KRNJEUŠA/BOSANSKI PETROVAC – Na rimokatoličkom groblju „Kod križa“ u Krnjeuši kod Bosanskoga Petrovca Molitvenim spomenom prigodno je obilježena 82. godišnjica ubistva krnjeuškoga župnika vlč. Krešimira Barišića i njegovih 278 župljana u augustu 1941. godine. Među njima su tada stradale 72 žene i 49 djece do dvanaest godina starosti. Njegujući kulturu sjećanja na nevino stradale žrtve mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki, za oltarom spomen-obilježja na krnjeuškom groblju u prisustvu nekoliko desetaka vjernika predslavio je misu zadušnicu.
Zapaljena cijela župa, župna crkva i kuća
Od 2015. na groblju u Krnjeuši održavaju se komemoracije stradalom župniku Barišiću i njegovim vjernicima, a 2017. g. – u povodu 125. godišnjice osnutka župe Krnjeuša – na groblju je blagoslovljen molitveni prostor s oltarom i križem na kojem se nalazi spomen-ploča s imenima rodova stradalih u toj župi augusta 1941. Po izbijanju ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici na udaru ustanika našla se i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskoga Petrovca. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. augusta 1941. kad je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću. -Ni krivi ni dužni, cijele obitelji su ovdje pobijene, starci, žene i djeca. Kuće su spaljene, crkva je spaljena pa kasnije srušena. Mi znamo gdje je mjesto crkvi ali njeno zemljište je dodijeljeno nakon rata pedesetih godina nekim drugim ljudima. Oni su nam rekli, mi smo dobili ovu zemlju, mi smo napravili tu kuću gdje je bila crkva. I, mi sad imamo jedino ovo što je još crkveno, jedan kroz jedan. Ni na ovo groblje se nije moglo dolaziti dugo vremena, čak i nakon ovoga rata, al’, hvala Bogu, da sad imamo mogućnost da ovdje komemoriramo molitve za pokojne, što je obveza svih nas kršćana, kako nas poučava naša vjera, istakao je u svojoj propovijedi biskup. -Tada su postradala i mnoga djeca i roditelji s njima, preko 200 župljana u istom mahu kada je započeo ovdje pogrom, odnosno, iskorjenjivanje katolika s ovoga područja početkom kolovoza te 1941. Nakon Drvara i Grahova, taj ustanak se proširio i na ovaj prostor. Oni koji su se tada spasili, nisu bili ovdje blizu raširili su se uglavnom po Hrvatskoj, kaže mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki i dodaje kako su osnutkom svoje udruge sačuvali uspomenu na svoje mjesto u koje se nikako i nitko nije smio ovdje vratiti. -Nitko nije dolazio, nije se naseljavao na svoja imanja. Ostalo je sve ovdje pusto. Bog je ovdje stvorio ovu prekrasnu prirodu za ljude, naglašava biskup Komarica.
Za zločine niko nije odgovarao
-Za ovaj zločin, koliko mi je poznato, nitko nije bio pozivan da bude kažnjen. Barem je poznato da je to bio zločin. Hajmo ispravljati zločin. Kao što je bilo i u ovome ratu, nažalost, imamo slučajeve da su mnogi oni koji su činili zločine nagrađeni a žrtve dodatno kažnjene. Ljudi koji se osjećaju da su pravdoljubivi, da su istinoljubivi, da su miroljubivi, oni se neće umoriti. Oni također sa svoje strane, koliko je moguće uporno upozoravaju na svoje suvremenike da je pravda-pravda a nepravda-nepravda, da je istina-istina, laž-laž, kaže mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki. Na komemoraciju ubijenom župniku don Krešimiru Barišiću i njegovim župljanima, na žalost, nije došao niko od živućih potomaka stradalnika. Prema spoznajama biskupa Komarice i župnika drvarsko-petrovačkoga vlč. Davora Klečine, danas žive u Republici Hrvatskoj, okolini Zagreba, Slavonskoga Broda i Vinkovaca i ondje imaju svoju udrugu. Većinom su to osobe u poznim godinama i ne mogu doći u Krnjeušu. 2001. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj postavili su spomen-ploču ubijenim župljanima Krnjeuše. -Zanimljivo je da na ovo mjesto stradanja, na ovo pusto mjesto mladi vole doći. Često sam dovodio grupe mladih odsvakud, iz Zagreba, iz Bosne i Hercegovine i kad god dođu kažu da osjećaju neku posebnu božju prisutnost. Jednu posebnu milost na ovom mjestu. Zaista, ovo je posebno mjesto jer je to mučeničko mjesto natopljeno krvlju nedužnih mučenika, i kao što sam rekao, mladi vole doći ovdje. Zanimljivo je da su evo proteklih godina mnogi čak po molitvi ovih mučenika dobili neka uslišanja, neke zagovore. Jedan svjedoči da je čak našao posao po zagovoru ovih krnjeuških mučenika. Drugi svjedoči da je čak našao, molio se za curu i da je dobio uslišanje od Boga kroz zagovor krnjeuških mučenika i da je ubrzo našao djevojku, kaže vlč. Davor Klečina, župnik drvarsko-petrovački.
