Piše: H. Muratović
Opravdani prijedlozi da se suspenduju akcize na goriva i smanji stopa PDV na osnovne životne namirnice, koje je usvojio Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, naišao je na opšte odobravanja građana BiH. Za očekivati je da će Zakon o suspenziji akciza i smanjenjenju PDV-a prihvatiti i Dom naroda. Međutim, vladajuća oligarhija već je „našla“ razlog da se primjena ovoga Zakon odgodi tačno do pred izbore. Dakle, do izbora (oktobra mjeseca) puniće se budžeti svih javno-pravnih kolektiviteta od nivoa općina do nivoa Države preko visokih poreskih nameta na račun bosanske sirotinje, a onda će etnonacionalne stranke narodu, kao predizborni poklon, ponuditi primjenu ovoga Zakona.
Opravdanost namjernog kašnjenja početka primjene ovoga Zakona obrazložila je Uprava za indirektno oporezivanje BiH, odnosno njen načelnik odjeljenja za komunikacije (Ratko Kovačević), tvrdeći da im je to ozbiljna reforma (?) koja se ne može desiti preko noći, već da za to treba minimalno šest mjeseci. Nećete vjerovati, ali ovaj komunikolog pod reformom podrazumijeva da prijedlog Zakona mora biti „u potpunosti jasan i precizan“, odnosno koji su to proizvodi koji će biti oporezovani nižom stopom PDV-a (5%), a koji su to proizvodi koji se smatraju luksuznim i koji treba da se oporezuju stopom od 22%, te da li će se svi ostali proizvodi oporezivati po stopi od 17%. Nisam znao da navođenje lijekova, brašna, kruha, mlijeka i mlječnih proizvoda, jestivih ulja, jestive masnoće životinjskog i biljnog porijekla, soli, šećera i homogenizovane dječije hrane, kao osnovnih životnih namirnica, zatim visokokvalitetnih vina i alkoholnih pića, visokokvalitetnih cigareta i cigarilosa, luksuznih parfema, odjeće i obuće od krzna, nakita i srodnih proizvoda, satova, vrhunskih električnih ili optičkih aparata, luksuznih vozila, umjetničkih djela i oružja, kao luksuznih proizvoda, predstavlja ozbiljnu reformu. Nadalje, ovaj komunikolog svoju tvrdnju pojačava izjavom o potrebi da se mora mijenjati softver zbog ukidanja jedinstvene stope PDV-a, odnosno da se mora izvršiti promjena i nadogradnja njihovih softverskih rješenja, a za to treba novac. Nadalje, tvrdi da UIO BiH nema novca jer nije usvojen budžet, ali javnost mora znati da novac ne bi bio problem za kupovinu zgrade od 100 miliona u Banja Luci, vlasništvo Dodikovog kuma!? Za to, naime, nije potrebna nikakva nadogradnja, već samo odluka nadležnog organa. Toliko o uvjerljivosti „argumenata“ Kovačevića i njegovoj tvrdnji da je za nadogradnju softverskog rješenja, kako u maloptrodaji, tako i u knjigovodstvu, potrebno minimalno šest mjeseci.
S obzirom da je ovakvo „objašnjenje“ dotičnog komunikologa ne samo prozirno, već i drsko, postavlja se ključno pitanje: ko mu je i zbog čega šapnuo da u javnost istupi sa navedenim „argumentima“ kojima je najvažniji cilj kupovina vremena, odnosno odlaganje primjene navedenog Zakona. To mogu biti samo poglavice vladajućih stranaka i/ili vrh Uprave za indirektno oporezivanje, budući da se ona često puta postavlja iznad Države, što nije ni čudno, budući da je direktor UIO BiH, Džakula, ključni Čovićev finansijski igrač. Da javni istup gospodina Kovačevića o minimumu šest mjeseci za primjenu ovoga Zakona predstavlja vrijeđanje zdravog razuma, potvrđuje i činjenica da je za uvođenje i primjenu dodatnih akciza na goriva bilo dovoljno desetak dana. Ovu činjenicu Kovačević namjerno prešućuje.
Na osnovu naprijed navedenog, javnosti mora biti jasno da aktuelna vlast:
* namjerno odlaže primenu navedenog Zakona,
* da smišljeno navodi minimalno šest mjeseci, praktično za tehničke radnje, koje se mogu završiti za mjesec dana,
* da do izbora, na teret sirotinje, napuni budžete kojima će finansirati izbornu kampanju, vršiti polaganje raznih kamena temeljaca, dati jednokratnu milostinju sirotinju, pojačati „patriotizam“ svoje nacije,
* neće dati baš nikakva objašnjenja u šta je utrošeno 13 milijardi prikupljeno putem akciza i putarina, ali da će krenuti ubrzani razvoj ako oni i dalje ostanu na vlasti,
* na najznačajnije funkcije „lideri“ će i dalje postavljati drugorazredne, poslušne igrače, koji, kao na primjer, direktor Robnih rezervi Federacije, ne zna koji su ključni zadaci ovih Rezervi, tvrdeći da one ne smiju biti konkurent privatnim kompanijama u pogledu uticaja na tržišne cijene,
* najznačajniji predstavnici vlasti na ime otpremnine odlaska u penziju (Izetbegović, Čović, Špirić i još drugih pet „patriota“), uzeli su po 30.000 KM i već sutradan aktivirali svoj poslanički mandat, koji im mjesečno donosi pet do sedam hiljada maraka.
Na kraju, samo jedno pitanje običnim ljudima, koji ne mogu sastaviti kraj sa krajem: zar još nešto treba da bi shvatili da vam ovi „patrioti“ prodaju maglu u rinfuzi i da će vas lagati istim intenzitetom, koristeći iste fraze, i u narednom periodu. E, pa, ljudi, treba li vam još nešto reći?! (*)