U ovo turbolentno vrijeme (Europa se „trese“ zbog agresije na Ukrajinu, BiH se „ljulja“ zbog Izbornog zakona, svijet se priprema za „novo doba“, inflacija postepeno dolazi u „galopirajuće stanje“,…) na USK-u je „živo“. Beha novinari u Bihaću „primaju“ priznanja kako su pomogli vlastima oko utišavanja migrantske situacije, biraju najnovinara, najspikera, naj… U Cazinu, Kladuši, Bužimu,… promovišu knjige,… Dok preživljavamo vrijeme koje može biti označeno kao „kraj jedne epohe europske povijesti“, kako nas podsjeća jedan od vodećih povjesničara modernog doba sa zapadne strane, uvaženi Tvrtko Jakovina, mi „zaronili“ u „kulturu sjećanja“, u pripreme za Dan pobjede!
Između par vrijednih promovisanih knjiga, ova Suadova je tematski i datumski posvećena istinskom strateškom događaju na dan kad je „buknulo“, šesti maj 1950. Njegujući „kulturu sjećanja“, autor romana Suad Okanović (1965) u organizaciji Doma kulture Cazin, event je upriličio i posvetio Danu bune i ili „kulačko zelenaškog“ ispada, ili…
Primječivim riječima moderatora promocije Jusufa Bajrektarevića (1967) u kombinaciji sa nastupima Kulturno umjetničkog društva iz Liskovca, 60-tak prisutnih osoba moglo je uživati slušajući Ahmeta Čovića (1942), sina Ale koji je bio i organizator Bune. U kratkom vremenu Ahmet je pobudio emocije prisutnih, a posebno nekoliko starijih članica KUD-a Liskovac. Svima je promaklo da o ovom Društvu kao vjernom čuvaru tradicije, običaja, adeta,… Cazinske krajine nismo ništa čuli, a vidjeli smo zavidnu uvježbanost numera u kojima je učestvovalo „mlado i staro“! Uvodnu riječ u događaj održao je predsjednik „Preporoda“ Cazin sa inspirativnim riječima koje su nas, bar za trenutak, vratile 72 godine natrag! Sa vremenske distance u trajanju od prosječnog životnog doba današnjeg Krajišnika, skoro pa da je teško zamislivo da vlasti mogu obavezivati čovjeka da daje ono što nema niti može imati.
Roman „Kraljevi leptiri“, 25 cm, 365 str. COBISS.BH-ID 48950022 (Cazin, 2022.) je drugo književno djelo (prvo je roman Omaha, Beograd, 1986.) koje na umjetnički svojstven način obrađuje realni događaj koji je u krajiškoj recentnoj povijesti ostavio trajan trag, traume,… Još se čekaju umjetničke slike, kiparske vizualizacije, spomen obilježja, uvođenje u nastavni proces (lektira,…). Zainteresirani zaljubljenici u pisane riječi već su imali prilike upoznati Suada čitajući prvi roman „Sinovi kestenova“ (Cazin, 2018.) u kojem autor dopadljivo opisuje Husku Miljkovića (1905.-1944.) iz vremena kada je u Krajini bilo teško i opasno živjeti. Suad je prepoznatljiv u svojoj orginalnosti pripovijedanja koristeći vokabular koji lagano „nestaje“! Kao i obično, škrt na riječima, o svom romanu kazao je par desetina rečenica u kojim je, između ostalog, apostrofirao vrijeme-ambijent nastanka romana Omaha i Kraljevih leptirova. U Suadovom romanu sve je faktografija, dok se Dževad Sabljaković (1939) služio fabulama. Sada znamo pravo ime (Arif) orača kojem su dželati sa njive odveli desnog vola da bi se izmirio otkup u mesu! Još se čeka slikar koji će na umjetnički način ovjekovječiti detalj kad Arif sa jarmom na vratu ore njivu, a njegova hanuma drži drveni plug? Ni Suad u svom romanu nije otkrio istinsko ime kurira Kreje, jednog od glavnih junaka Dževadove Omahe! Ko bi danas u Cazinu mogao biti kurir Kreja – djevojka „za sve“?
Teško je nagađati da li je i tko i šta od prisutnih tokom promocije razmišljao o socijalnoj nepravdi? Krajiška osjetljivost na nepravde općenito uz bogobojaznost, merhametluk, …su prepoznatljive osobine našeg „identiteta“. Po tome smo nadaleko poznati (bujrum za svakog dobro namjernika)! U vrijeme promocije „Kraljevih leptira“ situacija je neuporediva sa onom prije 72 godine u smislu općih poboljšanja. Posmatrano iz „druge optike“ komparacije sa okruženjem situacija je sasvim drukčija. U vaktu Bune sirotinja je odvajala za „guzonje“ (Suadom termin) po osnovu brutalnih zakona. Danas, narodni izbaranici i njihovi vazali po osnovu „pravednijih“ zakona nemilosrdno uvećavaju svoje imetke, a u pakrovima i Cazina i Kladuše na dnevnoj bazi gledamo sirotinju, prosijake, nepravde, nejednakosti,…! Nismo li se uljuljkali u svoj komformizam, zaslijepili pohlepama, oguglani na socijalne nepravde? Možda je najvidljivija meteorološka razlika, šestog maja 1950. bila je nesnošljiva vrućina, a istog datuma 2022. kišilo je cijeli dan!
Budimo bolji ljudi sa većim senzibilitetom prema siromašnim, nemoćnim,…!
Sretan Dan pobjede uz preporuku za manje licemjerstva, cinizma,… naročito od onih koji imaju mandate, pa u bilo čemu!
Velika Kladuša, 08.05.2022. ramoh45.07@hotmail.com