Prof. dr. Nedžad Bašić
Danas je sve promjenjeno. Promjenio se i svijet i ljudi, i narodi i države. Promjenio se je interes i identitet pojedinca i grupe. Promjenio se je odnos čovjeka prema čovjeku. Promjenio se je i odnos pojedinca prema samom sebi. Promjenila se je „kultura vjerovanja i nadanja“. Nekad slavna i idealizirana imaginarna prošlost, preživjela u glavama pojedinaca ili čitavih naroda, pred naletom vremena i novih promjena, urušava se u depresivnoj sadašnjosti u kojoj se stvara nova iracionalna „kultura agresivnosti“ koja prijeti da izraste u „kulturu poniženja“ čovjeka i čitavih naroda. Preživljavanje na strahu, poniženju i mržnji ipak je preteško breme za čovječanstvo, što samo po sebi gura čovjeka da traži novu „kulturu nade“ u kojoj će se stvoriti novi sistem vrijednosti i nova „kultura preživljavanja“.
Nigdje se tako tegobno i sporo ne stvara „kultura nade“ kao na Balkanu, gdje još uvijek struje vjetrovi historijskog poniženja, straha i mržnje među ljudima i među čitavim narodima. Ti vjetrovi nastali u historijskim kovitlacima čovječanstva, prerastali su u lokalne oluje u kojima se zatire svako pravo na nadu na bolji i pravedniji život čovjeka na ovim prostorima. To pravo na nadu na bolji i pravedniji život gubi se u strahu od drugih koji nisu naši, u strahu od dominacije tuđina i gubljenja sopstvene vjere i identiteta, u strahu od sutrašnjice, siromaštva i sopstvene sudbine. Ta „kultura straha“ koja je municiozno građena i dovedena do perfekcije na ovim prostorima izrasta u moćnu inspiraciju „kulturi mržnje“ koja se uvijek brzo i efektno prerasta u „kulturu nasilja“.
Ovaj triangularni savez između „kulture straha“, „kulture mržnje“ i „kulture nasilja“ otvario je prostor za stvaranje „kulture pohlepe“ što je stvarilo čvrstu simbiozu interesa između nacionalnih korumpiranih „elita“ koje pod svoju kontrolu stavljaju sve poluge društvene moći, od policije, tužilaštva, sudstva, pa sve do crkve i javnog mnijenja, što stvara „kultura poniženja“ koja dovodi do velikih frustracija naroda, koju vladajuće „elite“ vješto preusmjeravaju u opasnu međunacionalnu i međuvjersku frustraciju i netrpeljivost.
Interesni savez korumpiranih nacionalnih „elita“ sada ulazi u novu igrariju u kojoj se priprema nova opasna imaginarna ratna performanca u kojoj se traže novi veliki saveznici koji bi mogli interese provincijalnih „elita“ izvesti iz lokalnih u globalne interesne sfere, i tako ove provincijalne statiste učiniti značajnim sudionicima globalnih zbivanja, a sve to da bi se zaštitili njihovi interesi obezbjeđujući lojalnost sopstvenog naroda i odsustvo bilo kakvog njegovog otpora stravičnom osiromašenju i robovskoj poziciji. I tada nastaje imaginarna ratna slika velikog potencijalnog rata između različitih vjera, bogova i vladara, iza kojih stoje njihovi veliki svjetski mešetari. To je rat za njihov opstanak na vlasti. To je rat za dominaciju straha, mržnje, netolerancije, siromaštva i nepismenosti.
Imaginarne ratne performance koje vode provincijalne kriminalne nacionalne „elite“ ne smiju se podcjeniti. Ova perfidna igrarija lokalnih kriminalnih i nesposobnih „elita“ mogla bi biti atraktivna za međusobno odmjeravanje snaga velikih sila na ovim prostorima, što bi moglo voditi u novu Siriju, Irak ili Libiju, sa nesagledivim posljedicama ne samo za ovu regiju već i za cijelu Evropu.
U konfrontiranju sa ovom opasnošću prvi prioritet je da narod prepozna unutarnju prirodu prijetnje koja dolazi promoviranjem „kulture straha, mržnje i nasilja“ na ovim prostorima, i da takav model ponašanja lokalnih „elita“ odbaci kao stran i tuđi njemu. Neprepoznavanje ili negiranje „kulture straha, mržnje i nasilja“ i prihvatanje „kulture poniženja“, kao historijske sudbine naroda, predstavlja opasnu performancu koja bi mogla koštati Evropu trajnog gubitka liberalnih demokratskih vrijednosti, prava i sloboda čovjeka, i pobjedu najcrnjeg autoritarnog radikalizma što bi čovječanstvo uvelo u novi zatvoreni krug nasilja, iz kojeg bi izlazak bio nemoguć. (*)