Piše: H. Muratović

Iako se trudim da u naslovima kolumni izbjegnem upitnike i uskličnike, priznajem da u tome često puta ne uspijevam jer me tok i suština događaja koji su u fokusu na to primoravaju. Naime, pri posjeti  „visoke“ evropske delegacije BiH, jedan od gostiju je nas i našu Državu nastojao bukvalno poniziti. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik HDZ-a Hrvatske, ali i zvanični član evropske delegacije, Andrej Plenković, sebi je dao za pravo da određuje s kim će se on sastati, odnosno koga će ignorisati, iako je gost u drugoj, suverenoj Državi. Jer, biti u zvaničnoj delegaciji Unije, a ignorisati demokratski izabranog predsjednika Predsjedništva BiH, može neko ko u suštini nema pristojan kućni odgoj. Da budem iskren, politika zvaničnika Hrvatske prema državi BiH nije me iznenadila. Naime, tokom zadnje četiri godine imao sam čestu i vrlo oštru korespondeniciju sa predsjednikom Republike Hrvatske Milanovićem i njegovim kabinetom, sa ministrokm vanjskih i evropskih poslova Radman Grlićem, a manje sa Plenkovićem. Prvo moje javno obraćanje predsjedniku Milanoviću bilo je pod naslovom „Otvoreno pismo Z. Milanoviću, predsjedniku Republike Hrvatske“. Drugo otvoreno  pismo glasilo je „Milanoviću, kada ćete se konačno bar malo upristojiti?“. Treće javno objavljeno pismo bilo je u povodu sapuna i parfema, a glasilo je „Milanoviću, ima li granica Vašem kulturološkom primitivizmu?“. Naredno pismo u osnovi je imalo ekonomska pitanja između Republike Hrvatske i BiH, a glasilo je „Nekoliko važnih pitanja Z. Milanoviću“. Da bi spoznao kako otac algebre, Muhamed Avanzimi, u Bagdadu 850 godine odgovara na pitanje kako bi brojčano ocijenio čovjeka, napisao sam tekst „Muhamed Avanzimi i Zoran Milanović“, Zadnje moje javno obraćanje predsjedniku Milanoviću bilo je u povodu godišnjice oslobađanja Jajca u zadnjem ratu, pod naslovom „Ortodoksne laži Zorana Milanovića u Jajcu!“. Vidjevši da je prizivanje pristojnosti ovoga čovjeka isto kao i svjetlost pameti zvati, odnosno nježno biku vrat saviti, prestao sam komunicirati sa njim i njegovim kabinetom.

Moja javna korespondencija sa ministrom vanjskih i evropskih integracija Republike Hrvatske, gospodinom Radman Grlićem, bila je povodom njegovog Izvještaja Saboru Republike Hrvatske o položaju Hrvata u BiH, gdje on presudu Haškog tribunala u povodu presude predvodnika UZP relativizira politikom izmjena Izbornog zakona BiH. Nakon naivnog, ali i bezobraznog odgovora njegovog Kabineta, ponovo sam javno reagovao, napisavši tekst „Ministar Radman Grlić ponovo drsko manipuliše“. Naredno moje pismo glasilo je „Grliću, nisi dorastao za ozbiljno stručno sučeljavanje oko fiskalnih finansija“. Nakon amaterski nepristojnog odgovora njegovog Kabineta, napisao sam tekst naslova „Gospodine Radman Grliću, upristojite se i zaključujte na osnovu činjenica!“. Pri direktnom kontaktu sa predstavnikom njegovog Kabineta, priznajem, bio sam krajnje drzak i na pitanje „znate li Vi s čijim Kabinetom polemizirate?“, odgovorio sam da znam „jer se radi o osobi sa dva prezimena, ali pola čovjeka!“. Nakon toga sva komunikacija sa njegovim Kabinetom je prekinuta.

Budući da se u pomoć Milanoviću i Grliću uključio i HAZU i javno iznio stavove o „neophodnosti prekomponiranja teritorijaslnmog uređenja BiH, odnosno stvaranja trećeg entiteta, koji u potpunosti korespondira sa u Hagu presuđenom politikom tzv. Herceg-Bosne“, napisao sam tekst pod naslovom „Zašto iz BiH nema odgovora HAZU?“. U tekstu sam konkretno naveo kadrovsko i materijalno pozicioniranje hrvatskog naroda, koje je ubjedljivo najpovoljnije u BiH i koje ne bi imao nigdje u svijetu osim u Državi koju ovi „umni“ ljudi negiraju. U tom kontekstu postavio sam im šest direktnih pitanja i tražio odgovore i/ili javno sučeljavanje. Nisu odgovorili, niti pristali na javno stručno sučeljavanje. Neka čitaoci sami zaključe, zašto.

