BOSANSKI PETROVAC – Biti dobar kosac oduvijek je bila stvar prestiža, a imati dobrog kosca bio je ponos svake kuće, tako da se u kosce išlo pjevajući, a samo najbolji među njima bio je kosidbaša, koji je predvodio kosce. Ipak, današnja savremena tehnologija i strojevi zamijenili su stare, i potisnuli tradicionalne običaje ručne kosidbe trave, kosačka druženja i akcije, te ih pomalo gurnuli u zaborav. Na sreću još uvijek ima ljudi koji ovom zanatu ne daju da izumre i nestane, a jedan od takvih je višestruki šampion u kosidbi, Petrovčanin, Mirko Kecman. Njegova „kosačka” priča počinje unazad devet godina, u Smoljani, kada se organizovala „Prva kosa Grmeča”, a danas nakon 50 takmičenja održanih u svim zemljama bivše Jugoslavije, i oko 25 pobjeda, Kecman kaže da mu je najveći cilj da se tradicija košenja ručnom kosom očuva.Pored ovoga, tradicija košenja sa sobom nosi jedan način života, satkan od entuzijazma, volje i borbe za opstanak krajiškog čovjeka na našim prostorima. Njegujući kosidbu, folklor- u načinu oblačenja, otimanjem običaja od zaborava, čuva se identitet naroda, što daje najupečatljiviju dimenziju i smisao brojnih pehara, diploma i medalja koje je Mirko Kecman u Bosanski Petrovac donio sa takmičenja iz Srbije, Crne Gore, Slovenije, i ostalih zemalja bivše Jugoslavije.Takmičeći se u ovim zemljama, Mirko Kecman je stekao iskustvo, prijatelje i temelj za saradnju, pa je ove godine preuzeo organizaciju u održavanju devete po redu manifestacije „Prva kosa Grmeča”.Dan Kosidbe, na obroncima planine Grmeč, sa bosanskopetrovačke strane, ostat će u sjećanju po prepoznatljivom zvuku kose, ručkom na kosačkom otkosu, šarenilu narodne nošnje, raznovrsnosti programa, susretu i druženju kosaca, mještana i Petrovčana koji su se iselili. Njegujući tako tradiciju svojih pradjedova, prenošene s koljena na koljeno, Općina Bosanski Petrovac je, i ovaj put, finansijski podržala ovu manifestaciju, koja je odavno prevazišla ne samo lokalne, već i državne okvire, te u potpunosti poprimila međunarodni karakter. Mirko Kecman je rođen 7. marta 1972. godine, živi u Bosanskom Petrovcu, sa suprugom i dvoje djece, trenutno radi u Šumskom gazdinstvu „Oštrelj- Drinić”, u Driniću kod Bosanskog Petrovca. Esad Š.