VELIKA KLADUŠA – U svijetu 15. septembar, obilježava kao Međunarodni dan demokratije, kojeg je Generalna skupšina UN-a proglasila 2007. godine, kao Dan borbe za ostvarenje demokratskih ideala. Generalna skupština UN je 2007. godine donijela odluku o proglašenju 15. septembra za Međunarodni dan demokratije, pozivajući sve članice, vladine i nevladine organizacije da ubuduće taj dan obilježavaju kao dan borbe za ostvarenje demokratskih ideala. U našoj zemlji teško da se može govoriti o demokratiji, jer je bezbroj primjera kako je ona stavljena u zapećak. BiH se s indeksom 4,87 nalazi na katastrofalnom 101. mjestu kada je demokratija u pitanju i najlošije smo rangirani u regionu. To je rezultat objavljenog izvještaja za 2016. godinu, uglednog britanskog lista „The Economist”. Istočna Evropa je zabilježila najveći pad demokratskih standarda od 2006. godine od kada „The Economist” mjeri indeks demokratije u svijetu. U našem regionu nijedna zemlja nije rangirana kao potpuna demokratija, ali su sve po pitanju demokratije ispred BiH. Slovenija sa skorom od 7,51 zauzima 38. mjesto, Hrvatska je na 54. mjestu (skor 6,75), dok je Srbija 64. na listi od 167 zemalja. I Albanija je sa skorom od 5,91 na 81. mjestu bolja od nas. Uostalom, kao i Crna Gora koja je sa 5,72 skorom na 85. mjestu.Inače, demokratija je proces koji se stalno odvija, koji treba biti pažljivo njegovan i koji nije uvijek savršen, te treba biti svjestan njenih nedostataka i pratiti je kritičkim i budnim okom. Prvi put u historiji Dan demokratije je obilježen 2008. godine, kada je u sedištu UN održana ceremonija na kojoj su govorili generalni sekretar Ban Ki Mun, predstavnik Katara, zemlje koja je bila glavni predlagač rezolucije o proglašenju Međunarodnog dana demokratije i drugi zvaničnici UN. Rezolucija o proglašenju Međunarodnog dana demokratije usvojena je konsenzusom u Generalnoj skupštini svjetske organizacije, a tada je potvrđen stav da je „demokratija univerzalna vrijednost, zasnovana na slobodnoj volji naroda da odrede svoj politički, ekonomski kulturni i društveni sistem i u potpunosti učestvuju u svim aspektima života“. -Demokratija ima zajednička obilježja u svim dijelovima svijeta, ali ni jedna zemlja ili region ne polaže isključivo pravo na nju, navedeno je u rezoluciji UN.Demokratija se prvi put pojavila u staroj Grčkoj u četvrtom vijeku prije nove ere, a taj pojam je izveden od grčkih riječi demos (narod) i kratos (vlast). Demokratija je politička orijentacija koja favorizuje vladu naroda odnosno izabranih predstavnika i predstavlja politički sistem baziran na pravu građana da biraju svoje predstavnike, što je i osnovni i suštinski koncept demokratije. Postoje dvije vrste demokratija – direktna, u kojoj u procesu donošenja odluka učestvuju svi građani i predstavnička, koja je danas zastupljena u najvećem broju zemalja, a u kojoj građani na izborima biraju svoje predstavnike u parlamentu i daju im autoritet da donose odluke u njihovo ime. U političkom smislu, savremena demokratija je u BiH stigla 90-ih kada su na izborima pobijedile tri nacionalne stranke. Međutim, sa demokratijom građani su tada dobili rat. Ljudi su se svrstavali u svoje etničke skupine, a svjedoci smo da, uz male varijacije, taj trend postoji i danas.

Kakvu demokratiju uživaju Kladuščani

Naša zemlja iznad je stotog mjesta kada je u pitanju uživanje demokratije koju smo ukratko opisali u gornjem dijelu ovog priloga. Za demokratiju u Velikoj Kladuši, u najkraćem, može se reći da je nikad manje nije bilo. Sa predstavničkom demokratijom Kladuščani već duže vrijeme nemaju sreće jer biraju predstavnike koji ne rade u korist birača, dakle građana, već za svoju ličnu korist. Ovu tvrdnju potkrepljujemo slijedećom činjenicom: u Velikoj Kladuši je u pripremi treća peticija koju pripremaju građani kako bi „natjerali“ općinske vijećnike da rade svoj posao. U njenoj dosadašnjoj historiji nije bilo toliko peticija koliko ih ima u ovoj godini mandata aktuelne vlasti. Naime, peticiju za određivanje imena Gradskom parku po nazivu poznate radne brigade iz Velike Kladuše „7 sekretara SKOJ-a“, njeni inicijatori su već predali na protokol sa oko 1.300 potpisa koliko je inače potrebno jer to nisu mogli ostvariti preko većine u Općinskom vijeću. Druga peticija je u toku čiji su pokretači mladi „Kladuščani“ okupljeni oko incijative „Kladuša je naša“. Inicijatori traže ukidanje tzv. „bijelog kruha“ – privilegije koju koriste izabrani zvaničnici 12 mjeseci nakon završetka mandata u obliku plate i to šest mjeseci u punom iznosu a drugih šest mjeseci polovinu plate. U drugom zahtjevu potpisnici traže smanjenje vijećničkog paušala za 50 posto a koji sada iznosi 450,00 KM za koje radnik u privredi radi gotovo mjesec dana. Općinsko vijeće već puna dva mjeseca nije zasjedalo a vijećnici redovno podižu svoje paušale. Jednu inicijativu sa istim zahtjevom ranije je potpisalo 27 Kladuščana i uručilo na protokol ali je Kolegiji Općinskog vijeća istu odbacio. Ove privilegije u obliku kakve su na snazi u Velikoj Kladuši nema niko u BiH a na prostorima USK-a sve općine su „bijeli kruh“ ukinule, najvećim dijelom u cijelosti dok je u nekima ostao samo za općinskog načelnika. Kakvo je trenutno stanje u Općini, svih devet savjetnika općinskog načelnika imaju pravo na „bijeli kruh“, te općinski načelnik i predsjedavajući Općinskog vijeća.O trećoj peticiji uveliko rade poljoprivredni proizvođači jer Općinsko vijeće neće samoinicijativno da organizira tematsku sjednicu Općinskog vijeća na temu problematike u poljoprivredi. Samo primjeri ovih peticija ukazuju u kakvom ambijentu žive Kladuščani od kojih su se njeni izabrani zvaničnici potpuno otuđili i zanemarili njihove potrebe. Još je bezbroj primjera nedemokratskog djelovanja općinske Zakonodavne i Izvršne vlasti a svakako je najmarkantniji odnos prema nezavisnim – privatnim medijima kojima je općinski načelnik zabranio ulazak u Općinu i prisustvo događajima koje on organizira. Na nesreću Kladuščana takvih događaja gotovo i nema pa ništa ne gube. Svi ovi i brojni drugi nepomenuti primjeri utječu na velikokladuško nazadovanje u svakom pogledu već duži niz godina. Esad ŠABANAGIĆ