Budući da se Plenković nije ozbiljnije ogradio od ispada navedenog dvojca, posebno Radman Grlića, sumnjao sam u njegovu iskrenost prema državi BiH, posebno prema njenom, većinskom narodu, Bošnjacima. Nažalost, još jednom se pokazalo tačnim da ono što postoji, nemoguće jer negirati (sakriti), jer će ono svojim postojanjem (i ispoljavanjem) natjerati na priznavanje. To je upravo slučaj sa ponašanjem premijera Plenkovića usred glavnog grada države BiH, Sarajeva.

Društvo Plenkoviću činila je predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen i holandski Ministar, tako da su bili naivni svi oni koji su očekivali da će ova ekipa Uniji predočiti nešto pozitivno o državi BiH. Ne, oni su se ponašali kao da su došli u svoju koloniju. Usput, niko iole moralan ne smije zaboraviti da su Predsjednica Komisije Evropske unije i Predsjednik Vlade Hrvatske u cjelosti podržali (i podržavaju) genocid nad Palestincima u Gazi. S tim u vezi, bez bilo kakve rezerve, pitam: da li postoji još neki Bošnjak koji vjeruje da ovoj ili nekoj sličnoj ekipi u Evropi ne smeta dva miliona Bošnjaka muslimana u državi BiH?!

S obzirom da se Plenković ponaša po obrascu svoga uzora Tuđmana, odnosno da je u suštini nastavljač politike Udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), njegova uloga u delegaciji nije pomoć BiH da otvori pregovore o pristupanju EU, već uspostavljanje trećeg entiteta i sijanje mržnje. Jer, ignorisanje Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, javno priznanje da je uticao (i utiče) na odluke Visokog predstavnika (Šmita) oko nametanja čak i tehničkih izmjena u Izbornom zakonu BiH, podržavanje Dodika i jedina saglasnost koju ima sa Vučićevom politikom je da državu BiH učine nemogućom, to najbolje potvrđuju. Žalosno je da uglađeni „europejac“ Plenković ne cijeni ni državu (BiH) sa kojojm Hrvatska ima najveći neto izvoz u Evropi, Državu čiju imovinu su poklopili njegovi tajkuni, istina u saradnji sa domaćim bh „patriotima“, Državu sa kojom ima najdužu granicu i bez čije stabilnosti (i sigurnosti) nema sigurnosti ni u Hrvatskoj, te narod (Bošnjake) koji dominantno pune budžet Federacije i Države, za razliku od javnih preduzeća sa prefiksom „hrvatski“, koji po osnovu ostvarene dividende uplaćuju u njen budžet (Federacije) svega 5,1%, a povlače neuporedivo više od onih sa prefiksom „bosanski“. Usto, jednocifreni broj Hrvata u na nivou Države zauzima 1/3 ključnih pozicija, među njima i pozicije ministra finansija i ministra pravde, te na nivou FBiH oko 40% funkcija, među kojima su opet Ministarstva finansija i Ministarstva pravde. Dakle, da mu je stalo do korektnih odnosa sa susjednom Državom sa punim suverenitetom i teritorijalnim integritetom, evropskim standardima i u konačnici, sa ličnim dostojanstvom, on bi se ponašao kao uljudni gost, a ne kao kabadahija koji sebi daje za pravo s kim će zvanično razgovarati, a s kim neće. O večeri samo sa hadezeovcima, da i ne govorim.

Ako Evropa tvrdi da od BiH traži da ispuni norme i standarde koji postoje kod njih, onda je to u principu u redu. Ali, ako kod njih (u demokratskoj Evropi) vrijede građanski principi jedan čovjek, jedan glas, zašto onda oni bezobrazno osporavaju baš u BiH, iako ih najviše sudske instance EU prihvataju i potvrđuju baš na primjeru BiH? Pitanje: zašto drastičan raskorak pravnih normi i odluka najviših sudskih instanci EU i zvanične politike Unije? Članovi delegacije BiH morali bi već na početku razgovora to rasčistiti. Ali, ne. Oni se ponašaju podanički i time još više srozavaju naš ionako tanak ugled u svijetu, bez obzira što je nad nama izvršen zločin genocida. Dokle?! Znam da će mi mnogi čitaoci prigovoriti da sam oštar pri ocjeni ponašanja gostiju, ali i domaćina, ali me to ne interesuje. Jer, ako BiH ne može ući u Evropsku uniju kao dostojanstvena i suverena država, onda ne treba u nju ni da uđe. Principe i standarde koji vrijede u Evropi, mi trebamo ispuniti zbog sebe, a ne zabog Evrope. Historija je pokazala da svijet cijeni i poštuje one narode koji drže do sopstvenog dostojanstva. Jer, kako očekivati da te neko poštuje, ako sam sebe ne poštuješ? Na ovo pitanje zvaničnici BiH morali bi konačno dati odgovor narodu koji ih bira.

