SANSKI MOST…Osmadesetjednogodišnji Ismet Biščević, najstariji je aktivni lovac u Sanskom Mostu i počasni član Lovačkog društva „Sana“. Iako već zagazio u devetu deceniju života, izuzetno je vitalan, a među Sanjanima je posebno poznat kao veliki ljubitelj prirode i ekologije te vrstan poznavalac biljnog i životinjskog svijeta. Osim toga, Biščević posjeduje dva motocikla i često se može vidjeti u vožnji na sanskim ulicama, pa ga se možda može svrstati i među najstarije motocikliste u Bosni i Hercegovini. Kao doktor veterinarskih nauka dugo godina je obnašao funkciju direktora Veterinarske stanice u ovome gradu, ali ističe kako mu je lov najveća ljubav.

-Porodično sam vezan za naše lovačko društvo jer je moj otac dugo godina bio sekretar, a ja sam član još od 1956. godine i danas posjedujem tu člansku knjižicu. U našem društvu sam obavljao i rukovodeće funkcije, baš kao i u lovačkim savezima, a moja životna preokupacija je uvijek bila priroda, veliki sam pobornik ekologije i zdravog načina života“, kaže Biščević. Dodaje kako vrijeme prekraćuje uz svoje lovačke pse, kojih uvijek ima nekoliko primjeraka, a trenutno najveća zanimacija za njega su štenci koje je na svijet donijela keruša Puta. Ovaj stari i iskusni lovac objašnjava kako uspješnog lovca nema bez dobrog lovačkog psa i da ove životinje zahtijevaju posebnu ljubav i pažnju.

-Trenutno kod sebe imam dvije keruše, radi se o oštrodlakom istarskom goniču i baraku, našem autohtonom lovačkom psu. Kada je riječ o novom leglu, već me zovu kolege i interesuju se za štence, jer znaju da je riječ o prvoklasnim psima. Vjerovatno ću jednog zadržati za sebe, a ostale podijeliti, kaže Biščević. Dodaje kako je u svojoj lovačkoj karijeri imao mnogo pravih trofeja, ali da nikada nije patio za tim. -Za mene je lov prvenstveno prilika za boravak u prirodi i druženje s kolegama. Imamo zaista predivne predjele za bavljenje lovom, planinarenjem i rekreativnim sportom, prekrasne rijeke i šume, ali smo takvi da to ne znamo dovoljno cijeniti, ističe Biščević. Dodaje kako mu je posebno teško pao period iza nas, u poslednja dva mjeseca, kada je zbog pandemije koronavirusa starijim osobama uvedena zabrana kretanja, zbog čega je bio primoran da vrijeme provodi kod kuće.

-Za mene je ta situacija bila nemoguća, jer se nikada ranije nije moglo desiti da bar dan ili dva u sedmici ne provedem u prirodi. Narodski rečeno, ucrvao sam se u kući i hvala Bogu što je sve ovo prošlo. Ne ponovilo se!, kaže Biščević. Kaže kako je ukidanje pomenutih zabrana odmah proslavio višednevnim kampovanjem na planini Grmeč, u ozračju bogatih šuma i netaknute prirode. -Priroda je najbolji lijek za sve bolesti, pa čak i kada se radi o koronavirusu. Možda je sve ovo bila i opomena za nas, priroda nas opominje da se odnosimo ružno prema njoj i šalje nam upozorenje, uvjeren je najstariji aktivni sanski lovac. Zlatan ČEKIĆ