„Ako sloboda uopšte išta znači, ona znači pravo da kažeš ljudima ono što ne žele da čuju” (G. Orwell).
Nedžad Bašić
U kakvom svijetu živi i u kakav svijet ulazi homo sapiens na samom početku ovog milenijuma ostaje još uvijek otvorenim delikatnim pitanjem za čijim odgovorom čovjek još uvijek traga. U doba osakaćene istine, iskrivljenog mišljenja, izgubljenog morala, iskvarenog jezika, zloupotrebe moći, izgubljenog nadanja i otvorene mržnje i masovnog planskog ubijanja nemoćnih, svijet na samom početku 21. stoljeća ulazi u apokaliptični matriks najvećih strahova i zabluda homo sapiensa odkako se je otisnuo na svoj evolucijski put dug više od 200.000 godina. Na tom putu homo sapiensa redovito su pratile velike prirodne katastrofe, glad, nemiri i grubosti divlje prirode, klimatske promjene, nuklearne prijetnje, velike pandemije. Danas njegovo preživljavanje odvija se u globalnoj međuzavisnosti svih tih prijetnji povezanih u jedinstvenoj nestabilnoj kompleksnosti svijeta u kojoj i najmanji poremećaj može pokrenuti opći kolaps čovječanstva. Iz te nestabilne kompleksnosti svijeta izrasta objektivna nužnost globalne opće suradnje homo sapiensa, bez obzira na njegovu rasu, vjeru, kulturu, političko ubijedjenje. Ili civilizaciju kojoj pripada. Nedostatak te objektivne nužnosti čini danas najtežom dionicom preživljavanja čovječanstva.
Na samom početku 21. stoljeća kada se činilo da je homo sapiens napokon uspio spojiti u jedinstven matriks umjetnu inteligenciju, kompjuterske algoritme i kvantno računarstvo sa oplemenjenim manirima i humanošću čovjeka, i sve to spojiti u jedinstven mozaik u kojem će definitivno moći staviti pod kontrolu sve zamke surove prirode, novih tehnologija i sopstvene prirodne nesavršenosti, civilizacija homo sapiensa se nenadno našla pod velikom prijetnjom samog čovjeka i na ivici velikog sloma.
Od toga koliko će se homo sapiens uspjeti izboriti za svoju sopstvenu slobodu i slobodu svoga mišljenja zavisit će i njegova sposobnost da kreativno riješava opasnosti, izazove i prijetnje koje vrebaju čovječanstvo na ulazu u ovaj milenij, što je odredjujuće za preživljavanje ljudske civilizacije. Danas najveću prijetnju slobodi mišljenja homo sapiensa predstavlja autoritarna populistička demagogija koja se koristi svim tehnološkim, znanstvenim i materijalnim dostignućima ljudske civilizacije da bi slobodu ljudske misli stavila u funkciju razaranja i demonizacije globalnog društva, kako bi učinila nemoćnim homo sapiensa da djeluje jedinstveno i odgovorno.
Sekularna i duhovna sprega vladara i crkve (kralja i boga), neukost, podmitljivost, laž i pohlepnost čovjeka, bahata zabava bogatih na račun sirotinje, očajna nesigurnost i strah siromašnih od demonizacije bogatih, stvaraju savršen spoj za razvoj autoritarne populističke demagogije koja na određenoj destinaciji prerasta u totalitarnu populističku ideologiju terora koja ima za cilj ne samo promjenu strukture društva već promjenu prirode samog čovjeka. Ta promjena prirode čovjeka rasplamsava emocionalnu žudnju čovjeka biti što bliži vladaru, bogu, crkvi i autoritarnom režimu, kako bi mogao ostvariti sitne male privilegije i pogodnosti, što vodi u svjesno žrtvovanje njegove sopstvene slobode, što danas čini najveću prijetnju ljudskoj civilizaciji.