Zanimljivo je da je američki ambasador dosljedniji i čvršći branilac suverenitreta i teritorijalnog integriteta države BiH od njenih zvaničnika. Iako sam svjestan da Bošnjaci moraju u interesu Države progutati mnoge žabe, ipak mora da postoji granica, posebno u ekonomsko-finansijskom smislu, gdje se više ne smije popuštati rasturačima Države i voditi finansijska politika Uprave za indirektno oporezivanje BiH na nivou Beduina, o čemu sam detaljno pisao u prethodne dvije kolumne („Dokle će Bošnjaci finansirati rasturače Države?“ i „Dokle će Bošnjaci voditi beduinsku politiku u domenu indiretnih poreza?“).

Dodikova priča o otcjepljenju je obično prodavanje magle, u prvom redu svom narodu. Za njega razuman čovjek ima pitanja: dokle ćeš da obmanjuješ svoj narod koji preko registrovanih prihoda po osnovu indirektnih poreza ostvari 5,5 puta manje prihoda od Federacije. U grupi od 15 gradova (općina) iz entiteta RS samo je Banja Luka i to na šestom mjestu. Zašto među najvećim ubiračima indirektnih poreza nema Bijeljine, Prijedora, Doboja i Trebinja, a ima jednog Lukavca, Hadžića, Visokog?! Kada već pričaš o otcjepljenju, hajde kreni od finansija, budući da te Federacija preko Uprave za indirektno oporezivanje BiH spašava od bankrota već desetak godina. S obzirom da ne možeš isplatiti ni osnovne javne obaveze bez novog zaduživanja, najsigurniji izvor sredstava upravo su ti prihodi koje ostvaruje bošnjačka sirotinja i koja bespovratno (i beskamatno) poklapaš. Budi dostojanstven, pa ne uzimaj novac od toliko mrskih muslimana. Tu ti bošnjački političari ne smiju popuštati, jer tebe upristojiti može samo zatvaranje slavine koja se zove tuđi novac. Sve ostalo je uzaludno trošenje vremena. Stoga sam pravovremeno bošnjačkim zvaničnicima, ali i javnosti, pisao da se „Država brani i odgovornom finansijskom politikom“, „Zašto Bošnjaci ne koriste novac kao najvažniji adut u odbrani Države?“, „Ko će platiti bahatost ekonomske politike RS?“ i „Dokle će bošnjačka politika biti amaterska i neodgovorna?“.

Čovićeva priča o ugroženosti hrvatskog naroda je prozirna. Zar on stvarno misli da časni ljudi ove Države ne znaju da ti i tvoja ekipa slavite kada Komšić pobijedi, jer na osnovu toga poklapaš tri puta više funkcija nego što ti objektivno pripada. Kada smo već kod registrovanih porihoda po osnovu indirektnih poreza (PDV-a, akciza, carina i putarina) pitam te: zašto se među 15 gradova po visini prihoda preko indirektnih poreza nalazi samo Široki Brijeg? Šta je sa Čapljinom, Livnom, Vitezom i gdje završe silni prihodi iz Međugorja, budući da ga godišnje posjeti stotine hiljada turista, a da je malo registrovanih prihoda? Ili, kako to da kladionice, koje je poklopila tvoja interesna skupina, postanu nacionalni interes hrvatskog naroda?! Ali, autoputevi kroz Hercegovinu grade se punom parom, za razliku od nas u Krajini, gdje nam se laže već 20-tak godina. S obzirom da se i ti autoputevi i brze ceste grade uglavnom inostranim kreditima, to vas ne brine. Jer, obaveze prema inostranstvu spadaju u prvi red izmirenja, tako da i vaše silno namještene tendere u konačnici opet plaća bošnjačka sirotinja. Čijom to ugroženošću nazivaš?

S obzirom da se svaka politika u suštini zasniva na novcu, ja već 20-tak godina javno prozivam bošnjačke zvaničnike i pitam ih:

  1. dokle ćete finansije na nivou entiteta i Vijeća ministara BiH od rata pa naovamo prepuštati drugima;
  2. kada ćete konačno shvatiti da svaka politika koja se ne zasniva na novcu, biva isprazna priča;
  3. zašto u Fiskalnom vijeću BiH nije predviđeno mjesto eksperta za javne finansije iz Federacije, a iz RS već je imenovana osoba (Tomaš)?

Na osnovu iznesenog, vidljivo je i slijepom čovjeku da bošnjački zvaničnici vode politiku

kolonijalnog podaništva ne samo prema inostranstvu, već i u BiH. Molim vas, samo narodu više ne ponavljajte da je istu politiku vodila i prethodna vlada, jer je ona stoga i izgubila izbore. Stoga se bojim da će Bošnjaci politikom popuštanja izgubiti i Državu, a bez Države smo bezlična masa, što zorno potvrđuje stanje u Palestini. (*)