SANSKI MOST….Ismet i Sadija Palaškić iz Sanskog Mosta, ponosni su vlasnici oaze prepune zelenila i cvijeća, koja se smjestila u Šabića sokaku, maloj gradskoj ulici skrivenoj od pogleda prolaznika. Svakog posjetioca ovaj mali kutak uvijek impresionira, a Palaškići kažu kako u uređivanju i kultivisanju svoga vrta pronalaze unutrašnji mir i zadovoljstvo življenja. Ispunili su ga patuljastim crnogoričnim kulturama koje su oblikovane u različite geometrijske forme, a zelena trava uvijek je pedantno pokošena i uređena. Ismet kaže kako je ljubav prema hortikulturi naslijedio od svojih roditelja koji su voljeli uređivati vrt, a on je samo nastavio tamo gdje su oni stali. Kaže kako je posebno zaljubljen u šimšir, da ga obožava ukrašavati i praviti od njega raznovrsne oblike.

Ovaj vrt je nastajao je pune četiri decenije, otkako su Palaškići kupili zemlju i na ovom mjestu i izgradili porodičnu kuću. Trava je uvijek uredno pokošena i svedena na istu mjeru, a Palaškić voli reći kako ga mnogi često pitaju kako uspjeva njegovati savršeni travnati tepih. -U tri navrata dobivao sam prve nagrade za najljepše uređeni vrt na takmičenjima koja su organizovana u Sanskom Mostu. Skroman sam čovjek i ne želim da se namećem, a sva tri puta prijavljivale su me komšije, dodaje on.  Kaže kako šimšir uvijek uređuje običnim makazama, te ističe kako ovaj posao zahtjeva puno truda i pažnje. Osim živice i šimšira, u vrtu ovog bračnog para raste raznovrsno cvijeće, čempresi, vinova loza, kaktusi, a tu je i drvo drenjka, divlja jabuka, grmovi ribizle i dalmatinska smokva.

-Ništa od ovoga ne bi bilo da nije supruge koja je idejni kreator svega ovoga. Ona nadgleda moj rad, malo kritikuje i čini uvijek da stvari ljepše izgledaju, ističe Palaškić. Sem što vole da uređuju i održavaju prekrasni vrt, supružnici skupljaju stare i domaće stvari koje su nekada u prošlosti koristili naši preci, a posjeduju i respektabilnu kolekciju. Građani Sanskog Mosta su oduvijek bili na glasu kao ljudi koji vole da imaju uredna dvorišta i prostore u kojima žive. U poslijeratnom periodu ova tradicija kao da se malo izgubila, ali postoje vrijedni i radišni ljudi, poput ovog bračnog para koji ne dozvoljava da se lijepa tradicija naprosto ugasi. Zlatan ČEKIĆ