BIHAĆ – Nakon Drugoga svjetskoga rata a niti danas u gradu Bihaću više ne živi niti jedna židovska obitelj, a prije skoro osamdeset godina živio ih je veliki broj. Sjećanja na njih, naše nekadašnje sugrađane, zahvaljujući raspoloživoj arhivskoj građi sačuvali su uposlenici bivšega Muzeja Pounja, danas Muzeja Unsko-sanskoga kantona u Bihaću. Dino Dupanović, voditelj Povijesnoga odjeljenja i Davor Midžić, dokumentarista Muzeja Unsko-sanskoga kantona objavili su na facebook-profilu ove institucije priču o „Bihaću kroz objektiv židovske obitelji Silberstain“.

Obitelj Silberstein sa sobom je donijela jednu novu umjetnost – fotografiju

-Nakon austrougarske okupacije u Bosnu i Hercegovinu došao je znatan broj Židova-Aškenaza iz raznih krajeva Austro-ugarske monarhije. Jedna od istaknutijih obitelji koja će ostaviti značajan trag u kulturnom životu grada je i obitelj Silberstein. Pored brojnih stručnjaka koji su došli u Bihać bilo je liječnika, sudaca, no obitelj Silberstein sa sobom je donijela jednu novu umjetnost – fotografiju, koje će do danas ostati, vječni narator, i rijetki vizualni svjedok prošlosti Bihaća i njegove okolice iz austrougarskoga razdoblja i vremena između dva svjetska rata. Zbog nedostatka pouzdanih povijesnih izvora teško je utvrditi tko je od Silbersteinovih prvi otvorio fotografsku radnju. Ono što znamo jeste da su Silbersteini imali poznatu radnju „Fotograf aus Vesprim“. Tako, na poleđini jedne fotografije, koja predstavlja mladoga oficira, s odličjem na mundiru, stoji: Photograph artistisches atelier von J. Silberstein. No, povijesni izvori kasnije će nam ostati naklonjeniji pa stoga i više znamo o radu obitelji Silberstein, posebno Leopolda Silbersteina i njegove kćerke, Ljerke Silberstein, koji će obilježiti jednu epohu grada Bihaća, piše Dino Dupanović a fotografijama priču potkrepljuje dokumentarista Davor Midžić.

Nadalje, iz muzejske arhivske građe se daje spoznati kako je Leo Silberstein u blizini današnje Kule, imao izrazito lijep umjetnički atelje, kojeg su mnogi zvali Kuća Silberstein, u kojoj su nastajale neke od rijetkih fotografija toga vremena. Ova kuća ima i drugu stranu svoje prošlosti, ali o tome ćemo u nastavku teksta. S vremenom Leopold Silberstein svoju naklonost prema fotografiji, zamijenio je proizvodnjom sode, ali će svoj fotografski atelje prepustiti svojoj kćerki Ljerki Silberstein, koja će nam ostaviti najviše tragova iz ove židovske obitelji. O Leopoldovoj daljnjoj sudbini, teško je kazati bilo što. Posebno se polemika vodila oko njegove smrti, ali ono što sa sigurnošću možemo tvrditi, jeste to da je Leopold Silberstein jedan od rijetkih Židova iz Bihaća koji nije bio žrtva fašističkoga terora za vrijeme ustaške vlasti u Drugome svjetskome ratu. Zahvaljujući tome što je potjecao iz mješovita braka, Leo je izbjegao koncentracijske logore i deportiranje u Prijedor u kojem su skončali brojni bihaćki Židovi.

Brojno oružje koje su komunisti pribavljali preko domobrana čuvano je u mračnoj komori fotografskoga ateljea Ljerke Silberstein

Ljerka Silberstein je pored svoje naklonjenosti fotografiji, tokom Drugoga svjetskoga rata bila i veliki simpatizer Mjesnoga komiteta KPJ Bihać. Prema svjedočenjima Slavka Odića, Ljerka Silberstein nikad nije postala članica Mjesnoga komiteta, ali je velikodušno, novčano potpomagala njegov rad. U toku rata, osobito u julu 1941. godine kad je ustaški teror bio intenzivan, veliki broj oružja kojeg su komunisti pribavljali preko domobrana Beće Šehića i Esada Redžića, čuvan je u mračnoj komori fotografskoga ateljea Ljerke Silberstein, koji je pretvoren u magazine pušaka, pištolja,municije, pisaćih mašina i drugoga materijala, odakle je posebnim kanalima prebacivan prvim ustaničkim oružanim formacijama pod komandom Stojana Matića. Dom Silbersteinovih postao je i mjesto ilegalnih sastanaka bihaćkih komunista, koji su zbog neposredne blizine Kule koja je pretvorena u zatvor, iz Kuće Silberstein svjedočili brojnim zločinima. Sredinom 1943. godine Ljerka Silberstein je bila optužena za saradnju s partizanima, s kojima je navodno često viđana u društvu, a za čije potrebe je i prikupljala rublje. Unatoč tome, Ljerka Silberstein uspjela je preživjeti Drugi svjetski rat i spasiti mnoštvo fotografija i negativa, koji su svjedočili o nekom drugom vremenu.

Ljerka Silberstein tadašnjem Muzeju Pounja, danas Muzeju Unsko-sanskoga kantona, odlučila pokloniti puno izvornih fotografija snimljenih u Bihaću između dva svjetska rata.

Tako je tokom prošloga stoljeća, gospođa Ljerka Silberstein odlučila tadašnjem Muzeju Pounja, danas Muzeju Unsko-sanskoga kantona, pokloniti znatan broj originalnih fotografija snimljenih u Bihaću između dva svjetska rata. Na fotografijama se nalaze snimljene obitelji Bišćana, kao i brojna društva, izleti, općinski službenici, obrtnici… Ove rijetke fotografije snimljene prije stotinu godina, predstavljaju značajan segment u njegovanju kulture sjećanja na društvene procese u gradu Bihaću. Istovremeno, one su i svjedok postojanja jedne židovske obitelji koja je ostavila dubok trag u našoj prošlosti, nažalost, nestala kao i Kuća Silberstein koja je srušena nakon rata. Ljerka Silberstein, njezin otac Leopold Silberstein, i njihov predak J. Silberstein svojim su objektivima sačuvali neki drugi, nama manje poznati Bihać, zapisao je Dino Dupanović, voditelj Povijesnoga odjeljenja Muzeja Unsko-sanskoga kantona u Bihaću. Samir TULIĆ