Bez obzira kakvu sudbinu doživi Budžet USK-a za 2018. godinu,prihvaćen ili zatomljen, opozicija neće srušiti Huseina Rošića i njegovu manjinsku Vladu. Nije razlog što je premijer politički moćan i nedodirljiv, nego zato što ASDA i SDP ne pokazuju jak politički kredibilitet i 16 glasova na skupštinskom obzorju. Zaštitu pruža oporbena pustoš, nepouzdan SBB, te DF i Laburisti, kao i strah, prije svega budžetskih korisnika da bi rušenjem aktuelne vlade Kanton zapao u dublju krizu. 10. jula 2016. Skupština USK-a izglasala je nepovjerenje i razriješila Vladu Izudina Saračevića. Sastavljena je nova skupštinska većina koju čine četiri zastupnika iz SDA, po četiri iz SDP i DF, te dva zastupnika iz SBB i Laburista, a ovjerena je i manjinska Vlada kadrovski ekipirana od ministara iz SDA i SBB na čelu sa Huseinom Rošićem iz SDA. Iz igre prijestolja u oporbu gurnuta je mlađa sestra iz Izetbegovićevog političkog stabla A-SDA. Izbacivanjem ove stranke iz pozicije političke moći željelo se steći monopol i upravljanje nad javnim financijama i osigurati buduće zadovoljenje financijskih profita i isisati javni novac iz kantonalne kase i profitabilnih javnih preduzeća. Dojučerašnje oporbene stranke DF i Laburisti dobili su neočekivano priliku da formalnom političkom podrškom izvrše uspješnu trgovinu uslugama. Novo preslagivanje Vlade sa novim premijerom bilo bi promašaj, čak i kad bi pozicija i opozicija zamijenili mjesta. Sa novom izvršnom vlasti Kanton neće postati učinkovitiji, jer znanje upravljanja krizom, nažalost, ne stanuje u krajiškoj političkoj strukturi. Osim toga, SDA i A-SDA surfaju na talasima borbe za birače u Cazinu i ko će u oktobru zasjesti na prijestolje i vladati, a ko će se strmoglaviti u opoziciju (ko će biti gore, a ko dolje), a za životne probleme onih koji im daruju mandate nikad nisu bili mukajet. Bez obzira kako će se završiti vakum u preslagivanju kantonalne izvršne vlasti sasvim je izvjesno da su svi politički subjekti pogubili zajedničku nit i nekakav općenit društveni cilj. Ne želeći dijeliti vrijednosti što je osnovni uvjet za povoljan rezultat partnera u vlasti više nema teme ili osnovne polazne tačke, osim uskih ličnih interesa, oko koje bi se mogli okupiti. Problematičnim sredstvima sklepana skupštinska većina ne može funkcionirati kao garancija političke stabilnosti ni premijerove i Vladine dugovječnosti. Rošićevo izvršno političko stablo nije stabilno, dapače na staklenim je nogama i pleše na litici, ali nema ko da ga ruši, a još manje da ga zamijeni. Kako dalje? Ova 2018. je godina igra prijestolja – zapleti puni prijevara, izdajstva, plemenitosti, časti, pobjede i trijumfa. Iako je vlast dijaliza za Kanton kojem je potrebna transplantacija bubrega, USK je analiza slučaja štete koju loše vlade već deceniju, zarobljene u sopstvenim interesima zdušno čine. Zaštita stranačkog interesa i izborne banke kredo je i koalicije SDA – SBB + DF i Laburisti. SDA vlast je kao i sve dosadašnje vlade pretvorila je biračko tijelo u svoju klijantelu koje je glasalo za održanje društvenog statusa quo, glasajući tako za svoj posao koji mu je omogućio koruptivni vlastodržački aparat. Godinama znamo kakvo je stanje u javnom sektoru, a rješavati problem u godini praznog hoda moći odlučivanja znači uložiti politički kapital za provedbu temeljnih promjena koje su Kantonu potrebne. Turbulentno političko ozračje unutar SDA, populističko protivljenje svim naporima za rješenje krize i nemoć protivljenja postojećim interesima povećali su nesigurnost, narušili podršku za promjene i nadu da će se Kanton ikada izvući. Biće ono što mora biti, a premijerova je krivica da je ono što je stranka, ako je krivica. I dok mladi svakodnevno u grupama napuštaju zavičaj u potrazi za poslom, zaposleni i uhljebi ne shvaćaju da u krizi ne mogu imati iste benefite kao u doba visokog rasta, a koje ima velikodušno priskrbljuje aktuelna vlast, i u tom prividnom blagostanju ležerno u rahatluku mogu pjevati „Tiho noći naš Husein spava“. Tako sve do izbora, a onda? Autor: Hasan ZULIĆ