SANSKI MOST…O tome da ljudska dobrota i humanost mogu poraziti i najveće životne nedaće, svjedoči životna priča bračnog para Muharema i Dragice Medić, koji žive u selu Dobrijevići, nadomak Sanskog Mosta. Medići kažu kako se njihov život iz korijena promjenio prije nešto više od pola godine, kada je s njima stupio u kontakt 82-godišnji Mehmedalija Karabeg, koji već duže od 50 godina živi i radi u Njemačkoj. Supružnici ističu kako su prije rata živjeli u Mrkonjić Gradu, a da su se po njegovom završetku doselili u Dragičino rodno selo, gdje su nastavili život. Medići spadaju u red onih ljudi koje život nije mazio a u postratnom periodu se nisu najbolje snašli, pa su sve protekle godine živjeli teško, u nedovršenoj kući kojoj je mnogo šta nedostajalo, prije svega voda, koju ni danas nemaju, a dugo vremena živjeli su i bez struje. Kažu kako nisu imali zaposlenje niti bilo kakve prihode, te da je bilo situacija kada bukvalno nisu imali šta da jedu i kada su pomišljali na najgore. Sasvim slučajno, za njihovu tešku sudbinu saznao je pomenuti Mehmedalija Karabeg, koj potiče iz susjednog sela Husimovci. Dragica kaže da ju je poznavao još kao djevojčicu, a njen otac Dušan mu je, nekada u davnoj prošlosti, još kada je bio radnik Rudnika mrkog uglja „Kamengrad“, pomogao i učinio izvjesnu uslugu.

-Mehmedalija nikada nije to zaboravio i stupio je preko posrednika u kontakt s nama. Nije prošlo puno vremena, a poslao nam je hiljadu eura. Nedugo potom, kada je saznao da nam krov prokišnjava poslao nam je novac za novi krov, pa za priključak struje i pumpu za vodu, kaže Dragica. Supružnici dodaju kako je najveće iznenađenje tek uslijedilo kada ih je Karabeg, s kojim sada vezu održavaju putem mobilnih uređaja, nazvao i rekao da odu po automobil koji je kupio za njih. -Moj suprug je prije rata imao auto, ali smo, s obzirom na našu životnu situaciju, bili uvjereni da kola više nikada nećemo voziti. Mehmedalija nas je jednog dana nazvao i rekao da odemo u Banjaluku, u jednu auto kuću i preuzmemo mercedes. Našoj sreći nikad kraja, dodaje ona. Prilikom posjete porodičnom domu Medićevih, uspjeli smo, preko skajpa, razgovarati s Karabegom. Rekao nam je kako je još kao mladić otišao u Njemačku gdje je decenijama mukotrpno radio i stekao golem imetak.

-Otišao sam poslije jedne nepravde kada mi je najviše pomogao Dragičin otac i otada mnogo cijenim ovu porodicu. U Njemačku sam došao u starim cipelama koje sam vezao žicom, radio sam danonoćno razne poslove, ženio se dva puta i stekao tri krasna sina. Jedan je inžinjer, a drugi direktor u jednoj njemačkoj firmi, dok mi je treći sin prerano preminuo. Imam unuke i praunuke i uživam u poznim godinama života, kaže Karabeg. Dodaje kako je u jednom trenutku odlučio novac koji posjeduje usmjeriti u projekte pomoći siromašnima u Bosni i Hercegovini. Tokom rata pomogao je mnogima, a isto je nastavio raditi i poslije. -Novac nije sve u životu, a ja sa sobom, kada odem sa ovog svijeta, neću uspjeti ništa ponijeti. Vjerujem da ima neko ko na onome svijetu bilježi dobra djela, kazao nam je Karabeg. U međuvremenu,  Dragica je uspjela ostvariti i pravo na skromnu penzije i mnogo štošta nabolje se promjenilo u njihovim životima. Ipak, kažu kako su odlučili da ispričaju svoju priču kako bi i drugi saznali da postoji gromada plemenitosti koji se zove Mehmedalija Karabeg. Zlatan ČEKIĆ