Husein MURATOVIĆ

U odličnom tekstu „Manifest mira“, akademik Sead Alić iz Zagreba pozvao je intelektualce i druge ljude da se javno izjasne o njegovom tekstu i pri tome iznio više teza kojim obrazlaže da BiH-ni zaista pripada atribut stratište moralala. Da bi se ovaj atribut eliminisao, autor navodi da je potreban dogovor, koji se postiže razgovorom, zasnovanim na vjerodostojnim činjenicama i analizama i da pri tome postoji kritički i etički pristup problemu. Za sve ovo potrebna je sloboda promišljanja, nezavisnost prosuđivanja, sučeljavanje različitih pristupa i konkretno djelovanje. Pri svemu tome pripadnici tri naroda i Ostali u BiH nisu u istovjetnom položaju. Naime, Bosancima (Bošnjacima) nameće se narativ da se ne trebaju vraćati na zločine koji su nad njima počinjeni jer to proizvodi nove prepreke za mogući dogovor, što je nedopustivo sa bilo kog aspekta. Umjesto toga, nužno je uspostaviti sučeljavanje izvršilaca zločina sa njihovim činom, sučeljavanjem naredbodavaca sa sudom, a naroda kojem zločinci pripadaju sa javno izrečenom osudom. Ako toga ne bude, država BiH ostaće zarobljenik njenih domaćih vlastodržaca, ali i onih iz inostranstva, s obzirom da i jedni i drugi jednu vrstu ideologije, zasnovane na lažima, zamijenjuju drugom.

Međunarodna zajednica u BiH vodi perfidnu politiku kojom se pokušava različitom vrijednošću glasa različite nacionalne skupine staviti u različiti položaj i, u konačnici, ustrojiti Država kao da nije pobijeno preko 100 hiljada ljudi, a silom protjerano oko milion muslimana/Bošnjaka i gdje i Visoki predstavnik stvara privid demokratije i napretka, mijenjajući Izborni zakon na dan izbora i isključivo u korist jedne strane (HDZ). U nastojanju da čovjek bude realan, on stvari mora posmatrati i vrednovati objektivno, te ih javno iznositi bez obzira o kom narodu se radi. Tokom 1990-tih šutnja je bila pomagač zločinima, laži njegov podstrekač, ali ona(e) to ne smije(u) biti i danas, ne samo u BiH, već ni u Evropi, čija se slika demokratije i pravednosti mora demitologizirati.

Profesor Alić ispravno tvrdi da se gordijev čvor u BiH može riješiti samo otvorenim razgovorom o bolnim temama, gdje u prvom redu zločinci moraju biti kažnjeni, a masovne grobnice moraju biti otkrivene, budući da šutnjom i nepričanjem i mi i sami postajemo zločinci. Dakle, BiH je potreban radikalni humanizam (Alić), prvenstveno kod pravoslavnog svijeta koji mora da se suoči sa nedopustivim podržavanjem laži i svih dosadašnjih agresija koje su učinjene Bošnjacima. Za razliku od zločina, koji imaju ime i prezime, zločin šutnje pripada svima nama. Za pravilno razumijevanje Evrope i njenog odnosa prema BiH potrebno je radikalno i otvoreno demitologizirati idealiziranu sliku Evrope kao kulturnog i civilizacijskog središta sveukupnih ljudskih nastojanja za sve, odnosno neophodno je javno govoriti o holokaustu nad Jevrejima i genocidu nad Bošnjacima. Jer, pokazalo se da su genocidne namjere i sam genocid u BiH duboko povezani s’ historijskim nasljeđem o kojemu se nedopustivo predugo šutjelo i šuti od strane onih koji bi morali pogledati istini u oči i suočiti se samo sa istinitim činjenicama. Stoga sam poziv kolege Alića da se javno progovori o različitim aspektima šutnje kao kolektivnog zločina anticipirao već poodavno, ali ga i danas prihvatam bez bilo kakve zadrške. U tom kontekstu sam u toku ove godine, pored naučnih i stručnih radova, napisao i objavio više tekstova, koji su imali cilj da se razbije šutnja svih, u prvom redu nas Bošnjsaka. Stoga ih navodim s namjerom da i druge podstaknem da javno iznose svoje stavove i pozitivno utiču na javnost, prvenstveno omladinu.

