Piše: Midhat DEDIĆ
Portal Istraga.ba piše danas kako Tužilaštvo urušava sigurnosni sistem BiH istragama i optužnicama protiv funkcionera na političkim funkcijama, Bošnjaka ali i Srba koji nisu „na liniji“ Milorada Dodika. Hrvata nema u optužnicama, moguće ni u istragama, a ako ih i bude ne moraju nikada doživjeti implementaciju u optužnice.
Novinar Avdo Avdić tvrdi da je to (politička) odmazda protiv neistomišljenika.
Optužena su tri ministra sigurnosti Dragan Mektić, Sadik Ahmetović i Selmo Cikotić, direktor OSA-e Osman Mehmedagić, šef istraga u SIPA-i Vahidin Šahinpašić, a istražuju predsjednika Suda Ranka Debeveca, predmet je formiran. Ranije je nepravomoćno osuđen sudija Suda BiH Božo Mihajlović, koji je vodio istrage u predmetima „Lutka“ u okviru kojih su pod istragom ili optuženjem bili istraživan Naser Keljmendi i Fahrudin Radončić.
„Ukratko, Tužilaštvo BiH vrši progon svih onih koji su se usudili kritikovati ili na neki način suprostaviti HDZ-u BiH i njihovim kadrovima, SNSD-u i njihovim zvaničnicima, Fahrudinu Radončiću i njegovoj hobotnici i Aljoši Čampari sa pripadajućim mu savjetnicima“, piše Avdić
Da li Tužilaštvo USK-a (nejavno, poluilegalno) takođe „vrši progon“ po političkoj orijentaciji osumnjičenih/optuženih ili po privatnim interesima tužilaca? Ovu sam sumnju već više puta izrazio propitivanjem o više nego čudnim koinicidencijama, vremenskim podudaranjima potvrđivanja optužnica Tužilaštva USK-a i političkih događaja u Krajini, suspektnim ili nikada dovršenim istragama.
Opet pitam, da li se i u kojoj mjeri u „koincidencije i slučajnosti“ sa optužnicama miješa ruka politike, ove ili one?
Da li mi živimo u surovom vremenu „kupljenog“ pravosuđa i tempiranih optužnica? Koje i čije „snage“ (političke, privatno-interesne…) i na koji način vaninstitucionalno djeluju na rad tužioca?
Da li ta simbiotička interesna povezanost, ako je ima, a moguće je itekako, u svakom pojedinačnom slučaju crpi svoju energiju iz „privatnih“ istraga i optužnica tužioca čije su zakonske ingerencije nenormalno neograničene u pogledu „samostalnosti“ da istrage beskonačno razvlače, zaustavljaju, vode ih u pogrešnom smjeru i pravcu, optuže tako da pogoduju optuženom i odbrani, ili optužnicu „politički friziraju“?
Sjećate li se, Dragan Mektić je kao ministar sigurnosti BiH redovno oštro kritizirao rad Tužilaštva i njegove primadone glavne tužiteljice Gordane Tadić i javno rekao kako je najveći problem Bosne i Hercegovine „korumpirano i kriminalizirano Tužilaštvo”.
Sjećate li se kada su 2010. godine kada su na vlast došli Zlatko Lagumdžija, Milorad Dodik i Dragan Čović i kada su za sedam dana obustavljene istrage i pripremljene optužnice protiv njih: protiv Čovića za teški kriminal u Hercegovini – Soko i ostale afere, protiv Dodika za izgradnju zgrade Vlade [bh. entiteta] Republike Srpske, a protiv Lagumdžije za aferu „Reket“…
Mislite li da je SVE OVO PUKA SLUČAJNOST?
Kako to izgleda u Krajini?
SLUČAJ „ERMIN HAJDER“
Da li je koincidencija ili „obavezna slučajnost” kada Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona 13. februara 2019. godine na svojoj službenoj stranici objavi potvrđenu optužnicu protiv kandidata Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine Ermina Hajdera za slučaj iz 2010. godine, i to tri dana prije prijevremenih vanrednih izbora za načelnika Općine Bosanski Petrovac, gdje je Hajder jedan od šest kandidata?
Signifikantno je da je optužnica protiv Hajdera potvrđena 10. januara iste godine, kada je kandidate za načelnika potvrdila Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine, ali je „NEKO” odlučio da njeno objavljivanje tempira „u dobar čas”. Drugim riječima, Tužilaštvo USK-a puna 33 dana ne objavljuje javno optužnicu, nego „u izborno predvečerje”, kako bi optužnica imala „osvježavajući” učinak na birače.
Hajder na prijevremenim izborima nije dobio dovoljan broj glasova za načelnički mandat, ali su ostale sumnje u toliku „količinu slučajnosti” te zebnja koliko smo svi sigurni u ovako „skrojenom” sistemu, ako je pravosuđe kontaminirano vaninstitucionalnim utjecajem.
SLUČAJ „ ZLATKO HUJIĆ“
Još jedna je „koincidirajuća” optužnica protiv bivšeg načelnika Bosanskog Petrovca i aktuelnog zastupnika u Skupštini USK-a Zlatka Hujića iz političke stranke POMAK, novembra prošle godine, čije je napuštanje načelničke funkcije dovelo do prijevremenih izbora, tvrdi on, bila tempirana kada se dogovarala nova većina u Skupštini USK-a. I ta je optužnica, po Hujićevim riječima, imala svoj politički trag. On je tada govorio kako su ga, kao nezavisnog kandidata, iz Stranke demokratske akcije zvali da im se pridruži, ali ih je odbio. “Od članova SDA prije nego od tužilaštva saznao sam za optužnicu. Sve je bilo programirano da promijenim stranu, ali nisam”, izjavio je u to vrijeme Hujić.
