Piše: H. Muratović

Autor ovoga teksta u novembru prošle godine javno se oglasio napisom „Zašto Evropi smetaju Bošnjaci-muslimani“? Tada sam želio vjerovati da će bar djelić istine o Bošnjacima doprijeti do ušiju onih koji se predstavljaju europskim demokratima. Međutim, to se nije dogodilo. Jer, najava Visokog predstavnika K. Šmita o nametanju Izbornog zakona BiH po želji jedne stranke (HDZ), iznenadila je samo naivne. Naime, kada je inicijativa Hrvatske o nametanju Izbornog zakona BiH doživjela potpuni fijasko u Evropskom perlamentu i Bundestagu, odmah se uključila Hrvatska akademija znatosti i umjetnosti (HAZU), po čijoj matrici je i urađen najavljeni Šmitov plan.

Namjera K. Šmita i pohlepnih političara u BiH da ovu Državu vrate u srednji vijek, namećući joj u suštini pricipipe fašističkog karaktera, to najbolje potvrđuje. Jer, kako tumačiti činjenicu da se Ukrajini i Moldaviji naprasno daje kandidatski status, iako nisu ispunile nijedan kriterij, a od BiH se traži nemoguće: da ispune kriterije koje direktno blokiraju Dodik i Čović (četiri godine ne dopušta da se formira Vlada Federacije i izvrši izbor sudija Ustavnog suda), a koje Evropa nagrađuje umjesto da ih sankcioniše!? Stoga je reakcija predsjednika Albanije, E. Rame bila cinična do bola, kada je izjavio: „Žalim EU, ona je u gorem položaju od Zapadnog Balkana i da joj Balkan može pomoći!“ Stoga Bosanci moraju shvatiti da se nemaju na koga osloniti, već na sebe same. Jer, kuću prvo brane njeni ukućani, pa tek onda ostali. Mi to nikako da shvatimo. Pri tome se vodstvo vladajuće bošnjačke stranke poziva na Tursku, koja nam je ostala dužna državu. Stoga bošnjačke (SDA) političare direktno pitam: zašto niste od Turske tražili da uslovi prijem Finske i Švedske u NATO prijemom i BiH?!

Pri najavi promjene Ustava FBiH K. Šmit se nije odazvao čak ni pozivu VSTV da o tome rasprave. Ne uzima u obzir nijednu presusudu Evropskog suda za ljudska prava. Zašto žuri, kome pogoduje i koga (čega) se plaši? Na osnovu kojih kriterija je došao do praga od 3% za izbor poslanika u Dom naroda. Da li je svjestan da će ovu Odluku oboriti Ustavni sud BiH i Evropski sud za ljudska prava?! Stoga kao običan građanin direktno pitam Viskog predstavnika Šmita:

  • da li je zadatak OHR-a da se prevaziđu posljedice rata i da se omogući funkcionisanje države BiH po evropskim demokratskim standardima i principima ili da udovolji želji HDZ-a za „etnički cenzus“, koji ne postoji baš nigdje u svijetu;
  • kako možete biti vjerodostojan i vrijedan poštovanja kada tako lako kapitulirate pred nastavljačima genocidne i uzp politike, koju, umjesto da kažnjava, nagrađujete, omogućujući joj daljnju razgradnju Države?
  • kako to da dopuštate da se jedino u BiH negira građanski princip,
  • ko Vam je dopustio da anulirate brojne presude Evropskog suda za ljudska prava i
  • da li je Bošnjacima namijenjena sudbina Jevreja pred Drugi svjetski rat i da li ste u ekipi koja treba palestinizirati BiH?

S obzirom da pravovremeno nećemo dobiti odgovor na postavljena pitanja, šta valja činiti čestitim Bosancima? Odgovor: Viskom predstavniku dati do znanja da slijedi građanski bunt, sve do oružanog otpora! Jer, dosadašnja naivnost, posebno Bošnjaka, prerasla je u nepodnošljivu glupost! Da ne bih dužio, slažem se u potpunosti sa Željkom Komšićem „da su u BiH problem Bošnjaci koji u kršćanskoj Evropi imaju svoju državu“, budući da su oni dobri širom Evrope, ali ne i u BiH, gdje su većina koja ima svoju Državu.

Da bi spoznali zašto Evropi smetaju Bošnjaci-muslimani, valja podsjetiti (i ne zaboraviti) da je nad Muslimanima u Drugom svjetskom ratu učinjen genocid i da je najveći procenat ovoga naroda pobijen (9,1% poulacije, podatak iz knjige „Genocid nad Muslimanima“, autora akademika V. Dedijera i akademika A. Miletića, Svjetlost, Sarajevo, 1990., 884 stranice) i da je u zadnjem ratu (1992-1995.), takođe, nad ovim narodom učinjen genocid pred očima cijelog svijeta i u situaciji kada im je bio zabranjen uvoz oružja da brane goli život. Dakle, toliko o pouzdanosti i „vjerodostojnosti“ tzv. Međunarodne zajednice.

