Piše: H. Muratović

Izborni cirkus u BiH je završen. Pobjednici se uglavnom znaju. Međutim, da li se znaju poraženi? Osim naroda, ja poražene ne vidim. Jer, pobijedili su svi oni koji su ušli u parlament bilo koga nivoa, pozicije ili opozicije, budući da im je za naredne četiri godine obezbijeđena dobro plaćena politička hladovina. A šta je sa onim koji su bili na listama, a nisu prošli u parlament? Ništa. Oni su ionako u stranačkim kalkulacijama bili tu da popune mjesta na listama i privuku, ako nikog drugog, onda  rodbinu i ponekog komšiju. Ali, ne brinite ni za njih. Većina njih biće nagrađena postavljanjem u neki upravni/nadzorni odbor, plaćenu komisiju, javna preduzeća i javne ustanove, ili, jednostavnije rečeno, na budžetska jasla. Pažljivi čitalac može mi postaviti dva pitanja: prvo, koliko su duboka ta budžetska jasla kada mogu finansirati sve veću armiju uhljeba i drugo, dokle će to moći trajati? E, sada stvari postaju ozbiljnije, bar za normalne i ozbiljne ljude, jer valja odgovoriti na ova pitanja. Iako na prvi pogled teška pitanja, odgovori na njih su vrlo jednostavni. Budžetska jasla duboka su tačno u srazmjeri enormnog rasta cijena (preko kojih se pune budžeti), obima novog zaduživanja i vrijednosti preostale, a neprodate javne imovine! Ovo će trajati sve dok balon duga ne pukne, dok se ne rasprodaju preostali prirodni resursi ove Zemlje i dok narod bude spreman preko visokih cijena finsnsirati političke barabe.

Građanima ove Zemlje postavljam naredna pitanja:

  • da li iko od vas zna ijedno ozbiljno predizborno obećanje bilo koje stranke?
  • da li bilo koja stranka nakon izbora uopšte i pominje data predizborna obećanja?
  • da li potencijalni partneri za formiranje vlasti narodu prezentiraju na kojim osnovama će se zasnivati njihove koalicije, koji su im prioriteti djelovanja, sa kojim ljudima, iz kojih eksternih izvora sredstava će nešto finansirat i u kom roku će to realizovati?
  • da li u njihovim postizbornim kalkulacijama postoji bilo koja ideologija, bilo koji ljudski prihvatljiv kriterij i bilo koje mjerilo (ne)uspješnosti njihovog javnog djelovanja?

Ne, odgovora na ova pitanja nema. Opet me čitalac može priupitati: zašto?! Odgovor je vrlo jednostavan: ova pitanja u javnosti se i ne postavljaju, pa stoga nema potrebe da političari na njih odgovoraju. Uporni čitalac može ići korak dalje i pitati: pa, šta onda pretendenti na vlast uopšte rade? I ovdje je odgovor vrlo jasan: prvo slave pobjedu okupljanjem sirotinje, nudeći joj sendviće i razrijeđene sokove, uz folk dernjavu, a oni imućniji poptpale vatru za ražanj jer ionako ne troše svoja sredstva, već ona dobijena preko naštimanih javnih nabavki i njima naštimanih tendera. Nakon proslave i prodaje magle okupljenim pristalicama, u juriš se kreće za šesnaestom ručicom da bi se dobila većina. E, sada tek tu nema baš nikakvih kriterija. Jer, sve (narodno) dam samo za tu čarobnu šesnaestu ručicu (zaposlenje rodbine, ljubavnica i ljubavnika, dobivanje poslova koji se finansiraju na teret budžeta, itd.). Zanimljivo, u ovim rabotama najuporniji su oni koji su izabrani po treći put na istu funkciju i oni maheri koji sve šemiraju iz sjene, a da ne mogu napisati ni tri ozbiljne rečenice šta su korisno za narod uradili u prethodnih osam godina!

Čitalac me, nadalje, može upitati: osim matematičko-položajne, da li postoji ijedna programska koalicija? Odgovor je: ja za nju nisam čuo, čak i onda kada se treba jedinstveno suprostaviti rasistički nametnutom Izbornom zakonu Federacije BiH od strane Visokog predstavnika. S obzirom da se radi o prekaljenim kalkulantima za skretanje pažnje sa životnih problema građana, sumnjam da su nacionalne poglavice pristale na sramnu šemu K. Šmita i prije nego što ju je obznanio , da bi i dalje imali dobru temu da se predstave kao „branioci nacionalnih interesa.“ Nadalje, čitalac me na kraju može upitati: pa, u koju onda ti koaliciju vjeruješ?

U bilo koju programsku koaliciju vjerovaću ako javno kaže:

  • koaliciju formiramo na ideologiji prihvatljivoj građanskoj državi BiH,
  • koaliciju formiramo na društveno prihvatljivim kriterijima (decidno navedenim),
  • koaliciju koja će u fokusu imati privredni rast i povećanje zaposlenosti na bazi 20% smanjene neproduktivne javne potrošnje u naredne dvije godine i sredstva dobijena po tom osnovu usmjeriti u razvoj energetike i poljoprivrede, kao prioriteta,
  • koaliciju koja će okupiti najsposobnije ljude za izradu investiciono-razvojnih projekata iz fondova Evropske unije (imenom i prezimenom), koja su namijenjena zemlji kandidatu u iznosu od 14,5 milijardi eura, pod uslovom da ponudi kvalitetne investicione programe. Ovo smatram imerativnim, s obzirom da iz Predpristupnih fondova Evropske unije nismo povukli ni 50% raspoloživih sredstava, jer nismo imli kvalitetno urađene investicione projekte za javni, niti za realni sektor u BiH, što mora biti zadnja opomena iole pristojnim ljudima koji kreiraju i provode makroekonomsku politiku Zemlje koja mora biti u interesu ravnomjernog teritorijalnog i sektorskog razvoja BiH, odnosno datog nivoa javno-pravnog kolektiviteta,
  • koja će narodu pomagati sistemskim rješenjima (ukidanjem akciza na energente i smanjivanjem stope PDV-a na osnovne životne namirnice), a ne sramno nudeći po 100 KM najugroženjim kategorijama stanovništva i to pred izbore, što bi u svakoj ozbiljnoj zemlji bilo krivično djelo i opšta društvena blamaža,
  • ako prioritete razvoja u domenu javnih preduzeća i javne infrastrukture odrede građani (kao u Finskoj), na javnim raspravama, a ne uske, interesno povezane i korumpirane skupine, kao do sada,
  • ako na nivou entiteta uvedu obavezu plaćanja poreza na neobradivo poljoprivredno zemljište,
  • ako prihvataju profesionalno obavljati političke funkcije za dvostruko veću platu od prosječne u BiH, odnosno za oko 2.500 KM.

U slučaju da u programima bilo koje koalicije ne budu većina od osam navedenih postulata, znajte da se radi o prevarantima i bezobraznim populistima, te da promjene ne trebaju političkim barabama i budžetskim „biznismenima“. (*)