Posmatranje je, ja mislim, velika stvar, naročito ako su u posmatrača velike oči kao što je slučaj kod mene.

Da ne duljim nego da širim. Dakle, htio sam reći kako nas ništa ne zanima, kako ništa ne može da nas iznenadi, takne, zabrine… Kako gledamo naprijed samo utoliko ukoliko nešto možemo ugrabiti. Kako živimo lijepo danas, a za sutra ćemo se već nekako snaći! Kako primjećujemo samo ono što nam odgovara i ono što nas se lično tiče!

Možda je to dobro i moderno, moderno da prođe bez nas ne može, jer možemo mnogo toga propustiti, ali moderno nipošto!

Ne čudi me rad i nerad zakonodavne i izvršne nam Vlasti na USK-u, ali i naše lokalne zajednice – Velike Kladuše, i to me ne čudi jer je uobičajeno da tako rade i uče se na greškama. Dakle, učimo na greškama. Te tri riječi čarobna su formula kojom vlastodršci, dakle oni koji su na vlasti (povremeno i privremeno) sebe oslobađaju grijeha.

Može li neko imati nešto protiv tog ljudskog priznanja? Na prvi pogled ne! Na drugi pogled ne! Tek je na treći pogled jasno: LAKO JE UČITI NA GREŠKAMA AKO IH DRUGI (NAPAĆENI NARODI) PLAĆAJU!

Oprostivo je što prekomjerno investiramo jer hoćemo da se što prije razvijemo. Dobro je što nam vrlo često pripada čast da organizujemo razna međunarodna takmičenja, sajmove i ostale kulturne manifestacije, i što to radimo bolje i kavaljerski i od najrazvijenijih zemalja!

U svjetliju budućnost treba gledati dvogledom. Dva puta je svjetlija, ali ni trogled ne bi bio na odmet. Stoga je pogled najpogodnija stvar za bacanje. Može se baciti pogled unazad i pogled unaprijed. Neki odbace svoj pogled na USK pa uzmu tuđi. Kao, korisno je. Stoga ću i ja baciti pogled (bez dvogleda) jer je blizu na ove naše FRAKCIONAŠE. U pojedinim starim i novokomponovanim strankama, na ovim našim kantonalnim prostorima, a i šire, sve su češća razmimoilaženja među članstvom. Do sukoba dolazi iz više razloga. To može biti sukob mišljenja, materijalni sukob, te sukob pravca kretanja, lijevo desno, ili desno lijevo nigdje moje stranke, oj politiko al’ si nakresana, i tako to. Osnovni se povod za sukob mišljenja može svesti pod sljedeće: razlika u shvaćanju drugih naroda i narodnosti, dakako napaćenih. Dok jedni smatraju da je ljepša livada sa raznobojnim cvijećem, drugi misle da je veća ljepota u livadi sa jednobojnim korovom. Na tim livadama krave i ostala stoka su iste, jer one vrše svoj posao, tj. pasu, riču i bleje.

Frakcionaši u redovima iste stranke su veoma upadljivi. Dok jedni sve rade u rukavicama i fraku, drugi su skloniji emocijama, tako da sve govore i rade javno i transparentno, bez uvijanja. Jedni su za tvrdu liniju, pa ih stoga i zovu tvrdolinijašima, drugi su za meku liniju, te ih stoga nazivaju mekolinijašima, treći su za krivu liniju, te ih zato nazivaju krivolinijašima.

Ne samo da se najekstremniji u redovima i safovima jedne stranke bore za priznavanje prava drugih naroda i narodnosti već se javno i glasno odriču i dijela vlastitog naroda, onog koji misli kao oni. To se naročito odnosi na jastrebove i druge ptice grabljivice među kojima ima i kondora! Neki, doduše, pokušavaju i sa mimikrijom. Prerušavaju kobca u slavuja, gavrana u kanarinca, perje se nekako može i sakriti, ali graktanje nikako.

Iza frakcionaša i ovih što nisu frakcionaši uvijek neko stoji. Oni se nikad ne umaraju, ali se zato umara napaćeni narod i narodnosti. Zbog njihovog nepovjerenja (frakcionaša) im se uvodi povjereništvo, da bi došli tobe.

FRAKCIONAŠI NISU PAMETNIJI, POPUŠTAJU ŠTO MORAJU! Esad Š.