Nakon zadnjih 200 godina, a posebno nakon zadnjeg rata i sadašnjeg ponašanja najznačajnijih zemalja Evrope u odnosu prema Bošnjacima, postavlja se pitanje: zašto Bošnjaci muslimani smetaju Evropi? Ovo pitanje svaki normalan (i moralan) čovjek mora postaviti stoga jer je jedna mala Bosna bila Evropa prije Evrope. Naime, ona je bila multietnčka i multikulturalna daleko prije Evrope, koja se predstavlja kao baštinik upravo takve politike. Međutim, svojim odnosom prema svirepom pokolju Bošnjaka u zadnjem ratu i nametanjem embarga (zabrane) na uvoz oružja da brane goli životi, Evropa je pogazila elementarnu moralnost i ljudskost. Zvanična politika Evrope i većina njenih intelektualaca hladno su posmatrali strašne zločine sve do zločina genocida nad Bošnjacima. Oni jednostavno nisu htjeli vidjeti desetine hiljada do zuba naoružanih ubica, njihove tenkove, topove i avione.

Razumljivo je zašto Zapadu smetaju islamske zemlje koje su bogate naftom, jer tamo ljudi hodaju po crnom zlatu (nafti) koju multinacionalne kompanije (MNC) stavljaju pod svoju kontrolu, koristeći različite taktike stvaranja mržnje i podjele među tim ljudima po različitim osnovama. Nažalost, oni u tome uspijevaju. Podijeljenim i zavađenim za međusobne obračune treba oružje, ali i za održavanje mira nakon što neka frakcija pobijedi. U oba slučaja MNC ih snabdijevaju oružjem, koje ovi plaćaju naftom, čiju cijenu određuju MNC u njima prihvatljivim gabaritima. Iako neopravdana, ovakva politika sa stanovišta Zapada je razumljiva. Međutim, zašto se slično događa i kada su u pitanju Bošnjaci, koji, nažalost, nemaju naftu?! Odgovor nam je zorno dao zadnji rat, kada su žene jedne nacije (Bošnjakinje) smatrane za manje vrijedne i pogodne za silovanja i ubijanja, a one druge smatrane su dobrim majkama, domaćicama i damama. Tada su samozvane demokrate na to gledale zatvorenih očiju i silovanje je trebalo biti još žešće ako su muslimanske žene bile pokrivene (S. Alić). Dakle, „demokrate“ su nam uvodili „demokratiju“ ne samo tenkovima, topovima i aviobombama, već i svirepim seksualnim zlostavljanjem Bošnjakinja. Stoga postavljam jednostavno, ali i bolno pitanje: šta se do danas bitno promijenilo u odnosu na Bošnjake? Odgovor je: promijenila se samo forma i taktika. Istina, sada nema ubijanja, ali su Bošnjaci i danas „krivi“ i kada se zalažu za nacionalne ili za građanske stranke (opcije). Dakle, oni su krivi što ne dopuštaju podjelu Bosne po željama komšija i susjeda. Budući da je zadnji rat u BiH bio najsvirepiji od vremena Drugog svjetskog rata i da nisu uspjeli planovi Miloševića i Tuđmana, nama se postavlja samo jedno pitanje: jesmo li naučili lekciju i da li smijemo zaboraviti ono što nam se dogodilo?

Demokrate sa Zapada i varvari sa Istoka i danas podržavaju sljednike politike presuđenog zločina genocida i udruženog zločinačkog poduhvata, koji hoće da nam zabrane i pominjanje žrtava i genocida „radi mira i pomirenja“. Pomirenja, koga: sina bez oca, žene bez muža, oca i majke bez sina, sa onima koji su nad njihim najmilijim izvršili zločine samo za to što su bili pripadnici druge nacije i vjere. E, pa ne može stara Evropo, stara kurvo i domaće kurve, oličene u likovima kojekakvih lidera, koji štite svoje zločince, skrivaju se iza naroda, pa time i sam narod poistovjećuju sa zločincima i time mu priskrbljuju sramni epitet. Uz to, formiraju i kojekakve komisije za preispitivanje (čitaj: negiranje) genocida i strašnih zločina nad Bošnjacima. Pri tome ih podržava crkva čiji su sveštenici blagosiljali one koji su išli klati, ubijati (čak i djecu) i silovati djevojčice i žene. Stoga Bošnjaci nikada ne smiju prihvatiti politiku zaborava i oprosta, bez obzira ko je nameće. Jer, ko je taj koji ima pravo da oprosti? Odgovor je: samo onaj nad čijim najmilijim je izvršen zločin!