  1. Dokle će Bošnjaci – muslimani smetati Evropi?
  2. Trećerazredni položaj Bošnjaka – muslimana u evropskoj politici,
  3. Ortodoksne laži Zorana Milanovića,
  4. Pismo Radman Grliću, ministru vanjskih poslova Hrvatske,
  5. Javno obraćanje Janezu Janši, predsjedniku Vlade Slovenije,
  6. Manipulacije oko broja žrtava na lokalitetu Garavice kod Bihaća,
  7. Čoviću, dokle ćeš obmanjivato hrvatskji narod?
  8. Nacionalni interes Bošnjaka i kako ga ostvarivati?
  9. Može li država BiH preživjeti neodgovornost i pohlepu bošnjačke politike?
  10. Zašto Bošnjaci ne koriste najjače oružje u odbrani Države?
  11. Zablude Bošnjacima dolaze na naplatu,
  12. Može li BiH bankrotirati?
  13. Gdje je sada i kuda ide BiH?
  14. U BiH postoji svi uslovi za brži privredni rast i zaposlenost,
  15. Inflacija u BiH i šarlatanska ekonomska politika,
  16. Pecanje budala,
  17. Kolika je dosljednost Dodika i uvjerljivost B. Izetbegovića?
  18. Gdje se izgubi krajiški inat i ponos?
  19. Šta je važnije: šesnaesta ruka ili razvojni projekti?
  20. Kolike su robne rezerve ključnih proizvoida i ko je za to odgovoran?
  21. Odgovor ortodoksno „crvenog“ Krajišnika,
  22. Kvalifikacija kineskih investicija u kontekstu energetske suverenosti,
  23. Ima li granica u lažima domaćih političara?
  24. Zašto i finansijski ne branimo Državu?
  25. Kako stabilizovati državu BiH?
  26. Instrumenti makroekonomske politike za brži privredni rast,
  27. Kada će bh političari postati odgovorni, a Bosanci punoljetni?
  28. Ljudski integritet birača u BiH,
  29. Našminkana ili surova stvarnost u predizbornoj kampanji?
  30. Kome u BiH (ne)trebaju promjene?
  31. Predizborne manipulacije oko ukidanja akciza i smanjenja stope PDV-a,
  32. Ritanje krava i predizborna kampanja,
  33. Država BiH ne može se odbraniti bilo čijim nacionalizmom,
  34. Šmit je potvrdio Orbanovu tezu o „višku“ muslimana u Evropi,
  35. Otvorena pitanja Visokom predstavniku, gospodinu Šmitu,
  36. Šta očekivati od kandidatskog statusa BiH za ulazak u EU?

Dakle, u toku godine koja je na izmaku mjesečno sam u prosjeku napisao i objavio tri teksta. Stoga s pravom pozivam i druge kolege da se javno oglašavaju. Nikome nisam dopustio da moja sloboda pisanja bude bilo čim ograničena. Jer, ako ideja zahtijeva promjenu, ona zahtijeva i borbu, pri čemu borba traži i žrtve (M. Selimović). Želja za javnim istupom eliminisala je bilo kakvu pomisao za sitnom dobiti. Htijući da približim ljude različitih generacija, nastojao sam da im približim dva ideala koji se odnose na razlike u shvatanju i reagovanju. Svi, baš svi čestiti Bosanci moraju shvatiti da ih vodilja Bosne mora da objedinjuje, a da im odgovornost nalaže da pravovremeno reaguju, u prvom redu na nevaljale stvari kod svoje nacije i kod vlasti uopšte koja se zasniva na moći, a ne na dobrobiti svih građana ove Države. Stoga bih najradije spržio svaku politiku koja nije na fonu opštih interesa, koja podilazi strancima, bez obzira bili oni Orban, Šmit, Milanović, Vučić ili domaći prodavači magle su rinfuzi. Jer, kod njih između ideje i ideologije postoji samo usrani interes. E, *ebem ti slobodu, posebno intelektualaca, koja je u središtu usranog interesa! (*)