Bonton nekad djeluje kao nažalost „izgubljena umjetnost“ koja se ne uči mnogo u današnje vrijeme. Radi se o tome da pokažete da poštujete sebe i ljude oko sebe, što je, vjerovali ili ne, ovih dana prilično rijetko.
Odnosi se na različita društvena ponašanja koja se javljaju između vaše porodice, prijatelja i kolega ili čak stranaca. Pravilan bonton zahtijeva pridržavanje određenih društvenih normi kako bi se živjelo i saživot s drugima u harmoniji. Takođe igra ulogu u tome kako vas drugi doživljavaju i tretiraju. Ako se uradi kako treba, može vam pomoći da uspostavite povjerenje i pouzdanje, pa čak i pomoći u izgradnji dugoročnih odnosa.
Sa psihologom i porodičnim psihoterapeutom, Majom Savanović Zorić smo razgovarali na ovu temu. Kao roditeljima, jedan od najtežih zadataka koje treba naučiti dijete je lijepom ponašanju i da pazi na svoje manire. Kada se i kako kod djece usvaja bonton?
-Od najranijeg uzrasta, jer činjenica jeste da djeca uče po modelu i da obrasci ponašanja naučeni do sedme godine se pamte cijeli život. Ta im naučena pravila ponašanja kasnije u odrasloj dobi mogu značajno olakšati ili otežati život u svakodnevnoj komunikaciji i odnosima sa drugim osobama. Nekad imamo običaj reći za neko dijete kako je nepristojno i ja bih rekla da to baš i nije istina, jer sam mišljenja da dijete samo još uvijek nije usvojilo sva pravila pristojnog ponašanja za šta su i te kako odgovorni njegovi značajni odrasli (roditelji, vaspitači, učitelji). Usvajanje lijepog ponašanja jeste dugotrajan proces zbog čega je potrebno ostati dosljedan i tu zaista trebaju biti uključene sve osobe iz djetetovog života.
Možete li malo približiti termin učenje po modelu?
-Naravno, pokušaću što prostije objasniti. Učenje po modelu u stvari podrazumijeva da je dijete ogladalo svojih roditelja ili drugih njemu bitnih osoba. Dijete od odraslih uči kako se ponašati u različitim situacijama. A kada nas dijete posmatra, ono pored toga što nas sluša, prati naše držanje, boju glasa, intonaciju i često ono kako se prema nekom ophodimo djetetu puno više znači od onog šta kažemo. S toga sam mišljenja da bi lijepo ponašanje trebalo biti životni stil, a ne da ga koristimo samo onda kada nam je potrebno.
Da li se bonton izgubio?
-Ja ne bih rekla da se izgubio, ali se definitno pravila mijenjaju ubrzanim stilovima života te razvojem digitalizacije. U skladu sa razvojem savremenog čovjeka mijenja se i bonton. Danas se postavljaju neka druga pitanja, kao npr. da li je u redu kada izađemo sa nekim na piće da koristimo telefon, ili da hodamo ulicom i jedemo, ili da fotografišemo na predstavama ili intimnim događajima nama bliskih osoba. Rekla bih da se mijenjaju i standardi koje smo ranije imali, a koji su bili dobri. Čini me se kao da nažalost lijepo ponašanje gubi na važnosti, što nikako ne smijemo dopustiti. Nekako smo sve normalizovali, sve vrste ponašanja. A ono što je bitno da naglasim je da kulturno ponašanje u stvari podrazumijeva onaj vid ponašanja koji ne smeta drugima i kod njih ne izaziva neprijatne emocije. Npr. ako već trebamo koristiti telefon dok imamo sagovornika preko puta sebe bilo bi kulturno reći: „Izvini, ali imam bitan poziv ili važnu poruku na koju treba odgovoriti“. Na taj način ukazujemo poštovanje osobi do nas. Jer iako je novo doba značajno izmijenilo pravila bontona trebali bi se držati osnovnih vrijednosti, a pored poštovanja koje sam već naglasila tu su i ljubaznost, pravednost i učtivost.
Biti dobar prema drugima važan je način širenja ljubaznosti i pozitivnosti. Osim što koristi drugima, istraživanja sugerišu da ova vrsta prosocijalnog ponašanja također može poboljšati vaše mentalno blagostanje.
Pripremio: Esad ŠABANAGIĆ