U toj emocionalnoj žudnji čovjeka da bi obezbjedio sopstveno preživljavanje, narcisoidna i patološka autoritarna populistička demagogije uništava svako ljudsko dostojanstvo u čijem razaranju ni jedna kleveta, ni jedna laž nije dovoljno grozna, ni jedna intriga ni jedno sredstvo nije previše prljavo, da bi se obezbjedilo funkcioniranje autoritarnih populističkih režima kao najperfidnijih trgovaca lažnim i izmišljenim informacijama, zavjereničkim mrežama i masovnom kulturom straha, što vodi do autoritarne populističke ideologije koja čovjeka pretvara u prisilnog populističkog fanatika (ludaka). Time autoritarna populistička ideologija sve izravnije i otvorenije izrasta u emocionalnu zamjenu za nacističko/fašističku doktrinu s apsolutno nepogrešivim vladarom i fanatičnom netrpeljivošću i nasiljem prema onima koji sumnjaju u ispravnost te ideologije. Lažna slika nacionalnog napretka i kulturne dominacije i opće sreće nacije, pretvara čovjeka u patološkog nacionalistu koji u realnoj stvarnosti ekonomskog propadanja nacije, izolacionizma, terorizma, nasilja i samovolje vladara, nalazi sliku „novog svijeta“ koji izrasta na obnovljenoj srednjovjekovnoj svijesti o čvrstom i okrutnom gospodaru koji crnom magijom i populističkom mistikom, političkim suđenjima, cenzurama i endemskom paranojom, stvara taj „novi svijet“ sa idealima novog globalnog „liberalnog“ poretka.
Put stvaranja tog „novog svijeta“ vodi do stvaranja društva anarhije i „mješovite tiranije“, do društva „upravljane demokracije“ i totalitarizma. Na tom putu stvara se društvo razornog nasilništva, samovolje, bezkrupuloznosti, neodgovornosti, niskopoklonstva, duhovnog, materijalnog i moralnog siromaštva i distopijske jednakosti i mira, na kojem se razvija autoritarni nacionalizam i kulturni konzervatizam što čini autoritarnu populističku ideologiju „novog svijeta“.
U tom „novom svijetu“ autoritarne populističke ideologije, na poluistini, laži, obmani i strahu stvara se „alternativna stvarnost“ u kojoj „ništa nije istina a sve je moguće”. U toj „alternativnoj stvarnosti“ gdje istina nije istina i gdje „borba protiv laži postaje mnogo teža i zamornija nego njihovo ponavljanje“, opće ludilo doseže vrhunac. U tom ludilu sve se okreće naglavačke. Stvarna moć autoritarnog vladara i populističkog režima mjeri se brojem onih koji vjeruju u besmislenost, brojem onih koji funkcionišu u zasebnom populističkom matriksu razmišljanja u kojem bjesnilo mržnje prema protivnicima autoritarne populističke demagogije doseže najvišu kulminaciju mračnjaštva, beskrupuloznost, arogancije i surovosti.
U tom koktelu bjesnila, cinizma, besmislica, ispraznosti, lakovjernosti i propagande, u kojem se čovjek odriče od svih svojih ideala i stvarnih vrijednosti, nema mjesta činjenicama koje se protive alternativnoj stvarnosti „novog svijeta”. Činjenice koje ukazuju na stvarnost života i vrijednost slobodnog mišljenje čovjeka i njegovih sloboda, postaju lažnim vijestima (fake news), dok se na flagrantim lažima stvara novi kodeks „alernativnih činjenica” u kontekstu kojih se stvarni svijet posmatra kroz prizmu satire, parodije i manipulacije s pravima i slobodama čovjeka.
Preživljavao je homo sapiens brojne velike izazove i često se nalazio na ruba velikih katastrofa ali je uvijek imao dovoljno duhovne moći, snage i razuma da se odmakne od ivice ponora. Da li će mu to poći za rukom i ovog puta kad opstanak civilizacije zavisi isključivo od toga koliko će imati snage i moći da se pobuni protiv samog sebe i da izbori slobodu sopstvenog mišljenja? Pobuna protiv samog sebe najveći je izazov pred kojim se danas nalazi homo sapiensa u njegovoj dugoj historiji preživljavanja.
„Ako ljudi nastave da vjeruju u činjenice koje se mogu provjeriti i poštuju duh istine u traženju većeg znanja, nikad neće moći da budu u potpunosti porobljeni“ (G. Orwell) (*)