Hodočašće nad hodočašćima
A došli su ovdje mladi, članovi Zajednice nanovo rođenih iz Župe Botinec u Novom Zagrebu koji nerijetko posjećuju Župu Sv. Josip u Drvaru i ove krajeve. Vodili su liturgijsko pjevanje na misnome slavlju. S njima je u Krnjeušu došao i Timon Pavlić. -Mi smo mladi iz „Zajednice nanovo rođenih“ nekako već duže vrijeme povezani sa župnikom ali i s ovim mjestom jer dolazimo već četiri godine. Osjećamo snažnu povezanost. To je urodilo plodom. Imam kumče u Drvaru tako da smo i dalje povezani s ovim mjestom, sa živima ali i s mučenicima. Sjećam se prije dvije godine smo baš došli na obljetnicu stradanja kad je nas četrdesetak iz Zajednice hodočastilo baš put od nekoliko sati i onda smo na kraju imali svečanu misu sa biskupom Franjom i kardinalom Puljićem, kaže Timon Pavlić. Na Molitveni spomen u Krnjeušu došao je i Draško Brnić, hodočasnik iz Župe Vidoši u Livnu. -Od 2015. godine kad je ovdje počela istina izlaziti na vidjelo i kad se počelo pričati o ovome, osamdeset godina je bila šutnja za ovo mjesto. Drago mi je jer sam bio sudionik od te 2015. godine kada smo ovdje ovaj križ podigli sa zemlje. I evo, danas ovdje imamo jedno skromno zdanje što čovjek mora doživjeti. Ovo je za mene hodočašće nad hodočašćima. Poslije toliko godina istina raznih, ipak, nema istine nad ovom istinom. Stradala je najmanje 271 osoba koja je ubijena. Ovo je nešto što čovjek doživi Boga u pravom smislu i bez ikakve mržnje, kaže Draško.
Tomislav Dujmović, hodočasnik iz Bihaća za ovo mjesto stradanja kaže kako su agresori u to vrijeme počinili gnusni zločin. -Svećenik, župnik Župe Krnjeuša don Krešimir Barišić, tri sjemeništarca, dvanaestogodišnji Ivan Skender, sedamnaestogodišnji Jure Tomičić te godinu stariji Ilija Poplašen, i katolički živalj koji je živio na ovim prostorima, je smrtno stradao. Na žalost, prema osobnim saznanjima, oni su defakto spaljeni u tadašnjoj crkvi koja je bila na ovim prostorima. Normalno da kao čovjek osjećam pijetet prema tim osobama i kao znak sjećanja, kad god je misno slavlje na ovim prostorima, dođem, aktivno sudjelujem u svemu ovome i na svoj osobni način izražavam poštovanje svakoj žrtvi koja je ovdje stradala, kaže Dujmović.
Postavljeno 278 križeva s imenima stradalih Hrvata Krnjeuše
Prošle godine na Memorijalnom groblju mira na Bilima pokraj Mostara postavljeno je 278 križeva s imenima i prezimenima stradalih Hrvata Krnjeuše u pokolju iz 1941. Nažalost, ta brojka ubijenih nije konačna. S ubijenim krnjeuškim župnikom pogubljena su i trojica mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje, Ivan Skender, Jure Tomičić i Ilija Poplašen koji su zvjerski mučeni i bačeni u zapaljenu župnu crkvu. Samir TULIĆ