SANSKI MOST….Tradicija izrade različitog pribora od drveta za upotrebu u domaćinstvima na prostoru Sanskog Mosta prisutna je vjekovima, ali je vremenom ugašena i zaboravljena, te se njome danas bave samo rijetki. Jedan od takvih je Meho Krupić, iz sanskog sela Kamengrad, ispod čijih vještih ruku za tili čas, nastaju drvene kašike, viljuške, kutlače i slični predmeti. Krupić sve to pravi pomoću male oštre sjekire, te majstorskim pokretima oblikuje drvo po vlastitoj želji.
–U našoj porodici ovo je tradicija koja živi od davnina, a njome su se bavili moj djed i otac, koji su me i naučili ovome zanatu. Još kao mali dječak, naučio sam sve tajne izrade pribora od drveta. Za ovakve predmete najbolje je koristiti određeno drvo, koje je čvrsto, ali se i lako oblikuje. Kod nas su najpodesniji jasen, javor i bukva, objašnjava Krupić. Dodaje kako se pribor poslije izrade, radi dugotrajnosti, može premazati kombinacijom pčelinjeg voska i mineralnog ulja, te da se praktikuje nekoliko premazivanja kako bi drvo sve to dobro upilo.
–Drvo se brzo može oštetiti u dodiru s vodom i poprimiti kuhinjske mirise. Pribor se dobro išmirgla, da bude čist kao staklo, premaže pastom i dobro osuši, objašnjava ovaj drvodjelja. Dodaje kako ukus hrane koja se konzumira ovakvim kašikama ili viljuškama nije drugačiji, ali je sam doživljaj i ugođaj mnogo prijatniji. O tome koliko je Krupić vješt u radu s drvetom mogu posvjedočiti svi koji posjećuju lokalitet vodopada rijeke Blihe, koji je udaljen desetak kilometara od Sanskog Mosta. Drveni pribor izrađuje na licu mjesta, ispred porodične vodenice koju je također obnovio i kaže kako na ovaj prostor dolazi sve više turista, pa ni posla ne manjka. -U prošlosti je na rijeci Blihi, u razmaku od svega nekoliko stotina metara bilo dvadesetak vodenica koje su mljele žito, ali su vremenom porušene ili zapuštene. Nekada je moj otac radio u vodenici, a žito su donosili da se melje iz svih okolnih sela. Usluga se naplaćivala najčešće u ušuru, odnosno procentu od samljevenog brašna, prisjeća se Krupić.
Dodaje kako posjetioce zanima način kako radi mlin, a veliki broj njih kupi i ponese sa sobom drveni pribor, pšenično ili kukuruzno brašno koje samelje mlinski točak. Posjetioci kažu kako ih raduje što se pored rijeke Blihe, poslije više decenija, ponovo može čuti klopotanje mlinskog točka jer taj zvuk sjeća na neka davna vremena kada su vodenice bile nezaobilazan kolorit koji je uljepšavao ove prostore.
Zlatan ČEKIĆ