega Halid Alijagić, tada novinar PRESS-centra Općine Bihać. Kaže kako je deblokada Okruga bila očekivana jer su znali da će vojnim akcijama ona i uslijediti. Informaciju o deblokadi novinari su saznali u kafiću na Bedemu u kojem su se okupljali sa članovima Komande 5. Korpusa.

Odjednom su iz tog autobusa izašli novinari, kolege raznih agencija

-Bile su radosne vijesti, znali smo mi to navečer, al’ ujutro smo bili tako na kafici na tim stepenicama Kralja Tvrtka i odjednom veliki autobus se zaustavi. Izlazi dama, maskirna odijela i veliko PRESS na njoj. Pita ona gdje sam. Rekoh, jel’ mislite na grad, kaže da, pa u Bihaću, u centru Bihaća ste. Odjednom su iz tog autobusa izašli novinari kolege raznih agencija, rastrčali su se po Bedemu, prisjeća se toga petoga augustovskoga dana novinar Halid Alijagić. Kolega Alijagić kaže kako su, petnaestak dana nakon deblokade i spajanja pripadnika 5. Korpusa Armije BiH i Hrvatske vojske, pokrenute vojne operacije s ciljem oslobađanja okupiranih krajiških gradova kada su novinari imali puno posla, a prije toga su slavili slobodu.

-Nije to bila euforija. Ustvari, to je bila neka tiha radost jer nismo znali, ustvari, šta se desilo. Odjednom ti možeš otići u Zagreb. Razumijete. To je nešto nevjerovatno. Taj osjećaj koji je za obične građane puno značio. Sretneš ga, pitaš ga a on ne shvata. Pa hoćeš ići u inozemstvo, to je sad za nas inozemstvo, kaže on, kuda ću? Sve ovo izdržao, kud ću sad. Čekam da oslobodimo Bosnu pa ćemo onda vidjeti, priča bihaćki novinar Halid Alijagić. Evocirao je tako nakon 28 godina svoja sjećanja na „Oluju“ i deblokadu ovoga dijela BiH bihaćki novinar Halid Alijagić koji je već jedanaest godina u penziji i danas ga rijetko viđamo.

Priča o „Oluji“, priča o Petom korpusu Armije Bosne i Hercegovine i njegovoj ulozi u oslobađanju zapadnoga dijela Bosne i Hercegovine te dijela Republike Hrvatske dok je trajala operacija „Oluja“ zapravo je priča o „Sili nebeskoj“, kojoj je sudbina namijenila da se u tom vremenu vrati gotovo s ivice ponora, uspravi, stvori veliko djelo i uđe u historiju. Samir TULIĆ