Međutim, on otkriva da je četiri godine ranije postupajući tužilac u istoj stvari donio naredbu o neprovođenju istrage, jer „nije bilo elemenata”.
„Sjedio sam s prijateljem, bivšim kantonalnim pravobraniocem, a u blizini je bio pomenuti tužilac (Husein Huzeirović, nap. nov.). Prišao sam mu i rekao: ‘Kako vas nije sramota, prije nekoliko godina ste me oslobodili za istu stvar, a sad me optužujete. Ovo je čista štela’. U tom trenutku tužilac je ustao, zagrlio me i rekao: ‘E, moj Hujiću, imam i ja naloge šta ću raditi, nisi samo ti u problemu, i ja sam’”, ispričao je Hujić.
SLUČAJ „ HADIS JUSIĆ“
Još je zanimljiviji slučaj krajiškog kantonalnog zastupnika Hadisa Jusića (SDA). On je 22. januara 2019. godine postao federalni delegat, odnosno na konstituirajućoj sjednici Skupštine USK-a, zajedno sa Hajrudinom Halilovićem iz Stranke demokratske aktivnosti, izabran za bošnjačkog delegata u Domu naroda entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, ali i dobio optužnicu. Jusić je optužen kao bivši direktor Javnog komunalnog preduzeća „Komrad“, zajedno s bivšim gradonačelnikom Bihaća i još tri osobe, za organizirani kriminal.
No, prije konstituirajuće sjednice Skupštine USK-a na Klubu Bošnjaka odigravala se tragikomična scena. Kada je Klub upoznat i kada je skoro pročitana optužnica protiv Jusića, jer je još bošnjačkih zastupnika, naravno, bilo zainteresirano za poziciju federalnog delegata. „Molbu” Jusiću da odstupi, jer „nije red” da se ide u časni dom s optužnicom, Jusić nije prihvatio.
SLUČAJ „HALIL BAJRAMOVIĆ“
Posljednja poznata „koincidirajuća” optužnica u USK-u je ona novogodišnja, posljednjeg dana 2019. godine. Kantonalni sud je potvrdio optužnicu protiv bihaćkog poduzetnika Halila Bajramovića i još tri lica za zloupotrebe položaja i druga krivična djela. Bajramović je posljednje dvije godine politički aktivan, kao čelnik Naroda i pravde u ovom dijelu Federacije Bosne i Hercegovine, a opozicija, na čelu sa SDA, nejavno ga tretira kao osobu koja je političkim lobiranjima i utjecajem spriječila pad aktuelne Vlade USK-a. Može li se direktno povezivati Bajramovićev politički rad s optužnicom, pitanje je ne samo za analizu, nego i istragu, ali činjenica je da se ona vezuje za navodna krivična djela iz 2005. godine, dakle prije 15 godina.
Stoga se naprosto mora postaviti pitanje, a odgovor iz Tužilaštva nikada neće stići, koji to DEMIJURG 15 godina čeka da optužnicu protiv Bajramovića plasira upravo onda kada Bajramović postaje „neka politička zvijerka“? Odnosno, ko to „izvan Tužilaštva“ može indicirati pokretanje optužnica skoro dvije decenije kasnije, a da ta ista optužnica, ako je jaka i validna, nije mogla da se završi davno ranije?
Novinari koji se malo više bave ovom problematikom susreću se sa slučajevima da krajiški tužioci vode „beskonačne“ istrage povodom nekih događaja za koje ne posjeduju dokaze ili imaju klimave dokaze, ali „nenormalno grizu“ u suspektnim istragama da po svaku cijenu „iscijede vodu iz suhe drenovine“. Imamo slučajeva (dokumentiranih) gdje tužioci, kao „metodom rada” prijete hapšenjima ljudima iz administracije grada kako bi za svoje ključne svjedoke isposlovali finansijsku dobit u naplati potraživanja. Imamo tužioce koje sa advokatima dogovaraju kako će izgledati optužnica, savjetuju osumnjičene da bježe iz države, prodaju se za „ajfone”, ili, bizarno, za tegle švicarske „Nutelle”…
Stoga pitamo da li u tužilaštvima ima i koliko koruptivnog ponašanja i ko će to istraživati? Neće niko.
Jer, tužioci vrlo dobro znaju da je u praksi do sarkazma ismijan postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti tužilaca za učinjene propuste, jer je broj tih postupaka u potpunoj nesrazmjeri s ogromnim nepovjerenjem javnosti u rad pravosuđa, prvenstveno tužilaca. „Kaznena politika” prema sudijama i tužiocima je potpuno izgubila smisao.
Feraget: Politika i podobni tužioci
„Iako je zakon rekao da je tužilac ‘šef parade’, svi mi znamo da se kod nas politika često pita ko će i da li će uopće neko biti procesuiran, kao što ta ista politika često, preko tih podobnih tužilaca, proizvodi montirane optužnice, koje nemaju za cilj provođenje pravde, nego ucjene i vršenje pritiska na određena lica”, konstatira advokat Ifet Feraget.
U tom smislu, potpuno je očekivano da će iz pravosudnog kišobrana prepunog rupa ispadati pred javnost kako tempirane optužnice s jakim začinima politike, a isto tako pojedine istrage biti vođene u krivom smjeru, ili zaustavljene na neobjašnjive rokove mjerene godinama i vjerovatno nikada završene. Zahvaljujući ogromnoj tužiteljskoj moći, koji su u svojim poslovima u potpunosti nadređeni ministrima policije, rukovodiocima policijskih agencija i svima koji na bilo koji način učestvuju u istragama. (normala.ba)