Bošnjacima u BiH najviše odgovara civilizacijski oblik uređenja države, kao što je onaj u Evropi, ali im se to ne dopušta čak i od te Evrope. Istina, to bi dopustili kada bi Bošnjaci pristali na za njih ubitačnu formulu podjele Države i pripajanje najmanje 2/3 njene teritorije komšijama i susjedima. Stoga velikosrpska i velikohrvatska politika inzistiraju na ideji nacionalnih podjela i mržnje, sve pod firmom konstitutivnosti i državnosti entita. Pri tome kažu da je ovo njihova teritorija koju su odbranili, ne govoreći da su najveći njen dio osvojili oružjem i progonom Bošnjaka. Dakle, kada se Bošnjacima ne dopušta da budu ono što jesu, kada im se nastoji zabraniti pominjanje strašnih zločina i genocida, kada im se ne dopušta civilizacijski oblik uređenja Države i kada ih maksimalno iskorištavaju (ili tjeraju vani) domaći, bošnjački ekonomski izdajnici, koji vode računa samo da sačuvaju veliko oteto bogatstvo (u privatizaciji) i stvoreno (na muci bosanske sirotinje i u mnogim slučajevima na nezakonit način), šta Bošnjacima preostaje?

Bošnjacima preostaje da se bore za jedinstvenu državu BiH, zasnovanu na istinskim građanskim principima, gdje će biti poštovana sva ljudska, nacionalna i vjerska prava svakoga naroda i čovjeka. Da bi bili vjerodostojni, Bošnjaci imperativno moraju  poći od sebe samih:

  • da na sva značajna mjesta postavljaju najsposobnije i najmoralnije ljude,
  • da na državnom i na federalnom nivou prestanu prepuštati najznačajnija ministarstva (finansija, pravde i vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa inostranstvom) drugima, da bi na manje važna ministarstva uhljebili stranačke (SDA) ljude koji su limitirani sposobnošću i nedorasli zadatku,
  • da podjednako tretiraju cio teritorijalni razvoj Zemlje,
  • da pravedno odrede prioritete razvoja Zemlje,
  • da funkcionisanje javnih preduzeća urede po modelu Finske, gdje je isključeno svako stranačko kadroviranje i gdje su ova preduzeća profitabilnija od privatnih i gdje upravljačke i menadžerske strukture na kraju svake godine podnose finansijske izvještaje na skupštini (koju čine i građani), pa ako se usvoji izvještaj, rukovodstva nastavljaju raditi i dalje. U protivnom, slijede smjene,
  • da imaju kvalitetno obrazovanje i konkurentno privređivanje, odnosno da temelj našeg identiteta bude znanje i poslovnost,
  • da makroekonomsku politiku kreiraju, modeliraju i kontrolišu zaista najsposobniji, najhrabriji i najmoralniji, bez obzira na stranačku pripadnost,
  • da i finansijski brane Državu, ne dozvoljavajući da Dodikovu politiku od bankrota spašavaju, dajući mu preko Uprave za indirektno oporezovanje BiH više nego što mu po kriterijima pripada 840,8 miliona 2020. godine, a na štetu Federacije.
  • da politiku Države određuju u njenim institucijama, a ne na stranačkim sijelima.

Najkraće, Bošnjaci Evropi i svijetu moraju jasno reći i pokazati da se iskreno zalažu za multikulturalnost kakva se potencira u Evropi, ravnopravnost među ljudima, narodima i građanima uopšte, ali da nikada neće prihvatiti da budu podređeni i da ponovo nespremni dočekaju da se nad njima izvrše zločini. Bošnjaci zauvijek moraju odbaciti zabludu da će ih ubuduće od  vanjskih i unutrašnjih  agresora odbraniti stranci, Visoki predstavnici i slično, a da pri tome politiku vode sa trećerazrednim stranačkim igračima, a najsposobnije tjeraju u inostranstvo. Ako navedeno ne spoznamo i prihvatimo, bojim se da ćemo pameti doći onda kada nam ona više ne bude od koristi, jer ćemo i na ovo malo prostora koji nam je namijnjen ostati bez ljudi, budući da se trend iseljavanja u inostranstvo najproduktivnije populacije pojačava. Ko to ne vidi i ne shvata, najveći je neprijatelj Bošnjaka i države Bosne.

Na kraju, samo jedno pitanje postavljam i K. Šmitu: da li se slaže sa datim objašnjenjima i sa devet navedenih postulata? (Foto: haber.ba)