Hobi koji polako izumire, u životu ga još održavaju penzioneri

HAMILTON – Radioamaterizam (engl. hamradio, amateur radio) hobi je unutar tehničke kulture kojim se bavi oko osam miliona ljudi širom svijeta. Jednog od ovih osam miliona (naravno, radi se o procjeni broja) pronašli smo u kanadskom gradu Hamiltonu. On je Rasim Raco Hirkić, najstariji i među prvima radio amater sa prostora USK-a a posebno iz Velike Kladuše. Hirkić je svoju opremu vrijednu desetak hiljada dollara smjestio na jednom brežuljku iznad Hamiltona, a njegov gazda kod kojeg je postavio kontejner i opremu je ugledni građanin ovog grada. Hirkić je u ovoj oblasti i svejtski prvak, u jednoj od takmičarskih kategorija. Pored diplome šampiona, tu je još pedesetak raznih priznanja i nagrada. Sve ove zanimljive podatke i relacije možete spoznati iz ponuđenog video zapisa. Radio operator, koji se još naziva i ham ili radioamater, koristi savremenu radijsku opremu za komunikaciju sa ostalim radioamaterima za javne potrebe, rekreaciju ili vlastito unapređenje. Radioamaterski operatori održavaju bežičnu komunikaciju sa prijateljima, članovima porodice ili pak potpunim strancima, te često pomažu svojim zajednicama u svrhu održavanja komunikacija u kriznim situacijama (nesreće, katastrofe), a usput povećavaju svoje znanje radijske i elektroničke teorije.

Rođenje radioamaterizma, kao i radija općenito, veže se uz različite amaterske eksperimente. Kroz istoriju su radioamateri dali značajan doprinos znanosti, inžinjerstvu, industriji te javnim servisima. Istraživanja koja su poduzeli radioamateri pronašla su nove industrije, stvorili nove ekonomije, unaprijedili nacije, te spašavali živote u nesrećama. Radioamateri koriste različite načine komuniciranje. Najčešći način komuniciranja je glasovni, koristeći frekvencijsku modulaciju (FM) za prijenos glasa visoke kvalitete, te nešto pouzdaniju jednobočnu amplitudnu modulaciju (SSB) u komunikaciji gdje su signali na granici šuma te je širina komunikacijskog prostora ograničina. Radiotelegrafija sa svojim Morseovim kodom i dalje ostaje popularna, uglavnom na frekvencijskim područjima kratkoga vala te za eksperimentiranje sa svojim prednostima u odnosu signal-šum.


Moderna osobna računala su dovela do velike popularnosti digitalnih komunikacija u svijetu radioamaterizma. Radioteleprinter, paket-radio, PSK31, Echolink koji je koristeći VoIP tehnologijom internetom spojio radioamatere sa lokalnim repetitorima širom svijeta. Drugi načini rada kao što su WJST omogućavaju radioamaterima rad kada su signali vrlo tihi. Radioamateri koriste radiostanice kako bi ostvarili kontakte sa ostalim radioamaterima. Neki se uključuju u okrugle stolove na radiovalovima, neki se uključuju u mreže različitih radioamatera sa zajedničkim interesima, a neki sudjeluju u različitim radioamaterskim natjecanjima.
Radioamaterski rad je reguliran pravilima Međunarodne agencije za telekomunikacije (ITU) koja je dio organizacije Ujedinjenih Naroda. Veliki broj frekvencijskih opsega je dodijeljen radioamaterima za nekomercijalno eksperimentiranje oko prostiranja radiovalova i radi tehničkog obrazovanja. Posebna područja su rezervirana za satelitske komunikacije. U svim državama svijeta radioamateri moraju proći ispit na kojem pokazuju ključno znanje i razumijevanje koncepta radioamaterizma, što ih razlikuje od servisa kao što je CB radio (mreža građana) nelicenciranog i ograničenog tipa. Radioamaterska takmičenja (contesting) su takmičenja kod kojih je u određenom razdoblju potrebno ostvariti što više radio-veza sa drugim radioamaterima širom sveta. Najčešće se takmičenja održavaju tokom vikenda, a razlikujemo ih prema domaćem, međunarodnom i svetskom karakteru, vremenski u trajanju od 1 do 2 sata za lokalna do 48 sati za najveća svetska takmičenja, te prema vrsti emisije (fonijom, telegrafijom ili digitalnim vrstama rada).


Radio komunikacije su počele prije stotinjak godina kada je grupa naučnika, koju je predvodio Markoni otkrila da je moguće poslati signale bez vodova. Napredak u to rano doba je bio čest zahvaljujući radio-entizijastima. Od tada, mnoge stvari sa kojima smo danas upoznati, ima svoje korijene u radiju. Amateri imaju QSL kartice koje šalju jedni drugima nakon održane radio veze. Radio amateri su ljudi koje bi mogli nazvati profesionalcima. To su ljudi koji znaju kako spojiti stvari kako treba, znaju kako izgraditi mreže, kako prenijeti informacije sa jednog mjesta na drugo, kada je bilo koji drugi sistem zakazao. To nije amaterizam! Djelatnost radioamatera postoji od 1910. A prva organizovanja u nacionalna udruženja otpočela su u Velikoj Britaniji i Americi prije nešto više od stotinu godina.


Kada je u pitanju radioamaterizam u našoj državi, kako ističu iz ARABiH, prva udruženja su ovdje osnovana 1947. godine. Iste godine osnovan je i Savez radioamatera BiH, koji se prijemom BiH u UN i ITU transformisao u Asocijaciju radioamatera u BiH. Ova asocijacija je primljena u IARU 1993. godine. Prema evidencijama Regulatorne agencije za komunikacije, u BiH trenutno ima oko 4.000 radioamatera i oko 60 radioklubova.
Prije više od 100 godina, prvi put se jedna poruka prenijela putem radio talasa. Pronalazak, otkriće radio prijenosa neki pripisuju Markoniju, a drugi Nikoli Tesli. Prava istina je ta, da je Nikola Tesla pronašao radio prijenos, a Markoni ga prvi komercijalno upotrijebio. Tada se ujedno pojavljuje velika znatiželja i interes za radio, kao komunikacijsko sredstvo. Pojavljuju se i radio amateri. U početku su to znatiželjnici koji se svojim narastanjem počinju organizovati u radio klubove i ostale vidove udruživanja. Prošle 2015. godine Međunarodna radioamaterska organizacija IARU je obilježila 90 godina rada. Ipak, ove 2016. godine slavimo 70 godina organizovanog radio amaterizma u BiH. U toku su akcije za obilježavanje našeg velikog jubileja. Pripremio: Esad ŠABANAGIĆ