Poštovani gospodine Hirkiću,

Prvo ti se zahvaljujem što si od početka bio za organizovanje navedenog Simpozija, pomogao mi u njegovoj pripremi u mjeri u kojoj sam tražio i što si bio aktivni panelista. Međutim, neke stvari koje si naveo u svom tekstu u „ReprezenT-u“, jednostavno ne stoje i/ili ti nisu u cjelosti poznate.

Prvo, sam naziv Simpozija („Razvojni aspekti BiH“) ima višedimenzionalni karakter, s obzirom da i sam razvoj u sebi sadrži više komponenti, koje se moraju sinhronizovano odvijati da bi razvoj bio uspješan.

 

Drugo, prije koncipiranja panela prethodno sam više puta razgovarao baš sa svakim potencijalnim učesnikom. U startu za učešće pristalo je njih 36. U međuvremenu neki su odustali iz nerazumljivih razloga u koje ne želim ulaziti. Na kraju, definitivno učešće prihvatilo je njih 28. Dan uoči početka Simpozija, iako su plakate već bile distribuirane, odustali su: akademik F. Muhić, akademik Dž. Jahić, dr. O. Softić, akademik I. Kajan, akademik M. Akšamija (javio mi je razlog koji je opravdan), prof. dr. R. Đogić (operacija slijepog crijeva), dr. M. Halkić (rekao poslati zamjenu iz Ministarstva zdravstva i socijalne zaštite iz Vlade USK-a, obećanje nije ispunio), prof. dr. N. Bašić (kao zamjenu poslao doc. dr. Ajnu Jodanović), A. Mahić. Iako su bili prisutni prvi dan Simpoziju se nisu odazvali (sutradan) privrednici A. Mulić (NP „Una“) i Amir Makić („Vrganj“). Dakle, na ova izostajanja nisam mogao uticati, niti ih predvidjeti jer su se desila u zadnji dan.

Treće, nije korektno da potenciraš kašnjenje početka od 20 minuta. Razlog je čekanje na dolazak akademkinju Vere Bukić-Kržišnik.

Četvrto, obraćanje predsjednika Senata BANU-a, gospodina Cerića, bilo je stoga jer je u posljednji čas on morao prezentirati tekst predsjednika BANU-a (Akšamije), koji je opravdano morao izostati.

Peto, Vaša packa da je akademik Cerić trebao da pozove vlast da pomete one koji se bave diskrtiminacijom, diskutabilna je, s obzirom da su i prisutni predstavnici vlasti USK-a, kako ti kažeš, vrlo brzo „isparili“ nakon što su se uslikali i pozdravili Simpozij!?

Šesto, obraćanje zvaničnika, pa tiho „isparavanje“ je stvar njihove odgovornosti, a ne moje. Evo, izvolite na tu temu napisati tekst i priupitati Premijera kako to da Simpoziju nije prisustvovao nijedan ministar iz Vlade, iako su baš svima poslati pozivi i sinopsis Simpozija. Isto pitanje možete postaviti i predsjedniku Skupštine USK-a (Musiću) zašto je Simpoziju prisustvovao samo jedan poslanik (Zikrija Duraković), dok ostalih nije bilo. Slično je i sa gradonačelnikom Bihaća (Sedićem), budući da iz njegovog kabineta nije bio baš niko?!

Sedmo, ne znam zašto je važno što nije pozvan akademik Mirko Pejanović. Sa Fakulteta političkih nauka Sarajevo pozvano je njih petero, svi obećali, ali svi eskivirali. Šta dalje da se kaže?!

Osmo, svim panelistima sam sugerisao da im teme budu u kontekstu naziva Simpozija, ali da ih sami odaberu i dostave bar njihov sažetak. To što su iznosili D. Dupanović, S. Murtič, V. Kržišnik, A. Muslić, A. Jodanović i drugi, njihova je odluka, na koju nisam, niti imam pravo uticati.

Deveto, u mom radu pod naslovom „Država se brani i stabilnom finansijskom politikom“, aktuelizovao sam probleme, njihove uzroke, posljedice i načine njihovog eliminisanja, što potvrđujem radom napisanim na 20 stranica i što ga u prilogu dostavljam.

Deseto, u zadnjih pola godine napisao sam i poslao određenim naučno-stručnim i drugim subjektima slijedeće radove:

  • Kako kreirati i implementirati monetarnu politiku BiH da ona bude i u funkciji privrednog rasta i zaposlenosti, a ne samo u funkciji fiksnosti kursa KM u odnosu na euro,
  • Harmonizacija Fiskalnog sistema BiH sa Fiskalnim sistemom Evropske unije, kao faktorom priliva inostranog kapitala u BiH,
  • Država se brani i stabilnom finansijskom politikom (rad napisan za Simpozij),
  • Determinante očuvanja kulture bošnjačkog naroda u kontekstu kvalitativnog privređivanja.

Napominjem da su navedene radove recenzirali eminentni ljudi, tako da ne treba biti baš nikakve (i ničije) sumnje u njihov kvalitet. Uostalom, i sam zaključi kada ih pažljivo pročitaš.

Da bi se uvjerio da sam problemu pristupio ozbiljno, dostavljam ti i pregled radova za Simpozij koji sam poslao Akademiji. Za paneliste koji su poslali samo sažetak, dat je rok do kojeg trebaju dostaviti integralni tekst.

Ne znam da li ima potrebe podsjećati da sam Simpozij „iznio“ na svojim leđima oko 95%. Između ostalog, preko firmi gdje sam finansijski konzultant ili prijatelj, obezbijedio sam oko 80% sredstava. Bio sam primoram obezbijediti osnovne elemente i za salu Muzeja (multimedijski projektor, kablove, laptop i dr.), odabrati lokaciju za smještaj, ručak u prirodi, obezbijediti policijsku pratnju za predsjednika Mesića, obračunati i platiti troškove dolaska i odlaska, a nekima i naknade za nastup, najavljivati Simpozij na TV i portalima, direktno otići svakom od sedam (grado)načelnika i pozvati ih da dođu, i što je najžalosnije, ubjeđivati zvaničnike, koji žive na račun politike, odnosno prodaje fraza narodu, da dođu na Simpozij. Priznajem, u tome nisam uspio i stoga namjerno (drugi dan) nisam prezentirao svoj rad na temu „Država se brani i stabilnom finansijskom politikom“, jer bi njega fraktično predstavio uglavnom panelistima, s obzirom da je drugog dana bilo oko 30-tak ljudi, od kojih su polovina bili panelisti. Dakle, ključni problem je u nedovoljnoj društvenoj odgovornosti zvaničnika, ali i naroda, kojega više interesuju kojekakvi vašari nego ozbiljne teme od značaja za državu Bosnu i Herrcegovinu.

Na kraju, postavljam pitanje samom sebi: ako šuti akademska zajednica, odnosno silni univerziteti i druge akademije, zatim institucije Kantona, vjerske i druge zajednice, što bih ja ili neko drugi ubuduće podbacivao leđa i svjetlost dozivao pameti, što je isto kao i volu vrat saviti. Izgleda da ćemo pameti doći onda kada nam ona više neće biti od koristi. Stoga, dragi prijatelju, od tebe sam očekivao da javno izneseš (i pohvališ) moju dobru namjeru i ogroman  trud, a ne da tražiš rupe tamo gdje ih suštinski nema ili na koje nisam mogao uticati. I još samo jedno pitanje: hoće li se ubuduće naći neki „Alija Sirotanović“, koji će pokušati podbaciti leđa i organizovati sličan Simpozij kao što sam to učinio ja?! (H. Muratović)