Svi iskreni ljubitelji nogometa u Velikoj Kladuši, a ima ih više stotina, željno su očekivali Izvještajno – Izbornu skupštinu Nogometnog kluba „Krajišnik“ iz Velike Kladuše. Svi do jednog, bar s’ kojima je autor ovih redaka razgovarao, bili su spremni da pomognu NK „Krajišnik“. Svima je dozlogrdilo da gledaju blamažu i poniženja na Gradskom stadionu u Velikoj Kladuši.

Prilikom nedavnog pretraživanja Poratla Radio Velike Kladuše, uspio sam pronaći kratku zabilješku, da je Skupština održana. U tekstu, nije bilo što pročitati! Naime, osim toga, da je Skupština održana, da je usvojen Izvještaj o radu, Financijske izvještaj i da će se nastaviti sa daljim radom. Iskreno moram reći, za ne vjerovati je da, po mom osobnom mišljenju, ozbiljni ljudi, mnogi akademski obrazovani, mogu sebi dozvoliti neviđenu blamažu.

Kako se može usvojiti Financijski izvještaj od strane Skupštine kluba i tko čini tu Skupštinu? Kada sam upitao gospodina Fikreta Abdića Todu, da li je bio na Skupštini, dgovorio mi je: Ne, nisam ni znao kada je. Iskreno žao mi je, jer sam imao što reći i što tražiti da vidim. Mnogo toga nije u redu i treba ovim građanima ponuditi mogućnost, što je i po Statutu kluba, jer je Skupština javna, da uzmu učešća u radu.

Od tog razgovora prošlo je nekih mjesec dana. Počelo je prvenstvu u 2. NL Federacije BiH grupa Zapad. „Krajišnik“ remizira na domaćem terenu sa FK „Krajina“ (Cazin), te doživljava katastrofu na gostovanju, da bi tačku na „i“ stavio „Rudar“ iz Kamengrada (MZ-a) općine Sanski Most, pobjedom od 2:1.

Nakon dva dana, prošetah Velikom Kladušom u neposrednom razgovoru sa bivšim nogometašima (to što ih ima još malo u gradu), trenerima i nekad strastvenim navijačima i u neposrednom razgovoru, gotovo identično, su odgovorili: -Ma uopće me ne interesuju utakmice Krajišnika. Što imamo vidjeti? Gubitnike i luzere. Ako oni koji izdvajaju pare za to mogu to durati, neka i gledaju. Istina da se i naše pare tu troše (mislili su na općinski budžet), ali mi ne možemo ništa. Jedino da formiramo drugi klub i pokažemo da se može. Vjerujem da se u zemlji prevrću kosti rahmetli bivših predsjednika kluba Muhameda i Arifa Miljkovića, Alage Miljkovića, Šemse Muhamedagića a da ne govorimo o legendama ovog kluba Hajrudina Hušidića Prike, Slobodana Bobe Gračanina, Merima Murgića, Amira Karajića Kolača, Ahmeta Mržljaka Brene, Ade Memagića, Izeta Demirovića i dr.

Ovakvo razmišljanje „Čaršije“ očito ne dopire do čelništva kluba, oni rade po svom. Iz kojeg interesa, pitanje je sad? Radi „Krajišnika“ i nogometa, nije sigurno.

Ešref HADŽIĆ